Danas mnogi ekonomski analitičari govore kako je inflacija posljedica velike količine novca koje je došlo na tržište nakon takozvanog "kvantitativnog popuštanja" monetarne politike u mnogim državama svijeta. Međutim, to je vrlo upitno. Masovno povećanje količine novac na tržištu proveo je američki FED i britanska emisiona banka od 2008., nakon velike nekretninske krize. Toj politici europski ECB se pridružio tek poslije 2015. nakon što je došli do masovne migranske krize kako bi se Grčkoj koja je bila u najtežoj krizi olakšao ekonomski položaj, kako i ona, nakon Britanije, ne bi pokrenula postupak izlaska iz EU. Ta ogromna količina novog novca na tržištu tada nije izazvala inflaciju zahvaljujući tome što su banke gotovo beskamatne kredite usmjeravala prema velikim korporacijama koje su tim novcem kupovale svoje konkurente, ili svoje vlastit dionice, kako bi im digla cijenu. Zahvaljujući tome, na svjetskom nivou došlo je do naglog rasta velikih korporacija koje su u mnogim slučajevima počele stjecati monopolski slučaj na svjetskom nivou. A tržišna cijena dionica mnogih takvih korporacija narasla je daleko iznad onoga što vlasnici mogu očekivati od dividende tih korporacija. Na vrlo visoke nivoe porasle su burzovne cijene dionica mnogih korporacija koje godinama ne proizvode gotovo nikakav profit.
A ta inflacija na tržištu vrijednosnih papira počela se prelijevati na realni tržišni sektor tek početkom 2021. godine u pandemijskoj krizi. Dali je to međusobno povezano, ili je pandemija bila samo okidač za naglo prelijevanje novca sa burzi dionica na robne burze možemo samo nagađati.
Poskupljenje metala
Dolazak pandemije poklopio sa sa naglim svijetskim rastom cijena metala poput željeza, bakra, aluminija, a i drugih rjeđih metala. Uz to, poskupila je i plastika. Radi masovne svjetske medijske proizvodnje straha od Corona virusa velika većina ljudi nije ni primijetila kako poskupljuju osnovne industrijske sirovine. To su u početku primijetili tek poduzetnici iz građevinskog sektora. Oni su i prvi primijetili kako su ovo poskupljenje izazvale velike narudžbe iz Kine.
Zašto je Kina počela naručivati ogromne količine ovih metala je privilegirana informacija poznata samo rijetkim burzovnim špekulantima. Većina nabrojanih sirovina se zajednički najviše korite za izradu elektromotora i generatora, a rijetki metali za izradu električnih baterija i elektronike. Radi poskupljenja ovih metala poskupili su mnogi građevinski materijali, te mnogi proizvodi metalne industrije, kao i elektrotehnike.
Poskupljenje energenata
Osim metala i plastike u drugom dijelu 2021. naglo su poskupili nafta i plin.
Cijena nafte je bila i veća za vrijeme Obame. Kako bi se taj problem riješio američki FED je počeo davati beskamatne kredite svim američkim kompanijama koje su se bavile frakiranjem nafte. Rezultat je bio taj da je u nekoliko godina cijena nafte pala sa 140 dolara na ispod 50 dolara po barelu. Time je Obama uspio u problem dovesti najveće proizvođače nafte poput Rusije, Venecuele i arapske naftne države. A Amerika je prvi puta u svojoj povijesti počela izvoziti naftu.
Kod ovog novog poskupljenja nafte i plina izostala je intervencija američkog FED-a, a i drugih centralnih banaka.
Niti same naftne i plinske kompanije ne povećavaju proizvodnju. Naprotiv, unatoč povećanju cijena naftne i plinske kompanije su obustavile sva ulaganja u istraživanju novih nalazišta, te u održavanje postojećih nalazišta. Rezultat je postepeni lagani pad proizvodnje, a logična posljedica je rast cijena. Dolaskom zime cijena plina je radi veće potrošnje porasla i do 300 posto, a time će na proljeće porasti i cijene gnojiva koje se proizvodi od plina. A porasti će i cijena svih drugih proizvoda kod kojih se u proizvodnji koristi veća količina plina, ili nafte.
Naftna industrija se ponaša kao da je vrijeme nafte prošlo, te kako će tržište energije preuzeti obnovljivi izvori energije. Iako nove zelene politike to propagiraju, novi obnovljivi, ekonomski konkurentni energenti na tržištu za sada ne postoje, a hoće li se uskoro pojaviti znaju samo oni koji takve energente razvijaju. A ako ih već imaju u razvoju to je njihova povjerljiva informacija. Ako takvu tehnologiju imaju logično je da najprije prodaju sva ona dobra kojima će sa novim energentima cijene pasti, te da kupuju sva ona dobra kojima će cijene sa masovnom upotrebom novih energenata porasti.
Poskupljenje stanova
U prošloj 2001. godini cijene stanova su porasle u mnogim državama, od Kine do Hrvatske. U Kini najveća kompanija za izgradnju stanova je došla u predstečajnu situaciju. Kako ne bi propala, i sa sobom u bankrot povukla mnoge dobavljače kineska monetarna vlast je povećala količinu stambenih kredita sa vrlo niskim kamatama. Povećana potražnja za stanovima dovela je do povećanja cijene stanova, a time je smanjena mogućnost bankrota kompanija koje su gradile veliku količinu stanova.
Sličan uzrok za povećanje cijene stanova je i u mnogim drugim državama.
U Hrvatskoj, država je počela subvencionirati kamate na stambene kredite. Time je povećana potražnja za stanovima, a time i njihova cijena. Osim toga, smanjenjem kamata na štednju, te povećanjem same inflacije mnoge štediše su shvatile kako držanjem novca na štednji počinu gubiti, te su počeli ulagati u druge vrijednosti kao što su dionice i stanovi. Radi toga cijene stanova su dodatno porasle. Oni koji imaju manje novca, a stan im treba, počeli su kupovati kuće na selima oko većih gradova, pa su i cijene takvih kuća porasle. Jeftinije od troškova gradnje mogu se nabaviti još uvijek kuće u selima koja su malo dalje od velikih gradova. Međutim, takve kuće mogu kupovati samo oni koji ne moraju svaki dan daleko putovati na posao u velikim gradovima.
Poskupljenje hrane
U posljednjih pola godine, na svjetskim robnim burzama cijene pojedinih žitarica su porasle i do 40 posto. To povećanje osnovnih prehrambenih proizvoda postepeno se počinje prelijevati i na krajnje prehrambene proizvode. Razni ekonomski analitičari govore kako je do toga došlo stoga što je poskupio plin, a time i gnojivo pa i cijena hrane mora rasti. Međutim, to vrijedi samo za hranu koja će se tek ove godine saditi i gnojiti skupljim gnojivom, ali to ne vrijedi za hranu koja je proizvedena prošle godine.
Koncem prošle godine Kina je donijela odluku o povećanju robnih rezervi hrane na 18 mjeseci potrošnje. Kako bi popunila robne zalihe Kina je na svjetskim robnim burzama kupila 50 posto osnovnih burzovnih prehrambenih sirovina, te je radi toga cijena žitarica i drugih sirovina naglo porasla. Radi kojih privilegiranih informacija Kinezi procjenjuju kako bi moglo doći do nestašice hrane, te radi toga povećavaju svoje zalihe možemo samo nagađati.
Naši političari, očito je nemaju takve informacije, pa ništa ne čine kako bi povećali naše robne zalihe. Štoviše, naši političari su prije više godina došli do zaključka kako u tržišnoj privredi tržište rješava sve probleme sa nestašicama, ali očito je kako o tržišnim ekonomskim zakonima znaju vrlo malo. Jer da znaju kako u slučaju nestašice nekih roba cijene mogu porasti i nekoliko puta, a u slučaju kada dođe do nestašice hrane tada cijene osnovnih prehrambenih proizvoda mogu porasti daleko više od prosjeka. Kada ljudi nemaju novca za kupovinu mesa tada moraju puno više kupovati kruha, krumpira i graha. A kada cijena toliko poraste da sirotinja nikako ne može kupiti dovoljno za preživljavanje pojavljuje se glad, neredi i revolucije. Pametni političari to znaju još od biblijske priče o sedam debelih krava i sedam mršavih krava.
Promatrajući ponašanje naših političara očito je kako im biblijske priče o gladnim godinama nisu osobito poznate, niti u njima prepoznaju povijesne poduke o budućim problemima. A kada do toga dođe oni koji stanuju u velikim gradovima tražit će prijatelje koji imaju kuću ili vikendicu na selu, i koji su oko njih posadili dovoljno krumpira, graha, luka, kukuruza, pšenice i ostalih osnovnih prehrambenih proizvoda. Ostalima će preostati samo žestoka borba za koricu kruha. Države koje nemaju velike zalihe moći će tiskanjem novaca dijeliti socijalnu pomoć, ali time se ne može naglo povećati proizvodnja svaki dan sve skuplje hrane.
Oznake
Izdvojeni tekstovi