Kome će Rusi u prvom dijelu ove godine prodati dionice Agrokora?

Podpredsjednik ruske Sberbank Aleksandar Vedjakin u Davosu izjavio kako su spremni prodati svoj 39,2-postotni udio u Agrokoru i taj bi se posao mogao provesti u prvoj polovici ove godine. Navodno su pregovori sa svim zainteresiranim stranama u tijeku a ima ih dosta.

Trenutno je u tijeku postupak podmirenja obveza Agrokora prema Sberbanku te da je prodaja udjela u hrvatskom maloprodajnom lancu dio strategije rješavanja dugova. Sberbank je najveći Agrokokov kreditor s izloženošću od 1,1 milijarde eura, i pitanje je hoće li rusi od prodaje dobiti taj iznos. Neki naši mentalni komunisti se čude, ne shvaćajući kako se u tržišnoj privredi svatko bavi svojim "core biznisom", a sve ostalo se prodaje. Da je to shvaćao Todorić bavio bi se sa jednim poslo, a sve ostalo je mogao i sam prodati.

U prosincu prošle godine savjetnik predsjednika Uprave Sberbanka Maksim Poletaev je izjavio kako je Sberbank počela primati ponude za prodaju svog udjela u Agrokoru i kako su se javili razni fondovi, od SAD-a i Kanade do Velike Britanije.

Za Hrvatsku je važno tko će kupiti Agrokor, ali ona više nema nikakav utjecaj na to.

Tko god kupio dionice neće ih kupiti zato da podmiruje dugove već zato da nešto zaradi. Svaki kupac će nastojat zadržat u svojim rukama ono čime se bavi, a ostalo prodati.

Ako kupac većinskog paketa dionica dobro proda svoje dionice možda i domaći dobavljači koji su umjesto potraživanja dobili dionice, uspiju unovčiti svoje.

Ako dinice kupi neki fond otpustit će višak zaposlenih, kako bi maksimalno smanjio troškove, te nakon toga sve prodati u dijelovima. Prvi na udaru bi mogli biti bivši političari, te njihovi bračni drugovi i dijeca koji su tu došli uticajem politike.

Trgovački lanac bi mogao završiti u rukama nekog većeg trgovačkog lanca koji želi doći na balkansko tržište.

Hrvatskoj bi najviše odgovaralo da to učini neki ruski robni lanac pošto oni nemaju puno proizvoda koje mogu plasirati na našem tržištu, pa bi mogli i dalje prodavati hrvatske proizvode.

Ako trgovine kupe Amerikanci ili Britanci dobit će mo gomilu njihove robe na policama.

Roba iz Belja, Jamnice, Vupika i ostalih proizvodnih dijelova Agrokora može ostati samo ako je jeftinija od europske konkurencije.

Belje bi moglo završiti u rukama nekog velikog europskog proizvođača koji bi mogao zadržati ono što mu treba, a to je sirovinska baza, dok će ostalo uzimati od dobavljača koji je jeftiniji. Za Hrvatsku bi bilo najgore da ga kupe Mađari, pošto bi oni najvjerojatnije sirovine iz Belja odvozili u Mađarsku na preradu, pa to onda prerađeno prodavati u Hrvatskoj.

Vupik bi mogli kupiti i Srbi pa sa njime raditi isto što i Mađari sa Beljem.

Za Hrvatsku bi bilo najbolje da i Belje i Vupik kupe neki arapi koji će goveda i perad prodavati u arapskim državama, a svijetinu po Europi. Pitanje je samo hoće li im itko ponuditi nekekve pogodnosti, pa da i oni daju svoju ponudu za kupnju.

Jamnica je i do sada bila profitabilna, te bi za nju također bilo najbolje da ih kupe neki Arapi koji bi vodu vozili u svoje države.

I sve ostalo će kupac Agrokora polako prodavati, a od toga naši političari neće moći ubrat nikakav tal, pošto ih se više ništa ne pita.

A to bi za Hrvatsku mogla biti i jedina korist od propasti Agrokora.