Europski izbori, testiranje rejtinga, ideoloških priča i zgodnih prilika

Stranke počele slagati liste za izbore. Neke će proći a neke mogu o tome samo sanjati.

HNS samouvjereno ide samostalno, po prvi puta.

Nitko neće sa njima pa im je drčnost jedino preostala. Moraju pokazat svoju prisutnost, a korist od poraza imati će najjača stranka sa kojom su trenutno u koaliciji. Kako za poraz kriv ne bi bio predsjednik Vrdoljak u prvi plan gurnuli programiranu žrtvu, župana koji će i nakon poraza ostati župan. On ništa izgubiti neće a Vrdoljakov imidž će spasiti. A imidž je važan kako bi mogli ostati u Vladi. U kampanji će imati priliku na jeziku promovirat svoju neoliberalno globalnu ideologiju, ali ostati u Vladi je bitno zbog lova na dobre prilike. Tu je osobna životna prilika stvarna jedina ideologija.

Amsterdamska koalicija očekuje dobar dio glasova onih koji su prošli puta glasali za SDP i HNS. Imati će priliku testirati svoju jugo - desno - lijevu ideologiju, kako bi dvoje troje dobili europsku priliku.

Živom zidu smiješi se jedno mjesto oteto od SDP-a, pa će i oni imati priliku u EU parlamentu njegov rad potkopavati iznutra. Da bi neprijatelja pobijedio moraš se ubaciti u njegove redove. Mogli bi i europski federalisti dobit priliku neke suvereniste iznositi sa govornice kao populiste koji vjeruju kako C vitamin bolje liječi gripu od antibiotika. Ako ju liječiš traje tjedan dana, a ako ju ne liječiš traje 7 dana. Jako opasna bolest, ove zime dosad umrlo već 30 ljudi kojima je opao imunitet. Da su se cijepili možda ne bi umrli, ali pošto nikad ne znamo kome je oslabio imunitet najbolje je cijepiti sve, osobito za farmaceute. Od dijabetese dnevno umire više ljudi nego od gripe cijele zime, ali tu ne treba stvarat javnu paniku pošto od te boleštine nema cjepiva.

I mostovci bi mogli progurati nekoga kako bi se borio za njihovu ideologiju, samo što ni oni ne znaju koju. Neće oni ideologiju, treba rješavati gospodarstvo. Čak i ne znaju kako je baš gospodarstvo osnovni ideološki prijepor svuda u svijetu. Misle valjda kako je ideologija samo svađanje između desnih ustaša i lijevih partizana, ne shvaćajući kako su i ustaše bili za socijalna radnička prava i protiv mrskih kapitalista, osobito stranih, barem na jeziku. Desno ili lijevo, naši mostovci baš i ne znaju gdje je to, a jesu li za suverenističku ili globalističku politiku, možda vremenom otkriju. Ako im se posreći možda dobiju priliku rješavati gospodarske probleme, o čemu ništa ne znaju, ali ponavljanjem se svašta može naučiti. Ponavljanje je majka znanja, ali samo ako dobiješ priliku za ponavljanje.

NZH, Hrast i Ruža Tomašić idu na dvije liste. Moraju testirati svoju snagu kako bi doznali kako stoje. To bi im moglo pomoći za buduće parlamentarne izbore, kako bi znali koliko mjesta na koalicijskoj listi mogu tražit. Ako uvjere HDZ-ovu nepismenu i neinformiranu desnicu kako mogu prijeći prag mogli bi dobiti sve one koji su se potpisali za referendume. Oni nepismeni koji malo više naginju hrvatstvu mogli bi zaokružiti NHR, dok bi više okrenuti vjeri mogli i Hrast zaokružiti.

Nepismeni i neinformirani HDZ-ovci okrenuti gospodarstvu i privatnom poduzetništvu bit će meta svim lovcima za donacije, bez obzira jesu li se za referendume potpisali čitljivo ili nečitljivo. Ako daju lovu biti će im oprošteno.

Još bi moglo biti nekih desnih lista, ako im se dobro plati, kako bi se Brunu i Ružu malo pokopalo, a najjaču listu malo poduprlo.

Bandićeva lista mogla bi i proći kada bi se biralo po većinskom izbornom sustavu. Da je Hrvatska podijeljena na 12 izbornih jedinica on bi još i mogao proći u Zagrebu, ali na jedinstvenoj listi može samo uzet malo glasova SDP-u i amsterdamskoj, te dodati najjačima.

Stari SDP-ovci otišli kod Bandića. Nemaju šanse da odatle uđu ni u EU parlament, a ni u domaći, ali bar će imati priliku za pokušaj.

Bero će priliku dati svojoj mladeži, pa su ga veterani napustili pošto tu više nemaju ni šansu ni priliku. A i mladež koja dobije priliku imati će vrlo malu šansu. Kada stranku vode oni koji su kao djeca ušli u politiku, osim politike ništa drugo i ne znaju. A politika je kako pokopati svoga stranačkoga druga i zaskočiti na njegovo mjesto. Sve ostalo što na vlasti treba znati uči se na nekim drugim mjestima, a ne u politici. Bit će i tu ideološke priče o pljačkaškoj privatizaciji i velikom poštenju, te prepuno mladenačkih snova o prilikama linićevskog tipa.

U HDZ-u očekuju 6 mjesta, kao u Karamarkovoj koaliciji. Lovro se uzda u kratko pamćenje nepismenih i neinformiranih hadezeovaca koji su se zabunom potpisali na mrske mu referendume. Mogao bi se iznenadit. Oni koji su ušli u HDZ prije njega ipak dobro pamte. Još ih samo Tuđman veže uz HDZ, ali mogu glasat i za druge, osobito ako su sigurni kako tako neće bacit glas. Za Brunu ili Ružu, još ne znaju, ali odlučiće, osobito ako su im još i djeca ošla preko grane.

Za njih će se i HDZ borit žestoko, ideologijom na jeziku, plašenjem ljevicom s kojom su u koaliciji i obećanjem prilike za djecu, kad nam bolje krene.

Ali nikako da krene.

Stopa nam je razvoja čak 2,5 posto, a u Irskoj samo 9 posto.

Kolko će nam samo trebat da ih sustigneme i mlade otamo vratimo?

Možda nikad, ako budemo uporno birali one koji bitku vode samo za svoju priliku u razbacivanju našega novca.

Pošto prilika čini lopova, trebaju nam oni koji u gospodarstvu ne vide samo priliku za postotak, već tu vide i ideologiju. Ideologiju pomaganja sitnog poduzetništva koje može supstituirati dio uvoza, ili ideologiju pomaganja krupnih korporacija koje navodno jedine mogu osvojiti svjetsko tržište.

Nažalost, o tom ideološkom prijeporu kod nas ništa ne znaju ni političari, a ni birači!