Dometi gospodarskog rata između Kine i Trumpa

Dometi gospodarskog rata između Kine i Trumpa
57
2
0

Kinezi zabili stupove Pelješkoga mosta 12 dana prije roka.

Nema kašnjenja.

Nema krivinaša koji su postojali u svim našim komunističkim poduzećima. I ne samo u vrijeme komunizma. Krivinaši su nam uništavali i brodogradnju dok je bilo ludih političara koji su bili spremni to plaćati.

Zanimljiva je ta Kineska ekonomska efikasnost.

Dok su gospodarstvo ravnali po Marxsovim ekonomskim teorijama nisu imali ni za jesti. A otkad su u gospodarstvo uveli kapitalizam postali vrijedni kao Japanci.

Iako se Marxsizma kao filozofije nisu odrekli.

Iako se sve Marxsove teorije temelje na njegovim ekonomskim teorijama njih više nitko nigdje ne spominje.

Temeljna Marxsova ekonomska teorija mu je tvrdila kako "Vrijednost" kao ekonomska kategorija ovisi o uloženom radu.

Danas čak i Kinezi znaju kako "Vrijednost" ovisi o korisnosti koju neka roba pruža kupcu, a ne o tome koliko je netko utrošio u proizvodnju neke robe.

Marx je malo pobrkao pojmove kao što su "Vrijednost, Cijena i Troškovi proizvodnje". To su tri potpuno različita ekonomska fenomena, a zbog Marxsovog neznanja 120 milijuna ljudi to neznanje Marxsa i njegovih sljedbenika platilo je glavom.

Danas Kinezi vrlo dobro znaju izračunati svoj profit i profitnu stopu. Znaju dobro i kako profitna stopa ne ovisi o Marxsovom "Organskom sastavu kapitala" već o inovativnosti, ili eventualno monopolu.

Znaju Kinezi izračunati i "Korisnički višak" o čemu Marxs nije znao ništa, iako su ozbiljni ljudi već u njegovo vrijeme znali kako kupci kupuju samo ono od čega imaju neke koristi, i ne zanima ih koliko je netko u to uložio rada.

Danas Kinezi slave Marxsa, ali ne kao ekonomista već kao osnivača svoje nove materijalističke religije koja im je zamijenila staru materijalističku religiju Taoizma i Konfucionizma

Utemeljitelj taoizma Lao Ce poučavao je kako ljudi trebaju živjeti u harmoniji s prirodom, kako je važno živjeti jednostavnim životom i kako je potrebno održanje ravnoteže s prirodom. Nije vjerovao u zakone i poučavao je kako te treba poduzimati nikakve snažne, protuprirodne akcije, te je propovijedao važnost "puta" i "vrline".

Druga Kineska filozofska religija Konfuconizam širio je uvjerenje kako su u jednom društvu najvažniji snažna obitelj i država.

Na učenju ova dva filozofa utemeljila se Kineska civilizacija i država dok je nije dodirnula nova europska Marxsova filozofija. Dok su ovu filozofiju shvaćali kao uputu za razvoj gospodarstva imali su milijune žrtava u međusobnim sukobima, a kada su je počeli promatrati kao filozofiju pogodnu za kontrolu masa postala im je temelj za prerastanje u svjetsku imperijalnu silu.

Ta filozofija pretvorena u ideologiju postepeno je prerasla u novu kinesku materijalističku religiju koja ima svoju crkvu.

Zove se Komunistička partija.

Sve ostale crkve su im konkurencija pa ih progone.

Konkurenciju dozvoljavaju samo tamo gdje im je korisna. Tamo gdje moraju biti bolji od strane konkurenciju. Na domaćem tržištu konkurencija nije poželjna, ni u religiji, ni politici, ni u bankarstvu.

Znaju Kinezi kako cilj gospodarstva nije osigurati radnicima veći standard.

Cilj je pobijediti stranu konkurenciju.

Zato imaju jeftinu radnu snagu.

Kada bi nadnice porasle i cijena robe bi im porasla pa bi im pao i trgovinski suficit. A onda ne bi mogli kupovati imovinu širom svijeta i širiti svoju imperiju.

Kolonijalisti su nekada osvajali kolonije prodajući ogledalca Indijancima, opijum Kinezima, a kinesku svilu ostalima.

A danas Kinezi rade isto prodajući igračke i što god im padne na pamet.

Znaju Kinezi i kako se konkurentnost dodatno može osigurati niskim tečaja svoje valute, pa ne dozvoljavaju međunarodnim špekulantima da im određuju tečaj njihove valute na burzama.

Znaju Kinezi uvoditi i sto postotne carine kako bi spriječili uvoz onoga što sami proizvode.

A kada Trump uvede svoje protucarine to je onda trgovinski rat.

Znaju Kinezi davati i porezne olakšice malim proizvođačima kako bi se baš njihovi dijelovi ugrađivali u izvozne proizvode, a kada to rade druge države onda je to kršenja pravila WTO-a.

Danas Kinezi poznaju ekonomske zakone bolje nego većina naših profesora ekonomije koji još uvijek sanjaju marxsističke ekonomske teorije.

Kineze te teorije više ne zanimaju.

Marxsizam im je vrlo koristan kao opijum za kineske radnike koji čitajući Marxsa znaju povjerovati u svoju bolju budućnost pod vodstvom svete avangarde radničke klase pod imenom komunistička partija. Dok je vjera jaka i njihova motiviranost za izgradnju mostova širom svijeta prije roka bit će visoka. Dok je vjere u boga Marxsa i Kina će napredovati kao što je i Britanska imperija napredovala dok je postojala vjera u bliskost Boga i šefice britanske Anglikanske crkve.

Iako je Marxs tvrdio kako je vjera opijum za narod, danas Kinezi znaju kako je vjera najjači pokretač gospodarskog imperija.

Iako Trump najveću opasnost vidi u tom imperiju u njemu ja ipak vidim manju opasnost od Njemačkog, Britanskog, Francuskog, ili Talijanskog imperija. Za Amerikance Kinezi jesu najopasniji, pošto su najveći, ali loš susjed je puno opasniji od nekog tko je negdje tamo daleko. A Hrvatskoj su Talijani najbliži, a samim time i najopasniji.

Trump pokušava Kineze pobijediti ekonomskim mjerama kao što su carine i poticaji. Ali to baš neće ići lako. Čim Trump uvede nove carine Kinezi snize tečaj svoje valute, pa im konkurentnost ostane ista.

Kineze se može pobijediti samo napadom na njihovu vjeru.

Napadom na marxsizam.

Kineskim radnicima treba objašnjavati kako Vrijednost ne ovisi o uloženom radu. To njihovi ekonomisti znaju, ali obični vjernici ne znaju. Samo ismijavanjem marxsovih ekonomskih teorija može se poljuljati kineska vjera u njihovog boga Marxsa. A tek rušenjem toga lažnog boga može se pobijediti rastuća Kineska imperija koju je njihova komunistička crkva spremna graditi na krvi, znoju i suzama milijuna Kineza.

Komentiraj


Za komentiranje na NoveNews morate biti prijavljeni. Prijavi se i komentiraj!

Komentari


Trenutno nema komentara! Budi prvi i komentiraj!