Posljednji vikend u srpnju 2021. godine donio je velike gužve prema Jadranskom moru, kilometarske kolone vozila, a na granicama čekalo se satima.
Hrvatska ako želi biti poželjno i atraktivno turističko odredište za motorizirane turiste i iskoristiti svoj geografski položaj, blizinu brojnim gostima, posebno iz središnjeg dijela Europe, konačno mora reorganizirati ulazak u zemlju i naplatu autocesta, koja je na razini prošlog stoljeća, kada se išlo u Italiju po rifle i kavu, a u Mađarsku po sir, kobasice i pelene.
Retorika režimskih novinara opravdavanjem prometnog kolapsa, kao normalnoj ljetnoj pojavnosti nevješt je paravan dezorganizacije i apsurda usporene vožnje hrvatskim autocestama, evidentan su rezultat nakaradnog i nefunkcionalnog naplaćivanja. Bespotrebne i dugotrajne kontrole na granicama za turiste iz EU ili hrvate u tranzitu kroz BiH, potpuna neorganiziranost uz mali broj carinskih djelatnika generirala je dugotrajnim, visešatnim čekanjima na graničnim prijelazima.
Zanimljivo je da ovdje ne primjenjujemo Europska iskustva i stečevinu, nego provodimo naš arhaični i disfunkcionalni model.
Treba li posebna pamet za organiziranje većeg broja graničnih policajaca i carinika u špici turističke sezone i uvođenje vinjeta za korištenje autocesta za turiste, kao i godišnju naplatu autocesta za sve vlasnike vozila u RH na registraciji. Sustav ekektroničke naplate cestarine na autocestama u Hrvatskoj trebao je biti implementiran još 2020. godine, no još uvijek nije zaživio.
Ovdje nije samo važna brzina dolaska na odredište, nego i sigurnost svih sudionika u prometu, uz načelo da građani ne smiju biti neravnopravno tretirani zbog svog državljanstva, primjerice kroz diskriminatorni sustav naplate cestarina.
Strani motorizirani turisti i hrvatski građani iznimno su važni za punjenje proračuna, zaslužuju primjerenu dobrodošlicu i ugodan odmor u Hrvatskoj, a ne kilometarske kolone i rentgenske kontrole.
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Tihomir Čuljak
