Imaju li sve nevine žrtve ratova pravo na pijetet, a vjernici na dostojanstvo ?

Imaju li sve nevine žrtve ratova pravo na pijetet, a vjernici na dostojanstvo ?
269
0
0

Napad na Hrvatsku katoličku crkvu na središnji kršćanski blagdan Uskrs je gaženje po narodu i njegovom dostojanstvu

Najava premijera Andreja Plenkovića predstavnicima naroda, koji su stradali u radnim logoru Jasenovac o promjeni zakonodavnog okvira za kažnjavanje relativizacije isključivo ustaških zločina u Hrvatskoj prvorazredni je apsurd nezabilježen u civiliziranom svijetu. Na žrtve totalitarnog komunističkog režima koji je odgovoran za stotine tisuća nevinih civilnih žrtava i na njihove počinitelje gleda se blagonaklono, javno ih se amnestira te se nadalje promovira i glorificira lažna tzv. antifašistička povijest partizanskih zločinaca, unatoč Europskim konvencijama o osudi totalitarističkih, komunističkih i monstruoznih sustava. Vrijeme je da se osiguraju dodatna financijska sredstva i utvrdi stvarno stanje te da se žrtvama ne manipulira, kako bi se na etičan i moralan način zatvorilo to poglavlje 75 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Još je daleko opasnija izjava predsjednika Zorana Milanovića koji spomen ploču za najčasnije sinove hrvatskog naroda i pripadnike drugih naroda, koji su se u Domovinskom ratu zajedno borili pod svetim znakom Hrvatskih obrambenih snaga i položili svoj život za slobodu jedine nam Domovine želi "bacit negdje". Napad na najveće hrvatske svetinje postala je uobičajena praksa i prioritetna politika trenutno ili slučajno pozicioniranih političara i njihovih satelita, pa je krajnje vrijeme da se na ta očita dvostruka, licemjerna i neuljuđena mjerila, koja dovode do novih podjela hrvatskog nacionalnog korpusa reagira.

Predsjednik RH smetnuo je s uma da bi sve što radi i govori u javnosti trebalo biti u službi interesa, potreba i zaštite hrvatske države, hrvatskog naroda i hrvatskih građana. Hrvatski branitelji Domovinskog rata pokazali su da su spremni dati sve pa i svoj život za dobrobit hrvatske države i svih građana, a što je predsjednik, u odnosu na hrvatske branitelje, pokazao hrvatskom narodu i hrvatskim građanima, te kako dokazuje lojalnost prema modernoj hrvatskoj državi nastaloj u obrambenom i osloboditeljskom Domovinskom ratu?

Najčasnija, pobjednička generacija hrvatskih domoljuba i lojalnih građana tijekom '90-tih svojom odlučnošću, hrabrošću i zajedništvom pokazala je da hrvatski narod želi svoju Domovinu i da se može suprotstaviti agresiji i obraniti pravo na dom, svoju tisućljetnu vjeru, kulturu i tradiciju, kao temeljnu vrijednost svih uljuđenih naroda.

Lider novoustrojenog Domovinskog pokreta Miroslav Škoro prigodom obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, izjavio je da je „hrvatski narod duboko podijeljen, pa ne bi bilo dobro da se dijeli i na žrtvama“.

Sve nevine žrtve zaslužuju dostojanstvo i pijetet i njima se ne može trgovati, niti ih osporavati i zauvijek prikrivati, a počinitelje ekskulpirati.

Sada kada su hrvatski građani na novoj kušnji uzrokovanoj pandemijom neistražene bolesti i ponovo pokazuju visoku svijest i solidarnost s ciljem prevladavanja iste, dogodio se napad na Hrvatsku katoličku crkvu i nekoliko građana na središnji kršćanski blagdan Uskrs tijekom mise u Splitu. Osmišljeni napad na crkvenu instituciju i don Josipa Delaša u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Sirobuji je gaženje po narodu i njegovom dostojanstvu, više je nego terorizam i zaslužuje javnu osudu, ali i pokretanje kaznene odgovornosti od strane državnih institucija za nasilni ulazak u crkvu i protupravno snimanje. No, umjesto kaznenog progona prema nasilnicima pokreće se progon onih koji su branili čast crkvene institucije, prava na obred služenja svete mise i čestitog svećenika.

Navedene paradoksalne pojave u društvu uz najnoviji skandal bezrazložnog, protuzakonitog zatvaranja privatnih ugostiteljskih objekata i onemogućavanja poslovanja mnogobrojnih gospodarskih subjekata, unatoč svijesti i prilagodbi rada u skladu sa protuepidemijskim mjerama, pokazuje apsurdnost, neznanje i nakaradnost politike koja upravlja sudbinama sve manjeg broja hrvatskih građana koji još nisu sa svojim obiteljima zauvijek napustili ovakvu neuređenu, nesigurnu i besperspektivnu državu.

Moderna vremena preferiraju znanje, nove tehnologije i brojne promjene, pa je vrijeme da se provoditeljima totalitarnih, neokomunističkih, retrogradnih politika zauvijek okrenu leđa radi svjetlije budućnosti i svekolikog boljitka svih hrvatskih građana.