Treba li oštećeni toranj najpoznatije osječke uglovnice kuće Karlović stvarno pasti na nekoga?

Treba li oštećeni toranj najpoznatije osječke uglovnice kuće Karlović stvarno pasti na nekoga?
92
0
0

Nebriga, nerad, nemar i neodgovornost vidljivi su na svakom koraku diljem središta Osijeka svim građanima i gostima, no očigledno ne i onima na pozicijama, koji bi o uređenju grada itekako morali voditi brigu. Na prijelazu stoljeća Osijek je imao građevinski red koji je najdetaljnije propisivao čak izgled i uređenje secesijskih predvrtova u Čavrakovoj ulici, sada Europskoj aveniji. Vizual nekada reprezentativnog Korza, Kapucinske ulice, koja je popločena u dužini od 160 metara davne 2008. godine (ostatak ulice je asfaltiran kancerogenim asfaltom), danas je zbog sveopće nebrige transformiran u zapuštenu i prljavu palanku.

Popočnjaci su propali pod svakodnevnim kombi prijevozom novca u banku, ali i zbog brojnih teških, taxi i drugih vozila koji bez problema ulaze u pješačku zonu i parkiraju na pločniku. Oronule fasade i krovišta sa kojih otpadaju komadi pa čak i dijelovi, nisu više prijetnja samo tijekom ljetnih oluja, permanentna je to i svakodnevna opasnost za sve sugrađane.

Toranj kuće Karlović na najpoznatijoj uglovnici u samom središtu slavonske prijestolnice prijeti potpunim urušavanjem gotovo dva desetljeća, od kada je prvi puta znatno oštećen nakon olujnog nevremena 2004. godine. Gotovo dvometarski željezni šiljak tornja od tada je stajao nakrivljen na vrhu ove secesijske zgrade i djelovao zastrašujuće.

Tijekom proljetnog nevremena 22. svibnja 2009. god. oluja koja se nadvila nad Osijekom i sjeverozapadni vjetar brzine 21,5 metar u sekundi učinili su svoje i toranj se umalo urušio. Samo pukom srećom izbjegnuta je tragedija do koje je moglo doći da se na pločnik Kapucinske ulice srušio ponovo oštećeni vrh tornja. No, policija i vatrogasci su vrlo brzo reagirali, te zatvorili promet i prolazak tim dijelom Kapucinske da bi vrijedni osječki vatrogasci potom u 2 sata iz ponoći počeli s intervencijom skidanja tornja.  

Upravo tada u tijeku su bili radovi na sanaciji pročelja, no ne i tornja, s obzirom da je za popravak istoga trebalo napraviti detaljan konzervatorski elaborat, a jer je zgrada pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Naravno da to nisu mogli napraviti suvlasnici zgrade sami i nije bilo moguće postići dogovor, budući da su stanari prethodno 2006. godine potpuno obnovili krovište, za što su podigli kredit. Niti tada odgovorni nisu našli za shodno da toranj saniraju i spriječe potencijalnu tragediju.

Grad bez pameti, odgovornosti i poštovanja zakona

Početkom 2014. godine putem inicijative građana na sastanku u Gradskoj upravi uz nazočnost predstavnika osječkog Konzervatorskog odjela zatražena je izrada elaborata i predstavljen je projekt obnove sa prijedlogom financiranja u cilju konačnog pokretanja rekonstrukcije tornja kuće Karlović.

Osam godina kasnije i 18 godina od oštećenja tornja na najpoznatijoj osječkog uglovnici, koji još uvijek prijeti prolaznicima, projekt obnove nije niti pokrenut. Nitko zbog toga od pozicioniranih ne snosi nikakvu odgovornost, niti ga je bar sramota, iako za postupanje institucija i sankcioniranje neodgovornih ima i više nego dovoljno temelja.

Sudbina neobnovljenog tornja, koji je pod utjecajem oborina i vremenskih uvjeta potpuno uništen, sada je izuzetno velika prijetnja ugrožavanju zdravlja i života građana Osijeka jer se svakoga dana može očekivati njegovo rušenje na pločnik Kapucinske ulice. Za ovu opasnu i kriznu situaciju neupitno je najodgovorniji Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Osijeku pod čijim je naputkom izvršeno spremanje dvometarskog željeznog vrha tornja.

U isto vrijeme Osijek nastavlja doživljavati svoju golgotu i daljnje devastiranje vrijedne i prepoznatljive graditeljske kulturne baštine nečinjenjem ili gotovo svakodnevnim odobravanjima graditeljskih zahvata u zoni preventivne zaštite i/ili na pojedinačno zaštićenim objektima. Selektivnim i nezakonitim postupanjem odgovornih gradu Osijeku načinjena je nemjerljiva šteta. Samo se možemo nadati da će i takvima u bliskoj budućnosti iscuriti pijesak iz pješčanog sata i grad dočekati svoju katarzu.

Za istinske patriote i zaljubljenike u svoj grad, koji osjećaju svaku njegovu ranu i nose ga duboko u svom srcu, svaki oblik devastiranja i zapuštanja po bilo kojoj osnovi, posebno sada u mirnodopskim okolnostima, predstavlja nemoralni primitivizam, kriminal i tragediju.