Klimatološki teatar u Davosu

U Davosu počeo veliki domjenak sa usputnim razgovorima o današnjem najvažnijem ideološkom pitanju, a to su globalne klimatske promjene. Najpametniji i najutjecajniji ljudi svijeta trebaju naći riješenje kako spasiti svijet od globalnog uništenja.

Najviše se očekuje govor najpamentnije među njima, malene Grete Thumberg koja je pronašla izvanredan način za izbjegavanje nastave u školi. Izmisliti globalno popularan način za markiranje u školi nije lako. To ne može svatko. Ako to nije dokaz iznimne inteligencije onda ne znam što je.

Osim nje imamo tu i puno drugih pametnih ljudi, koji umjesto nas rješavaju naše probleme i dileme.

Ne govore oni samo o klimi već i o drugim problemina.

Prema istraživanju u kojem je sudjelovalo 34.000 ljudi iz 28 zemalja, više od polovice ispitanika, njih 56 posto, smatra da 'današnji kapitalizam čini više štete nego koristi u svijetu'. Ljevičari oduševljeni. Nakon 200 godina predviđanja smrti kapitalizma možda im se snovi napokon ostvare.

Najviše sumnji u kapitalizam imaju u Tajlandu (75 posto), Indiji (74 posto) te u Francuskoj (69 posto). U drugim azijskim i europskim zemljama, te onima u Perzijskom zaljevu, kao i u afričkim i latinoameričkim zemljama prevladava ista ocjena u vrijednosti od preko 50 posto.

Jedino se u Australiji, Kanadi, SAD-u, Južnoj Koreji, Hong Kongu i Japanu većina ispitanih ne slaže s tvrdnjom da kapitalizam trenutno čini više štete nego koristi.

Isto istraživanje pokazuje kako građani imaju veće povjerenje u biznis nego u vlade, te da 92 posto zaposlenih smatra kako bi glavni direktori kompanija trebali progovoriti o aktualnim društvenim i etičkim pitanjima. Glavni direktor korporacije Edelmana Richard Edelman je rekao; 'Biznis je ispunio prazninu koju su ostavili populisti i stranačke vlade'.

Iz ovog možemo zaključiti kako osnovno obilježje kapitalizma više nisu korporacije kojima ljudi vjeruju, već se mrski kapitalizam sastoji od vlada kojima ljudi danas više ne vjeruju.

Zaključak koji mi miriše na dobro lobiranje.

Nisu problem korporacije već izabrani političari populisti koji, sram ih bilo ne slušaju savjete velikih korporacija. Zbog toga bi najbolje bilo ukinuti izabrane populističke vlade i na vlast postaviti direktore korporacija.

To nam je neka nova vrsta antikapitalističke borbe.

A kako bi ova najvažnija dilema ostala prikrivena puno se razgovara i o globalnim klimatskim promjenama.

Svi krivca za promjene nalaze u ugljičnom dioksidu koji nastaje spaljivanjem fosilnih goriva. Neki problem vide i u ugljičnom monoksidu koji ispuštaju ovce i krave širom svijeta, a ne primjećuju kako to isto od uvijek rade i krda divljih bivola.

I takvi nam nude električne automobile koji gorivo ne spaljuju u automobilu, već struju dobivaju na nekim udaljenim termoelektranama.

Prema satelitskim snimkama, površina zemlje pod vegetacijom se povećava sa povećanjem razine CO2 u zraku.

Čini mi se kako ugljični dioksid pospješuje rast biljaka.

Iste snimke pokazuju i vrlo veliki nestanak šuma, koje nestaju u sječi i požarima, pa prema ekolozima nećemo imati kisika. A pšenica i soja apsorbiraju ugljični dioksid i proizvode kisik isto kao i drveće.

U sjeći šuma opasnost najčešće vide oni koje financiraju europski i američki poljoprivrednici kojima ne odgovara konkurencija iz Brazila, ili Azije, ne bi li tako spriječili pretvaranje šuma u žitna polja.

Sateliti sa senzorima za CO2 pokazuju kako je količina ovog plina znatno povećana tijekom zime, dok se dolaskom proljeća razina ovog stakleničkog plina vrlo brzo smanjuje na minimum. Ekolozi na platnom spisku raznih lobija se prave kako to ne primjećuju, te govore o prosječnom zatopljenju, a ne žele reći kako se zatopljenje događa samo zimi. Ljeta su nekad bila ista kao i danas, dok su zime doista bile hladnije. Po zimi kada nema puno zelenog bilja razina zagađenja se doista povećava, ali čim počne listati proljetno bilje ono pojede većinu ugljičnog dioksida u zraku. Biljkama je ovo puno lakše nego ugljik otopljen u vodi uzimati iz zemlje. Kada bi ekološki aktivisti ovo željeli shvatiti mogli bi vrlo lako donijeti ostvarive preporuke koje bi trebale rezultirati smanjenjem količine CO2 u zraku i zimi.

Apsorpcija ugljika iz zraka uz pomoć bilja mogla bi se potaći sadnjom zimzelenog bilja, kako bi ga bilje i zimi koristile za svoj rast.

To bi se moglo napraviti jednostavnom odlukom o sadnji zimzelenog grmlja i drveća u gradskim drvoredima i parkovima, te oko autocesta, poljskih putova i melioracijskih kanala.

Zapadna drvna industrija radi upravo suprotno. Sijeku crnogoricu i sade bjelogoricu te time možda više utječu na globalno zatopljenje nego svi proizvođači fosilnih goriva zajedno.

A najveći utjecaj na krčenje šuma imaju poljoprivredni poticaji.

Ovi poticaji su snizili cijenu hrane ispod troška proizvodnje. Zahvaljujući tome preko 50 posto hrane se baca, a sitni poljoprivredni proizvođači u nerazvijenim zemljama propadaju i u migracijskim valovima se kreću prema Europi i SAD-u. Dizanjem cijene hrane potrebna količina hrane bi se mogla proizvesti na upola manjim površinama, pa se ne bi morale sječi šume.

Ali to nitko ne želi reći kako se ne bi zamjerio velikim europskim agro kompanijama.

Zbog jeftine hrane ljudi su predebeli, te oboljevaju od dijabetesa i srčanih bolesti.

Ali ni to nitko ne smije povezati sa interesima farmaceutskih kompanija.

Na tehnološkom institutu u Curihu koji radi strateška tehnološka ispitivanja za potrebe NATO saveza 2000. godine testirana je jedna vjetrenjača za kućnu upotrebu. Rezultati su pokazali kako može biti konkurentnija od fosilnih goriva kao kućni izvor energije, ali su svi nastojali to sakriti. Ne znaju kako bi naplatili porez kada bi svatko proizvodio energiju za svoje potrebe. Više raznih proizvođača su razvili svoje modele ove vjetrenjače, ali su sve one prikrivene zahvaljujući informacijskoj buci u kojoj se u masi podataka ne mogu otkriti važni podaci.

Ovu su vjetrenjaču skrili jednostavnom tvrdnjom kako je previše skupa. A u cijenu su uračunali trošak kontejnera na kojem se nalazi, te trošak stupa koji se može dizati i spuštati, te je zbog toga nekoliko puta skuplji od same turbine.

A većina sudionika domjenka u Davosu o tome ništa ne zna, dok se neki prve kako ne znaju, iako bi novcem potrošenim za ovaj skup mogli postaviti na krovove kuća više tisuća ovakvih vjetrenjača.