Kako spriječiti kriminal u sportu?

Zadnjih mjesec dana istražitelji se rastrčali po sportskim savezima. Nakon što je u medije dospio slučaj jednog velikog lopova koji je kao stručnjak krao previše, pa ga nakon dugog niza godina predane krađe otkriše. Radi toga se uskokovci rastrčaše kako bi provjerili i ostale saveze.

Za upućene ništa novo.

Sve je rađeno po zakonu, a zakoni su rađeni onako kako su to stručni lobisti izlobirali, uostalom kao i kod donošenja većine zakona.

Kod nas sport ima tri nivoa upravljanja. Na vrhu je hrvatski olimpijski savez, u sredini sportski savezi, a na dnu sportski klubovi. I svugdje se krade po „zaslugama”. Problem je tek kada netko pretjera, bilo po količini ukradenog, bilo radi neprimjerenog medijskog nastupanja.

Prije više godina pokrenuti su procesi sa dna kace, protiv Mamića koji je na sebe skrenuo pažnju neprimjerenim ponašanjem. Pa je morao pobjeći u BIH. A način na koji je on trgovao sportašima je i dan danas potpuno isti obrazac rada.

Sada su krenuli na srednji nivo, u sportske saveze koji okupljaju klubove po pojedinim sportovima.

Svi se iznenadili pronađenim, iako je sve što se događalo logična posljedica zakonskog ustroja cjelokupnog sporta u Hrvatskoj. Zakon su predložili sportski „stručnjaci” koji vrlo dobro znaju kako sve treba ustrojiti kako bi oni mogli dobro živjeti. Princip je jednostavan. U sve moraš uključiti političare, lokalne i nacionalne kako bi se preko njih izvlačila lova poreznih obveznika i javnih poduzeća. Kada njih dobiješ moraš nešto dati sportašima kako bi oni mogli postizati nekakve rezultate kojima pred javnošću opravdavaš ulaganje u sport.

Kada njih imaš u upravama klubova i saveza sve teče prema zakonu i običaju. Stručnjaci sebe stave na mjesto predsjednika i tajnika, a ostalima daš da dižu ruke na sastancima i ponekad ih pozoveš na pečenu janjetinu. Kako nitko ne bi sumnjao u njihovo poštenje osnuješ i nadzorni odbor kojem prije skupštine pokažeš na papiru završne račune u kojima oni vide kako se aktiva slaže s pasivom, pa je, prema tome, knjigovodstveno sve u redu. A jesu li pojedini rashodi opravdani članovi nadzornih odbora nisu dovoljno stručni za procjenu, niti imaju dokumente na osnovu kojih bi to procjenjivali

Tako je to funkcioniralo godinama, ne samo u sportu već i u svim ostalim udrugama.

Sad se političari uhvatili za glavu. Kako promijeniti zakon pa da se više ne krade, a za savjete pitaju upravo „stručnjake” koji imaju najveći interes da se sve odvija po ustaljenom redu.

Kada bi naši političari znali i htjeli ući u suštinu problema taj bi se problem mogao vrlo lako riješiti. Dovoljno bi bilo donijeti zakon po kojem državne institucije i javna poduzeća mogu davati donacije samo onim udrugama, savezima i klubovima koji imaju svoju Web stranicu na kojoj se nalazi popis svih žiro računa, zajedno s lozinkom kojom se može preko interneta ući u izvod žiroračuna i vidjeti stanje računa kao i sav promet po računu. Porezni novac pripada svim građanima pa bi svi građani morali imati pravo uvida u to kako se taj novac troši. Oni klubovi i udruge koji to ne naprave ne bi smjeli imati pravo na donacije iz države i državnih poduzeća.

I time bi većina problema bila riješena.

U sportskim klubovima postoji i dodatni problem s kriminalcima koji se preko navijačkih klubova ubacuju u sportske klubove. Ovaj problem bi se mogao riješiti zakonom po kojem bi skupštinu sportskog kluba činilo 40 najvećih donatora u periodu od prošle skupštine. Uz njih skupštinu bi činili i svi bivši predsjednici kluba, kako bi održavali kontinuitet. Ako klubovi navijača žele imati svoje predstavnike u sportskom klubu mogli bi skupljati donacije navijača na svoj račun, pa taj novac uplatiti na račun sportskog kluba. Tim bi se mogli naći na popisu 40 najvećih donatora pa bi tako mogli ući i u skupštinu kluba, a ako ih skupština izabere i u upravni odbor kluba.

Ovakvim jednostavnom izmjenama zakona spriječila bi se velika većina kriminala u sportu, a i u ostalim udrugama. Međutim, tada političari ne bi mogli iz pozadine upravljati sportom i drugim udrugama u svome osobnom, ideološkom ili političkom interesu.