Imao sam privilegij odrastati uz slavnu generaciju bijelo-plavih, koja je NK Osijek ponovo uvela u prvu ligu u sezoni 1976/77. dvadeset i jednu godinu nakon ispadanja 1956. Konačni povratak u prvu ligu Osijek je izborio, kada je momčad čija su okosnica bili Pavo Majer, Mile Dumančić, Stjepan Čordaš, Ivica Grnja, Ivan Lukačević i Ljupko Petrović, a predvođena tandemom Andrije Vekića i Mate Kasača, premoćno osvojila prvo mjesto u drugoj ligi zapad. Zbog velike euforije nastale plasmanom u najviši razred, na mjestu dotadašnjeg starog stadiona u Gradskom vrtu za nevjerojatnih 69 dana, do početka prvoligaške sezone, izgrađen je i otvoren do danas nedovršen stadion.
Biti uz naš klub u vrijeme najslavnih dana osvajanja Hrvatskog kupa 1999. godine protiv Cibalije, tijekim sezone 2000/01. kada smo bili jesenski prvaci, pobjede protiv Anderlechta 1998. i velikih uspjeha u Kupu UEFA 2020., najveće pobjede Osijeka u povijesti Gradskog vrta protiv bivšeg prvaka Europe PSV-a 2017. u Europskom kupu pa sve do pobjede u Šibeniku 4:1 u pretposljednjem kolu ovogodišnje Hrvatske nogometne lige te utakmice sa HNK Rijeka i oproštaja od kultnog stadiona Gradski vrt bilo je iznimno emotivno.
Vjerni navijači sa istoka zauvijek će pamtiti brojne izgubljene bitke u kvalifikacijama za prvu ligu, poraz od Crvenke kada je jedan navijač sa kapom za zaštitu od sunca napravljenom od stranica "Glasa Slavonije" tijekom drugog poluvremena pri rezultatu 0:2 za goste prekinuo kazališnu atmosferu na stadionu i prodornim glasom doviknuo treneru: “Nemoj nikog mijenjat', svi su dobri", poraza od Zagreba kada smo očistili tribine od snijega, remija sa Novim Sadom uz proljetni pljusak zbog čega sam bio bolestan 15 dana, namještaljke protiv C. Zvezde kada je utakmica trajala toliko dugo dok gosti iz izmišljenog jedanaesterca nisu izjednačili, do remija ravnog pobjedi sa Hrvatskim dragovoljcem za ostanak u ligi 2014. godine.
Generacije Essekera i zaljubljenika u nogometne čarolije utabanom stazom koja vodi do istočne tribine s veseljem su hodile od jeseni 1958. kada se klub tada pod imenom Proleter sa svog dotadašnjeg igrališta Kraj Drave preselio u Gradski vrt, no tu istu stazu Wilsonovom ulicom 27. svibanjske večeri 2023. koja je posljednji puta bila zakrčena navijačima bilo je teško prolaziti. Puno prije početka utakmice, već u 17 sati, čim su se otvorila vrata stadiona, dva sata prije nego što će uopće početi utakmica, prvi gledatelji već su zauzeli svoje mjesto na betonu na kojem su odrasli.
Nogometaši Osijeka odigrali su posljednju utakmicu povijesnog 27. svibnja 2023. godine pred tribinama nikada do kraja dovršenog Gradskog vrta u savršenom, veličanstvenom dekoru te nakon šest i pol desetljeća zatvorili jedno poglavlje u klupskoj povijesti. Kakav završetak jedne ere i kakav scenarij. Utakmica za treće mjesto HNL-e za sezonu 2022/23. protiv izravnog i respektabilnog konkurenta HNK Rijeka bio je tek manji povod, no glavni razlog hodočašća slavnom, mitskom stadionu svakako je bio povijesni rastanak našeg Osijeka s Gradskim vrtom.
"Da je Mierez zabio zabio jedanaesterac u sudačkoj nadoknadi možda bi ipak to bilo previše kičasto za naš mentalitet. Navijači kluba otkad znamo za sebe na tom legendarnom mjestu osjetili smo jednako i sreće i tuge. Utakmica završava, a na travnjak brzo uskače nekoliko tisuća gledatelja i stvaraju si time uspomene za cijeli život. Gomila ljudi skače, veseli se, plače, fotografira se za uspomenu ili jednostavno tupog pogleda sa knedlom u grlu pita se je li ovo zbilja kraj.,…Jesmo li stvarno večeras zatvorili jedno poglavlje naših života?
Istina je, jesmo. Ovo je bio kraj jedne ere, a uskoro otvaramo drugu. A oproštaj ruku na srce nije mogao proći bolje od ovog. Zašto? Po tko zna koji put dokazali smo kako nismo tu zbog rezultata.
Ovdje smo zbog društva, zbog naših lega, naših boja, zbog našeg grada i našeg kluba. Jer njima je pobjeda svaki put kad zakorače na stadion. Rezultat je trend, ideal je vječan..
Moglo je završiti hollywoodski, a završilo je gradsko vrtovski! Ništa manje i ništa više od toga.Reflektori su se ugasili, posljednji ples u Wilsonovoj je otplesan..Red sreće - red tuge. To je naš NK Osijek! Naš život svakog vikenda.”*
Remijem je Osijek zadržao treće mjesto sa 50 bodova, jednim više od četvrte Rijeke, a oba kluba će sljedeće sezone igrati u Konferencijskoj ligi.
Za savršeno nesavršenim zdanjem kultnim stadionom Gradski vrt mnogi su pustili suzu. Bivši igrači i članovi uprave koji su pred početak utakmice ponosno koracali terenom od zapada ka istoku pozdraviti po posljednji put svoju najdražu publiku na ovom stadionu uz burni pljesak, vjerni pripadnici Kohorte, do bijelo-plavih nogometaša koji su odigrali ovu povijesnu utakmicu.
Bilo je lijepo biti dio povijesti i uspomena iz Gradskog vrta i nebi ih mijenjao za ništa drugo!
Zbogom Gradski vrte naš nogometni hrame, naša ljubavi, radosti, srećo, tugo, mjestu susreta i zajedništva lega i legica, naš ponosu i najveći brendu grada, naš sveti dome, hvala ti za najljepše emocije i trenutke mladosti.
Sve dok smo živi, sve dok nas ima, sve dok je OSIJEK grad na Dravi... zauvijek zajedno sve do groba KOHORTA i bijelo plavi...
Iduće sezone osječke nogometaše gledati ćemo na Pampasu ili Opus Areni, kako vam je draže nazvati novi spektakularan kompleks koji je niknuo na obali Drave.
Vidimo se uskoro na Pampasu,...
/*Bijelo plava birtija-M. Mihić/
Oznake
Izdvojeni tekstovi
D. Marković
Mirko Miličević Mile
Tihomir Čuljak