Bunjevci kao novi srpski alat za napad na Hrvate i Hrvatsku

Bunjevci kao novi srpski alat za napad na Hrvate i Hrvatsku
80
1
0

U Srbiji zakonom legalizirali novu naciju i novi jezik.

Hrvatsko ikavsko narječje proglasili za novi jezik, a dio Hrvata Bunjevaca koji su zaboravili svoje hrvatsko porijeklo i ikavsko narječje proglasili za novu naciju.

U biti, ništa novo u arsenalu srpskih alata specijalnog rata protiv Hrvatske i Hrvata.

U skladu sa starom svetosavskoj ideologijom po kojoj je dozvoljeno sve za jačanje Srpstva i slabljenje svih ostalih susjednih naroda. Ta ideologija je vrlo jednostavna, u ratu ubiti što više susjeda, a u miru smanjiti njihov broj ekonomskim pritiscima, izazivanjem regionalnih ili političkih podjela, medijskim i kulturnim politikama omalovažiti i poniziti, te ih optužiti za sve ono što sami rade.

 

To je najjasnije napisao dr. Stevan Moljević, odvjetnik iz Banjaluke, jedan od glavnih četničkih ideologa i rukovoditelja koji je 30. VI. I941. objavio projekt: “Homogena Srbija” u kojem iznosi četnički program o granicama, društvenom ustroju i vanjskoj politici buduće kraljevine Jugoslavije koja bi trebala biti samo drugo ime za veliku Srbiju. “Što se tiče našeg unutrašnjeg pitanja, razgraničenja sa Hrvatima tu držimo da treba odmah, čim se ukaže prilika, prikupiti sve snage i stvoriti svršen čin: zaposesti na karti označenu teritoriju, očistiti je pre nego li se iko pribere. Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se jakim odredima zaposela glavna čvorišta i to: Osijek, Vinkovci, Slavonski Brod, Sunja, Karlovac, Knin i Šibenik, te Mostar i Metković, a onda iznutra pristupiti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata. Krivcima bi valjalo otvoriti put – Hrvatima u Hrvatsku, a Muslimanima u Tursku (ili Albaniju) U pogledu muslimana valjalo bi da naša vlada u Londonu odmah reši pitanje s Turskom, u čemu će nas i Englezi pomoći. (Pitanje je!). Organizaciju za unutrašnje čišćenje valjalo bi odmah pripremiti, a moglo bi se, jer u Srbiji ima mnogo izbeglica iz svih srpskih krajeva …”.

 

To je politika koja se kod Srba na mijenja ni u miru ni u ratu.

Hrvati u ratu to znaju prepoznati, i primjereno odgovoriti, ali je problem što u miru ne prepoznaju ni agresiju niti znaju primjereno odgovoriti. Naš ministar vanjskih poslova šalje prosvjedne note na legalizaciju nepostojećeg bunjevačkog jezik za koji se zalažu samo beogradski političari i plaćeni vojvođanski bivši bunjevci koji su ekavicu prihvatili za svoj jezik.

Kada bi hrvatska politika znala nešto o geopolitici mogla bi vrlo lako odgovoriti sličnim potezima. Jedan od takvih poteza bi bio legalizacija hrvatske pravoslavne crkve, te dodjela sredstava toj crkvi za djelovanje u barem 4 grada, Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Obrazloženje bi moglo biti vrlo jednostavno, i puno realnije od onoga čime srbijanci objašnjavaju legalizaciju bunjevačkog jezika. U Hrvatskoj postoji puno pravoslavaca koji nisu Srbi, poput Bugara, Grka, Rumunja, ili Rusa kojima je potrebo mjesto za molitvu, te bi svi oni trebali ići u hrvatske pravoslavne crkve.