Kako pobijediti Putina?

U posljednje 22 godine mogli smo gledati kako školovani agent bivšeg KGB-a može uspješno zavaravati sve svjetske političare i njihove stručnjake za izradu psiholoških profila. Putin je kao školovani obavještajac uspio odglumiti pristojnog političara koji silu upotrebljava samo onda kada je to neophodno. U to je uvjerio i svoju domaću javnost uvođenjem reda na domaćem terenu, ali kupovinom mnogih stranih političara i međunarodnu zajednicu je naveo na zatvaranje očiju na sve signale koji su upućivali o agresivnim ciljevima njegove politike. Čak i kada je 2014. anektirao dio Ukrajine njemački političari su to uspjeli skriti pod tepih u cilju daljnjeg rasta trgovine između Njemačke i Rusije, po principu nafta i plina za industrijske proizvode.

Ali općim napadom na čitavu Ukrajinu ta Rusko Njemačka mimikrija je pukla. Cijelom demokratskom zapadnom svijetu postalo je jasno tko je Putin.

Danas zapad pokušava naći način za zaustavljanje Putinovih geostrateških ambicija. Uvode mu sankcije od kojih Rusija dugoročno nema puno štete. Umjesto u Europu naftu, plin i razne sirovine mogu izvoziti u Kinu, Indiju i druge Azijske zemlje. Mnoge zapadne kompanije se povlače iz Rusije, a bivši lokalni menadžeri sada imaju priliku stečenim znanjem sami osnovati svoja poduzeća i proizvoditi iste takve robe i usluge. Umjesto u dolarima sada stranci sve što kupe moraju platiti u rubljima. Dugoročno, sve odlično za razvoj Rusije.

Jedini način na koji se u sadašnjem trenutku može naštetiti Rusiji je što više oružja poslati Ukrajini, kako bi Rusi platili što veću cijenu rata, te raditi sve što vojno slabi Rusiju.

Osnovni resurs za vođenje rata su ljudi. Glavnina ruskih vojnika dolazi iz najsiromašnijih dijelova Rusije gdje je standard usporediv sa onim u Afričkim državama. Oni se najčešće javljaju u vojsku kako bi dobili nekakvu plaću. I upravo taj dio ruskog stanovništva bi trebao biti osnovni cilj svih zapadnih antiruskih poteza.

Napad bi se mogao izvesti vrlo jednostavno. Bilo bi dovoljno ukinuti vize za sve ruske muškarce od 18 do 35 godina koji su osnovna snaga za vođenje rata. Uz ukidanje viza trebalo bi im dozvoliti i rad na području EU, ako nađu posao. Uvođenjem ovakvih poteza vrlo brzo bi više milijuna mladih Rusa krenulo prema Europi, kako bi za mjesec dana zaradili ono što u ruskoj vojsci mogu zaraditi za pola godine ratovanja. U vrlo kratkom vremenu Europa je bez većih problema uspjela smjestiti više od 5 milijuna izbjeglica iz Ukrajine, i ne bi bio nikakav veliki problem još toliko ljudi prihvatiti iz Rusije. Osobito onih koji su spremni radit najgore poslove koje lokalno stanovništvo ne želi raditi.

Uz to, mladi Rusi bi se smještali u najjeftinije stanove, a to su oni u predgrađima velikih gradova gdje caruju islamski muftije i imami, te gdje se policija često ne usudi ni ući. U takvim kvartovima Rusi bi vrlo brzo počeli stvarati svoje klanove kojima bi oduzeli neformalnu vlast lokalnim imamima, te bi na taj način u suradnji sa Rusima i u strana geta konačno prodrla pravna država.

Na ovakav način zapad bi jednim potezom riješio više problema. Ostavio bi Putina bez baze za novu mobilizaciju vojske, a riješio bi se i problem jačanja islamizma u mnogim europskim migrantskim getima.

Ali malo je vjerojatno da bi nesposobni briselski birokrati mogli nešto od ovoga prihvatiti. Kada bi to prihvatili tada bi na vidjelo izašla činjenica kako njihovo zajedničko tržište rada nije nikakva pomoć bogatijih država siromašnijim članicama, već se radi o običnom oduzimanju školovanih ljudi siromašnim državama kako bi se u starim bogatijim državama održala najvrednija proizvodnja, dok je siromašnijim državama prepušteno bavljenje proizvodnjom sirovina, te turističkim i drugim sličnim uslugama.