Otvoreno pismo Antuna Babića o zdravstvenoj diskriminaciji

Ostarjeli i bolesni hrvatski branitelj Antun Babić ovih dana je na puno adresa poslao svoje otvoreno pismo. Iz pisma je vrlo vidljiva diskriminacija po jednoj osnovi koju naši mediji, političari, a ni razni branitelji nekih novih ljudskih prava ne primjećuju. A to je diskriminacija po dobu.

Kada se neki umirovljenik koji više nije koristan za radni proces razboli zdravstveni sustav ga tretira kao  bezvrijedno stvorenje na koje ne vrijedi trošiti zdravstvene resurse. I onako ih ima malo pa moraju vršiti trijažu. Ovakav način diskriminacije karakterističan je za sve sustave gdje postoji jaki sustav državne zdravstvene zaštite. One koji su državi korisni treba liječiti, a onih koji samo uzimaju mirovinu treba se riješiti. 

Diskriminacija u sustavima gdje je razvijeniji sustav privatne zdravstvene zaštite puno je drugačija. Tamo postoji diskriminacija prema bogatstvu. Tko plaća skuplje zdravstveno osiguranje ima bolje liječenje, bez obzira na godine, a tko plaća malo ili ne plaća može umrijeti čak i ako je dijete.

Pitam se koji sustav je bolji?

Tako Antun Babić piše;

„

Zagreb, 1. lipnja 2021.

Antun Babić

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ANDREJU PLENKOVIĆU I MINISTRU ZDRAVLJA VILIJU BEROŠU

MINUTE PRIJE SMRTI

Danas sam se vratio iz bolnice Merkur, gdje su mi u zadnji tren operirane srčane žile. Moram obaviti još jednu operaciju za šest tjedana. U bolnicu Merkur sam došao s preživljenim srčanim udarom i teškom upalom.

U prošlu sam srijedu u HITNOJ u KBC-a Zagreb čekao više od pet sati i gušio sam se, bio sam suočen sa smrću. Nakon 5 sati morao sam se poslužiti nedozvoljenim ulaskom u prostor gdje se nalazi liječnici, tražeći spas od smrti. Pokazalo se da uopće nisam bio registriran kao HITNI pacijent, premda sam se na dolasku u HITNU u KBC-u Zagrebu odmah prijavio.

Potom sam čekao još jedan sat na pregled, kad sam već polako padao u nesvjest. Noć sam proveo u izolaciji zbog testiranja na COVID - 19. Sljedećeg dana u 11 sati ujutro rečeno mi je da ću biti prebačen na Odjel 1 na Kardiologiji.

Nažalost, šefica Odjela profesorica J. Šeparović se ponašala izuzetno agresivno, neprofesionalno, bezosjećajno i nehumano. Tehničaru koji me je u kolicima dovezao na Odjel vrlo oštro i agresivno je rekla neka me vozi kud god hoće, ali ona me neće primiti, iako je dr. A. Keranović iz HITNE ranije dogovorio s tim Odjelom da me prime.

Zbog tada sve veće nesvjestice i vrtoglavice nisam mogao više izdržati nego sam otišao kod šefa Klinike za bolesti srca i krvnih žila, akademika Davora Miličića, koji je ranije bio moj kardiolog i vrlo ga oštro kritizirao zbog takvog tretmana koji sam doživio.

Napomena, po dolasku u HITNU nisam se koristio brojnim vezama koje sam imao u sustavu zdravstva (kao što je to običaj u Hrvatskoj) - Andrija Hebrang, Milan Kujundžić, Davor Miličić, Željko Reiner. ...Zadnja dvojica rade u KBC-u Zagreb.

Nakon razgovora s akademikom Miličićem, uzeo sam svoje stvari i u pidžami izašao iz bolnice i na ulicu. U tom sam trenutku želio umrijeti, jer se pokazalo da mi koji smo stvarali hrvatsku državu danas imam manje pravo na život i liječenje od onih koji mrze Hrvatsku i koji žele srušiti današnju samostalnu hrvatsku državu.

Nakon dva sat sjedenja u parku ispred bolnice otišao sam kući i zaključao se, a telefon sam isključio. Bio sam u strašnim bolovima. Uzeo sam dvije jake tablete za smirivanje od kojih sam zaspao, a nadao sam se da se neću probuditi tj. da će me srčani udar dokrajčiti.

Sutradan je gotovo nasilno u moj stan došla moja pokćerka i uvjerila me da ipak odem u bolnicu Merkur gdje mi je dogovorila prijem. Samo zahvaljujći njoj, odlučio sam otići u bolnicu, gdje su me primili profesionalno i djelomično mi spasili život.

U iduća dva mjeseca ima 12 dogovorenih termina za druge bolesti (melanom - rak kože, bolest leša i nogu, upalu prostate i mjehura itd...).

Ovo sam se odlučio napisati samo zato što sam kod kuće vidio na HTV-u da se u Hrvatskom saboru raspravlja o ostavci ministra zdravstva Vilija Beroša.

Bio sam zgrožen lažima premijera Plenkovića, ministra Beroša i potpredsjednika Hrvatskog sabora Reinera. U odgovoru na pitanja i komentare oporbenih zastupnika, Plenković su izjavili tolike laži i besmislice, koje su bez premca u politici demokratskih zemalja u svijetu.

Dragi prijatelji i prijateljice, moje zdravlje je i dalje ugroženo. Jedna druga srčana žila je začepljena preko 95%. Ne znam zašto to nije riješeno. Sada imam 7 stentova, a uskoro ću dobiti i 8.

Nakon ovog izvješća, koje sam Vam bio dužan podnijeti, neko vrijeme me neće biti na Facebooku. Jednostavno, ili ću se odmoriti, ili ću umrijeti.

P.S. U KBC-u Zagreb moja pokojna supruga Janja Ninić Babić, bojnica Hrvatske vojske i dragovoljka Domovinskog rata od 1990. godine 2015. nije mogla dobiti, u bilo kojoj bolnici u Zagrebu, potreban lijek za kemoterapiju, a u Rijeci ga je dobila tri mjeseca kasnije, kad je već bila praktički mrtva.”

I što reći nakon ovakvog iskustva. Možda I mene čeka isto jednog kada odem u mirovinu. Međutim, ja sigurno ne bih oklijevao nazvati neke poznanike iz liječničkih krugova. Sustav je previše jak da bi ga se mjenjalo, te mu se treba prilagoditi. A gospodinu babiću bih preporučio liječenje protiv malignog melanoma. Najefikasniji lijek je stroga makrobiotika u trajanju od najmanje 7 godina, bez ikakve hrane životinjskog porijekla.

Malo ih je koji taj tretman uspijevaju izdržati.