I kad umrem pjevat' će Slavonija

I kad umrem pjevat' će Slavonija
186
1
1

IN MEMORIAM

◾️KRUNOSLAV KIĆO SLABINAC◾️                                          28.03.1944.-13.11.2020.

 

Postoje veliki ljudi koji su svojim životima toliko oplemenili svijet da bez njih nikada ne bi bio isti.

Jedan takav velikan bio je osječki glazbenik Krunoslav Kićo Slabinac koji je imao brojne talente,  pozitivnu energiju da te njome zaslijepi i napuni toliko da ga nikada ne možeš zaboraviti. Izgledom i prije svega toplim očima i humorom osvajao je ženska srca plavuša i brineta, a  nevjerojatnim glasom i nenadmašnim ljubavnim pjesmama stekao je brojne obožavatelje.     

Krunoslav Slabinac učinio je toliko puno za hrvatsku kulturu kao da je živio 20 života

Kićo je bio najveći promotor hrvatske zabavne i tradicijske glazbe diljem svijeta. Nevjerojatna je količina hrvatskog domoljublja koju je širio i kada je to bilo zabranjeno. „Ovo je moja zemlja, ovo je narod moj, ponosim se ja sa njime, nosim ga u srcu svom. Ovdje su moji ljudi, ponosan sam ja sa tim, jer sam, jer sam Hrvatskoga roda sin“.

Slavoniju je opjevao u brojnim tamburaškim pjesmama: „Tu gdje cvijeće rosom se napaja, gdje se nebo s morem žita spaja, moja prva ljubav tu se skriva, Slavonija moja mirno sniva. Uspomene moje tu su tkane, 'ko bisere nizao sam dane, volim ljude u mom starom kraju, ne mogu bez tebe zavičaju. Od rođenja srcu te nosim, Slavonac sam s tobom se ponosim, uvijek k' tebi moje misli lete, Slavonijo, ja sam tvoje dijete“.

Glazbenog velikana uz laganu melodiju „Pjesme rastanka“ ispratili su brojni tamburaši u Krematoriju Mirogoj u Zagrebu. Malo tko je mogao suspregnuti suze kada su Ante Gelo, Drago Laban i Miran Glinac odsvirali akustičnu verziju njegovog prvog velikog hita „Plavuša“.

Čuvat će se i ostati s nama Kićina “Plavuša” i “Crna žena”, kao i sve one najdivnije tamburaške melodije koje je ispjevao svojoj voljenoj Slavoniji. Hvala Kićo, na svim predivnim pjesmama kroz koje ćeš zauvijek biti s nama.

Uspomena na legendarnog Krunoslava Slabinca, zajedno s izuzetnim pjesmama i osmijeh na licu, njegova najvažnija ostavština koju je podario hrvatskom narodu živjeti će vječno. 

„I kad umrem pjevat' će Slavonija, stara mati žita i šuma, široka ravan pradavna Panonija, kad zapjeva i sunce silazi s uma“.

Počivaj u miru dragi lega Kićo i neka te u vječnom životu čuva dragi Bog !