Kako se to pere novac i izvlači dobit iz hrvatskih poduzeća?

Kako se to pere novac i izvlači dobit iz hrvatskih poduzeća?
380
2
0

USKOK zajedno sa policijom i poreznim uskokom krenuo u novu operaciju. Uhitili suprugu nekadašnjeg predsjednika HDZ-a Anu Karamarko. Identitet ostalih 38 uhićenih, ili osumnjičenih se ne zna zato što su to zaštićeni osobni podaci. Njih se ne smije identificirati kako ih se ne bi slučajno osramotilo, ako se pokaže da su nevini. Anu Kramarko se smije sramotiti pošto je ona političarka, ne direktno već posredno preko bivšeg političara Karamarka. Istragom je obuhvaćeno i devet tvrtki koje su navodno od početka 2017. do kraja 2019. varala na porezu po sistemu kružnih prevara. A i tko je kriv Karamarku što kao bivši obavještajac nije podatke o bankovnim uštedama i poreznim prijevarama sačuvao na tajnim lokacijama, pa sada ne može njima ucjenjivati one koji i dalje u njemu vide najveću opasnost.

Uhićeni su navodno izvlačili novac tako što su naplaćivali nepostojeće usluge preko lažnih faktura, te se sumnja kako su sebi pribavili korist od 20 milijuna kuna dok su proračun oštetili za oko 11 milijuna kuna. Osnovali su više trgovačkih društva koja jedna drugima isporučuju najčešće nepostojeće robu i usluge. Šalju se fakture koje se plaćaju, a kada novac sjedne na račun podijeli se među optuženicima, sukladno njihovim ulogama u ovom poslu.

Zanimljivo je razmotriti mogućnosti u kojima je netko ovdje oštećen a netko je zaradio.

Svako poduzeća plaća jednak porez na dobit. Ako poduzeće A ima dobit ono tu dobit može isplatiti. Ako ono uzme nepostojeću fakturu od poduzeća B i plati tu fakturu tada se zarada sa poduzeća A prebacuje na poduzeća B. Tada će poduzeća B platiti veći porez na dobit, dok će poduzeća A platiti manju porez na dobit. Država nije oštećena pošto joj je svejedno tko je platio porez, poduzeća A ili poduzeće B. Ona može biti oštećena tek ako poduzeće B na nekim drugim poslovima ima gubitak koji izdavanjem lažnih faktura smanjuje gubitak, ali i ne ostvaruje dobit.

Međutim, štetu od ovakvih faktura mogu imati vlasnici poduzeća A. Ako ima više vlasnika tada je moguće da većinski vlasnik lažnim fakturama vara svoje manjinske dioničare prebacivanjem dobiti na druga poduzeća, ali ne vijerujem kako se u ovom slučaju rad o tome.

Kod nas policija po službenoj dužnosti ne istražuje prijevare sitnih dioničara.

Moguće je na ovaj način izvući dobit i iz državnih poduzeća ako je poduzeća A u vlasništvu države koja na direktorske pozicije postavlja nesposobne ili lopove.

Postoji i mogućnost da je prijevara vršena preko PDV-a. Ako poduzeće A uzme lažnu fakturu od poduzeća B tada PDV sa tog ulaznog računa postaje predporez kojim se umanjuje iznos PDV-ako je poduzeće A mora platiti državi. Na ovaj način država se oštećuj tako što poduzeća B ne plaća PDV, već nakon nekog vremena isplati dobit, nakon čega proglasi stečaj, te državi ostane dužna PDV.

Država je mogla biti oštećena i ako je poduzeća B registrirano u nekoj državi gdje je mali porez na dobit, pa se vlasnicima poduzeća A isplati lažnim fakturama prebaciti dobit u te države kako bi platili manje. Jedna od takvih država je Nizozemska. Velika hrvatska poduzeća u vlasništvu stranaca, prema statističkim podacima imaju 2,5 puta veće prihode po zaposlenom nego poduzeća u vlasništvu domaćih poduzetnika. Istovremeno, poduzeća u vlasništvu stranaca imaju dobit po zaposlenom 4-5 puta manju nego poduzeća u domaćem vlasništvu.

Neupućeni bi iz ovih statističkih podataka mogli zaključiti kako su strani "strateški investitori" dobrotvori koji jako puno i kvalitetno rade pa ostvaruju velike prihode po zaposlenom, ali pošto su dobronamjerni i humani zadovoljavaju se sa vrlo malom dobiti.

Međutim, upućeni iz ovakvih statističkih podataka vide nešto drugo. Oni mogu lako zaključiti kako poduzeća u stranom vlasništvu izvlače najmanje 90 posto dobiti u porezne oaze.

A sve to rade potpuno legalno.

Dovoljno je da neka njihova podružnica u državi sa minimalnim porezom na dobit svim ostalim podružnicama u drugim državama redovito isporučuje fakture za upravljanje, marketing, dizajn i slično, te je time dobit prebačena u poreznu oazu.

Dali su te usluge stvarno obavljene ili su izmišljene nitko ne smije ni provjeravati kada su u pitanju velike europske korporacije.

Provjeravati se smiju samo mali.

Što je dozvoljeno "bogovima" nije "volovima".

Na ovaj način svake godine iz Hrvatske se izvuče nekoliko puta više dobiti nego Hrvatska povuče sredstava iz svih EU fondova u koje redovito uplaćujemo carine i članarine. I ovo se ne može spriječiti zakonima već samo jačanjem domaćih poduzeća koji svojim radom trebaju smanjiti dobit prikrivenim oligopolima u stranom vlasništvu.

Njemačka je ovo prije više godina pokušala spriječiti, ali se Nizozemska žestoko pobunila. Tko je kriv drugim državama što one ne znaju smanjiti porez na dobit.

A i Nizozemska mora od nečega živjeti. Nisu valjda do najvišeg standarda došli prodajom cvijeća i svinjetine. To je za seljake, ali i njihovi građani moraju nešto jesti. Kako bi i dalje sve ostalo isto sa Nijemcima su sklopili dobar sporazum. Sve što Njemačka predlaže u EU oni žestoko brane, a za uzvrat Nijemci više ne spominju one njemačke poduzetnike koji dobit lažnim fakturama za usluge prebacuju dobit iz njemačke u svoje nizozemske filijale. A kada nešto ne smiju istraživati njemački istražitelji tada ne smiju ni oni iz ostalih država EU.

Vlasnik Agrokora je bila Todorićeva firma registrirana u Nizozemskoj koja je tamo fakturama za usluge upravljanja iz hrvatske izvlačila milijarde, ali nitko se nije zapitao zašto su plaću dobivali menadžeri u hrvatskoj, ako su svime upravljali stručnjaci u nizozemskoj.

Na isti način dobit prebacuju bankari, tele-operateri i mnogi drugi.

Ali hrvatski uskok smije istraživati ovakve poreze prijevare samo kada nekog treba politički diskvalificirati.

Osobito one koji su bliski sa nekim tko bi se možda želio vratiti u politiku.

Bolje ikom nego nikom.

Ostali imaju njemačko - nizozemski imunitet.