Riječi i poruke Siniše Glavaševića ne blijede, odzvanjaju i danas

Riječi i poruke Siniše Glavaševića ne blijede, odzvanjaju i danas
81
0
0

Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara

Vukovar obilježava 28 godina okupacije od strane srpskog agresora, nakon najkrvavije bitke Domovinskog rata i tromjesečne opsade u kojoj su poginula 1624 hrvatska branitelja i civila, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom. 

Svake godine Vukovar 18. studenog postane mjesto odavanja počasti žrtvi od strane Hrvata iz Lijepe Naše i cijelog svijeta te pripadnika javne i političke scene. I ove godine brojni će branitelji, obitelji i ljudi dobre volje otići se pokloniti u grad koji je simbol svega onoga što je pratilo Hrvatsku kroz povijest. 

Pričati o Vukovaru i svemu onome što je grad heroj na Dunavu i njegovi branitelji proživljavali ratne 1991. godine, a ne spomenuti  Sinišu Glavaševića, koji je s toliko ljubavi progovarao o hrabrim bojovnicima, sugrađanima, roditeljima, djeci, bakama i djedovima koji su tih dana prolazili pred njegovim očima uplakani, unakaženi, s tugom u srcu, potpuno je nemoguće.

Priča o Siniši Glavaševiću i njegovoj nadljudskoj snazi i srčanosti u neljudskim uvjetima u kojima poziva na humanost, ljubav, oprost i kraj svakoj mržnji, ali i pokazuje kakve su se strahote događale u Vukovaru obišle su cijeli svijet.

20. studenog nestalo je glasa koji je živio za svoj Vukovar, za svoju domovinu. I sam je, jednom prilikom rekao u svojoj pjesmi kako često poželi da se nije rodio u ovom vremenu te kako zavidi svim ljudima bez novca jer jedino što oni imaju je grad. Upravo je razrušeni Vukovar, pun krvi i nevjerojatnih zločina bio povod da napiše "Priču o gradu" najljepši i najosjećajniji, antologijski esej ljubavi prema domovini i sjeća nas na ratnog novinara i čovjeka čiji glas je svakom iskrenom hrvatskom domoljubu zuvijek zapisan kao kolektivna memorija.


"Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? 

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.


A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi!"