Biraju nam novog ravnatelja HRT-a!

Biraju nam novog ravnatelja HRT-a!
54
0
0

Slušajući proteklih dana raspravu o novom ravnatelju HRT-a vidjeh svu bijedu hrvatskog državnog upravljanja imovinom poreznih obveznika.

Na saborskom odbor za medije je voljom vladajućih za ravnatelja predložen Robert Šveb. Ali nakon pobune opozicije u Saboru sve će morati ponovno ići na raspravu u saborski odbor. Po ocjeni Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske, zadatak Šveba je produžiti cenzuru. Govore i kako je natječaj za glavnog ravnatelja HRT-a protuzakonit i da je Šveb podnio nezakonitu dokumentaciju. A prošli ravnatelj Kazimir Bačić koji je upravljao sa 1,2 milijarde kuna godišnje je već četiri mjeseca u istražnom zatvoru zbog optužbi za korupciju. Švebu između ostalog prigovaraju kako je natječaj protuzakonit, i kako je on u sukobu interesa radi posjedovanja nekoliko privatnih poduzeća koja posluju sa HRT-om, ali i sa konkurentskim televizijama.

Na saborskom odboru na predstavljanju programa svi su mi kandidati izgledali vrlo slično. Svi su vrlo stručni u trošenju novca poreznih obveznika, ali nitko se nije istaknuo u prijedlozima kako povećati zaradu i time omogućiti smanjenje pretplate.

A mogućnosti povećanja zarade leže u arhivama.

Arhiva HRT-a je najvredniji resurs koji ova institucija ima, ali je potpuno neiskorištena. Ta bi se arhiva mogla staviti na Internet kao što se to radi na Youtubu. Za napraviti jedan takav javni internetski servis nije potrebno puno ni novca ni znanja. Dobar programerski tim bi samu aplikacija mogao napraviti za pedesetak tisuća kuna. Serveri bi koštali malo više, a održavanje još više.

Nakon izrade ovakvog HRT-ovog internetskog servisa cijelu arhivu bi trebalo prenijeti na servere. Taj posao bi moglo odraditi stotinjak postojećih zaposlenika koji se šeću po kancelarijama i ne rade ništa, a takvih u svakom državnom poduzeću ima tridesetak posto. Sve snimke bi se prilikom stavljanja na servere moglo definirati datumom prve objave na televiziji ili radiju, po temi koju obrađuju, po dužini trajanja, te po autoru izrade. Ovakvo definiranje je potrebno radi lakše pretrage po istim tim kriterijima.

Nakon što se sva arhiva premjesti na servere isti tim bi mogao pojedine sadržaje ili isječke iz sadržaja ponovno montirati u razne nove sadržaje.

A nakon toga bi se na objavljenoj arhivi moglo i zarađivati. Na pojedine sadržaje bi se mogle stavljati reklame, baš onako kako se to radi na youtubu. Zaraditi bi se moglo i na pretplati, a to bi bili svi oni koji žele sadržaj gledati bez reklama.

Kako bi se broj posjetitelja povećao trebalo bi posjetiteljima omogućiti da se registriraju, nakon čega bi i oni mogli svoje sadržaje objavljivati na ovom servisu, baš onako kako se to radi na youtubu i sličnim i internetskim lokacijama. Time bi se broj posjetitelja povećao čime bi se i zarada od reklama također povećala. Osim što bi registrirani posjetitelji stavljali na servis svoje filmove i kratke klipove, oni bi mogli od postojećeg sadržaja iz arhive slagati svoje popise za reprodukciju, čime bi se povećala gledanost tih starih arhivskih sadržaja.

Ažurnim stavljanjem i svih novih sadržaja koji bi se na internet stavljali nakon objave na televiziji broj korisnika bi se vrlo brzo povećao.

Nakon objave arhive HRT bi mogao i od Youtuba zatražiti brisanje svih njihovih sadržaja koje je netko bez autorskih prava objavio na tom servisu.

Ovakav servis bi bio ozbiljna lokalna konkurencija youtubu i sličnim velikim svjetskim društvenim mrežama, te je to vjerojatno i razlog zašto nitko od kandidata ne želi predložiti osnivanje ovakvog video servisa u vlasništvu HRT-a. Ali čudi me što članovi nadzornog odbora i saborskog odbora za medije i sami nisu predložili da se ovakav prijedlog stavi u natječaj za ravnatelja, te ga tako obvezati na ovakav tehnološki skok u radu televiziji. HRT ne smije biti samo poduzeća za emitiranje video sadržaja preko antena i kablovskih mreža. Internetom mogu zaobići telekom pretplate čime bi i zarada tih mreža opala, a to je vjerojatno još jedan razlog zašto nitko ni među kandidatima ni među postojećim zaposlenicima, ni među saborskim zastupnicima ne predlaže osnivanje vlastitog internetskog video servisa.

Pitanje je samo dali ovakav tehnološki iskorak svi oni zaobilaze iz straha kako će ih lobisti velikih društvenih mreža i telekoma početi napadati preko svih medija, ili su možda neki od njih plaćeni od tih lobista kako bi državnu televiziju što više unazadili da bi se konkurenciji omogućila veća zarada.