Pogled iz Kanade: Što pogrešno rade Plenkovićevi ministri"?

Ekonomska depresija hrvatskog gospodarstva je u punom nastupu. Hrvatski premijer ponio se isto kao i u vrijeme poznate krize sa „Agrokorom“, presporo i neodlučno! Opći je dojam hrvatske javnosti, kako je Hrvatska jako dobro odgovorila na krizu širenja virusa korone i to samo zbog sposobnosti samog ministra Beroša. Sa druge strane, ministar rada Aladerović i ministar financija Marić očito nisu dorasli svojim dužnostima koje obnašaju. Potpuno su zakasnili sa djelovanjem. Valja se prisjetiti kako su premijer Plenković i ministar Marić bili jednako posve promašeni i izgubljeni i sa izbijanjem financijske krize vezane za „Agrokor“! Umjesto otkupa čitavog „Agrokora“ od strane države, sve je okončano „kreditnim spašavanjem“ tvrtke „Agrokor“ uz enormnu pljačku grupe „Borg“ i političkom sramotom ministrice Dalić!

Ako se dobro prisjetimo, jednako tako neodlučno i promašeno kao Plenković vlada, reagirala je svojedobno i Milanovićeva vlada na krizu koja je izbila 2008 godine. Tada je Milanovićeva  vlada propustila izvršiti „bailout“ u gospodarstvu i spasit od financijske propasti brojne hrvatske tvrtke. Rezulatat toga je činjenica da je Zoran Milanović uspio ući u ekonomsku povijest Hrvatske, zabilježivši povijesno najveći broj nezaposlenih od preko 420,000 osoba u veljači 2014. Dok su druge države EU već tada izlazile iz krize, bilježile rast BDP-a i zaposlenosti, Hrvatska je tada još uvijek tonula, a posljedica toga je bio masovni bijeg radne snage iz Hrvatske koji je trajao do danas.

Sad nam se praktično povijest ponavlja, ovaj puta svjetska ekonomska kriza nije nastupila zbog promašenog „financijskog inženjeringa“ iz SAD, već zbog laboratorijskih eksperimenata iz Kine koja je prouzročila pandemiju diljem svijeta! Priče o prehrani Kineza sa životinjama kakve Kinezi objeduju već 200 godina su priče za malu djecu.

No, vratimo se hrvatskom problemu, što su to ponovno propustili učiniti hrvatski vlastodršci na čelu sa premijerom Plenkovićem.

U svim suvremenim državama svijeta već zadnjih 50 godina postoji sustav poznat pod nazivom „ugrađeni ekonomski stabilizatori“, a negdje se mogu naći i pod nazivom „automatski stabilizatori“. Oni su se počeli primjenjivati negdje od 50-ih godina prošlog stoljeća i koriste se i dan danas. 

Spomenuti stabilizatori su mehanizmi koji podržavaju makroekonomsku potražnju, ili potrošnju u slučaju slučaju cikličnih gospodarskih padova. Jedan od najvažnijih instrumenata je tzv. naknada za nezaposlene. To je instrument sam do sada spominjao javno već zadnjih 15 godina, ali „pametni“ ministri i „pametni“ ekonomski savjetnici nisu nikad za to „čuli“, jer to nisu željeli. Naime, nakon gubitka posla zaposlenici koji bi ostali bez posla javili bi se na pripadajući ured za nezaposlene, te podnijeli zahtjev za primanje naknade za nezaposlene. Ta nakada je obično oko 70% od posljednje plaće i traje od par mjeseci do 6 mjeseci, a u nekim državama i dulje. Sve ovisi o duljini zaposlenja podnositelja zamolbe.

Prvi razlog za postojanje ovih stabilizatora je to što se ne može dopustiti masovni pad makroekonomske potražnje na tržištu, jer će dovesti do smanjenja obujma makroekonomske ponude, kroz smanjenje proizvodnje i samim time daljnjeg otpuštanja zaposlenika! Drugi razlog je to što svi zaposlenici imaju svoje privatne FINANCIJSKE živote, svoje kredite (stambene, automobilske i sl.), stoga ne mogu doći iznenadno u situaciju da baš ništa više ne mogu plaćati. Ne mogu se ni svesti na iznenadni iznos mizerne socijalne skrbi, jer će to izazvati daljnje posljedice financijskog sloma gospodarstva. Neće isplaćivati svoje kreditne rate i ostale financijske obveze. Drugim riječima, banke mogu biti suočene sa preuzimanjem na prinudnu prodaju ogromnog broja nekretnina! Međutim, neće biti kupaca za njih, ili barem ne za cijene za koje su odobrili kredite, već puno niže. Čitav financijski i gospodarski sustav bi se urušio u masovnim bakrotima.

Dakle, kada osobe izgube zaposlenje, potrebno im je omogućiti VRIJEME za ispunjavanje njihovih financijskih obveza dok su bez posla neko vrijeme! Omogućiti im vrijeme za eventualno iznalaženje novog zaposlenja, a u konačnici eventualnu vlastitu prodaju nekretnine koju posjeduju kako bi isplatili svoj kredit.

Hrvatski sustav ima jedan BESMISLENI pristup, pa se osobama koje ostanu bez posla isplaćuje 3,200kn mjesečno, a sada je to uvećano na 4,000kn! To je besmislica, jer uzmimo za primjer obitelj koja ima nekih 15,000kn ukupnog obiteljskog prihoda. Ako su oba supružnika ostali bez posla, njihovi prihodi će se svesti u sadašnjim uvjetima na 8,000kn ukupnog prihoda. Sa tim iznosom nisu u mogućnosti isplaćivati kreditne rate za stan, plaćati sve „režije“ stanovanja i još se prehraniti. Da su kojem slučajem ostvarili 10,500kn ukupnog prihoda umjesto onih 15,000kn to bi im ipak moglo poći za rukom.

Hrvatska vlada učinila je još jednu OGORMNU GLUPOST i odlučila novac za nezaposlene isplaćivati tvrtkama u kojem su zaposlenici bili zaposleni, a koje su u bankrotu! Takve tvrtke nisu isplaćivale svoje financijske obveze, te SIGURNO  NEĆE ISPLAĆIVATI tih 4,000kn. Naplata spomenutog iznosa sudskim putom je iluzija, pa će nezaposlene osobe ostat bez prihoda MJESECIMA! Otežavajuća okolnost za hrvatsku vladu će biti i to što je i u drugim državama EU nastupila ekonomska depresija! Stoga neće biti mogućnosti odljeva radne snage u inozemstvo kao u doba Milanovića! Hrvatska vlada i Plenković igraju se sa prijetnjom teških uličnih prosvjeda i nemira iz socijalnih razloga!

Očito ministar Marić ne razumije sadašnju situaciju, jer do sada ništa suvislo nije predložio! Ministar Aladarević morao je biti PRVI koji bi se javio i regulirao naknade za nezaposlene, ali ni od njega do sada se nije mogla čuti baš niti jedan riječ s tim u vezi. 

Kako sam već ranije javno prognozirao, nezaposlenost će rasti za po nekoliko tisuća dnevno, a ukupno će se povećati SIGURNO bar za 100,000 osoba u narednih mjesec ili dva! Nastupit će masovna osobni bankroti, koji sada zakonski postoje u Hrvatskoj. „Hrvatske“ banke su u vlasništvu stranaca, a u ovakvim uvjetima jednostavno će “napustiti” Hrvatsku kako bi bili uključeni u spašavanje od financijske propasti svojih velikih investicije u inim državama EU.

Izlaz je jednostavan, premijer Plenković treba utemeljiti „nacionalni fond“, uzeti kunski kredit od HNB u iznosu od 100 milijardi kuna. Donijeti zakon po kojem se naknade za nezaposlenost isplaćuje u visini 70% posljednje plaće svakog zaposlenika i to isplaćivati IZRAVNO osobama koje su ostale bez posla! Svaka osoba koja je ostala bez posla podnijela bi osobno molbu na svom pripadajućem uredu za nezaposlene i započela primati zajamčeni prihod od 70% svoje posljednje plaće! Iz istog foda bi se isplaćivali i poticaji domaćoj proizvodnji, prije svega hrane koje će uskoro nestati na tržištu!

U ovakvoj katastrofalnoj ekonomskoj situaciji za Hrvatsku, posebice je bilo žalosno i teško nedavno slušati ministra Ćorića, koji je doktor ekonomskih znanosti i profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. On je „opravdavao“ posve promašene ekonomske mjere premijera Plenkovića, a za ekonomske stabilizatore nije čuo i o njima pojma nema!

Dr. Tihomir Janjiček