POŠTUJE LI OSIJEK SVOJE VELIKANE I SLAVNU POVIJEST

POŠTUJE LI OSIJEK SVOJE VELIKANE I SLAVNU POVIJEST
93
3
2

Osijek je tijekom povijesti iznjedrio brojne velikane koji su svojim društvenim, znanstvenim i crkvenim djelovanjem ostavili neizbrisive tragove dajući primjer drugima kako se svjedoči odanost narodu, crkvi i profesiji. Naša se veličina mjeri po tome koliko pamtimo i znamo cijeniti one koji su nesebično ugrađivali svoje živote i svoj rad u napredak društva i razvoj naroda kojem pripadaju.

Kako velikani duha i uma ne bi ostali tek u svojim djelima koja postaju eksponati, zaboravljeni ili povremeno stavljeni pred oči javnosti, važno je među novim generacijama obnoviti svijest o potrebi učenja vlastite povijesti i upoznavanja velikog lanca ljudi koji su svojedobno doista bili cijenjeni na područjima svojega rada i djelovanja, ne samo u našoj sredini, u svom zavičaju, već su postigli i svjetsku slavu.

Neposredni povod ovom napisu je nedavno uklanjanje četiri biste osječkih velikana tijekom nazovi uređenja secesijskog Sakuntala parka, u koje isti po samozvanim osječkim stručnjacima i političkim uhljebima ne pripadaju, a limeni kiosci pripadaju nametanjem provincijskog urbanizma pogodovanja i neukusa.

Gotovo je nevjerojatno da u Osijeku na reprezentativnom mjestu stoji spomenik španjolskom slikaru Pablu Picassu, dok je bista velikog osječkog slikara Adolfa Waldingera sramotno uklonjena.

Početak 20. stoljeća i dinamično izrastanje Osijeka iz skromnog gradića u moderni srednjoeuropski grad posebno je obilježio čuveni osječki arhitekt i urbanist Viktor Axmann koji je Osijeku dao europsku vizuru. Osijek se Axmannovom zaslugom, urbanim oblikovanjem grada, intenzivno mijenjao. Esseker Viktor Axmann svojim je znanjem i radom osmišljavao grad, njegove građevine, ulice i čitave kvartove kojima danas s ugodom prolazimo. Urbanističkim rješenjem Sakuntala parka postigao je skladan suodnos kvalitete urbanog prostora, rijeke, bloka i parka i ravnotežu urbanih hortikulturalnih elemenata i reprezentativnih ugaonih zgrada.

Kompetentnim promišljanjem modernog urbanističkog planiranja grada, koji se ne smije shvaćati kao običan prometno-građevinski pravac, već da postupak planiranja mora uzeti u obzir prošlost, potrebe sadašnjosti i ciljeve budućnosti, Osijek je ponajviše zahvaljujući Axmannu dobio epitet malog Beča.

Nažalost, Osijek se nikada nije adekvatno odužio svom nesumljivom velikanu koji je u rodnom gradu, osim urbanističke podloge Gornjeg grada, projektirao više od trideset stambenih objekata, sedam javnih i dvadesetak tvorničkih zgrada.

Navedeni primjer samo je jedan u nizu osječkih velikana koji su često, radi prikrivanja odgovornosti četrdesetpet godišnje totalitarne politike za njihove nečasne sudbine, potpuno marginalizirani.    

Onodobni uspješnici, u cijelom su svijetu cijenjeni i slavljeni, u našem su gradu prečesto potpuno nepoznati. Dostojnim oduživanjem svojim povijesnim predšasnicima, čiji su doprinosi veći od ovog prostora, dokazujemo svoju multikulturalnost i civiliziranost. Poštujući svoje velikane mladim generacijama predstavili bi uzore na koje mogu biti ponosni.

Narod koji poštuje svoje velikane, koji ne zaboravlja svoju povijest, može računati na vlastitu opstojnost i u teškim vremenima globalizacije čak i u manjinskom položaju, izvan prostora države matičnog naroda kojemu pripada.

Zlatko Dernaj