Svim Osječanima itekako su poznate opasnosti s kojima se godinama susreću prigodom dolaska na posao ili šetnje središtem grada jer su im permanentna prijetnja urušavanje fasada, tornjeva pa i čitavih krovišta zapuštenih zgrada graditeljske baštine. Ista problematika posebno je aktualizirana urušavanjem fasade sa nekada reprezentativne palače hotela “Royal”.
Brojne građane neugodno je iznenadila današnja press konferencija na bajeru Jug 2 kojemu zamislite prijeti isušivanje. Stavljanje prioriteta na kopanje bunara za spas bajera u odnosu na zaštitu života građana u središtu grada je prvorazredni apsurd i mediokritetstvo.
Neinventivna i letargična gradska uprava u isto vrijeme provodi arhaični projekt ukopavanja glavnog ulaza u Osijek zbog jedne željezničke tračnice, a da pritom ne otvori barem jednosmjerni kolni ulaz u grad pored ruševina Getroa kroz Našičko naselje, gdje je potrebno proširenje ceste u dužini od 200 metara, čime su građani svojevrsni taoci nepripremljenog projekta.
Strategija urbanog razvoja i smjer rekonstitucije zapuštene slavonske metropole, koja se sve više devastira krezubom gradnjom stambenih silosa u uskim ulicama Gornjeg grada, nažalost ne postoji, kao niti javna polemika ili interes stručne javnosti.
Zbog neplanske i stihijske izgradnje vizure grada sve više se nepovratno nagrđuju i umjesto u povijesti zasluženog epiteta “malog Beča”, Osijek u 21. stoljeću poprima palanački izgled.
Ostaje nam nadati se da će konačno reagirati stručni i odgovorni te generirati i promovirati novi razvojni urbanistički plan kao i operativni plan rekonstrukcije zaštićenih povijesnih građevina i/ili moliti svevišnjega za prosvjetljenje slijepih, a do tada građanima savjetujem da prilikom svakodnevnog obavljanja poslova u središtu grada, pored maske, obvezno ponesu i stave kacigu.
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Tihomir Čuljak
