Posljedice hamasovog napada na Izrael

Bez ikakve najave i očekivanja Hamas, u nekoliko sati ispalio više od 5.000 raketa i dronova na Izraelske gradove. Istovremeno jake diverzantske grupe upale u pogranične Izraelske gradove ubili više stotina civila, te mnoge starce, žene i djecu odveli u zarobljeništvo. Ovo su čak i snimali, te se time hvalili na internetu. Time su si zapečatili sudbinu. Zapadna svjetska javnost je stala na Izraelsku stranu.

U ovom napadu su uočene neke nelogičnosti.

Izraelski Mosad ništa nije primijetio, iako su ih Egipćani upozoravali kako će se dogoditi nešto veliko. Pitanje je dali su to izraelske službe zaspale, ili su namjerno zažmirili kako bi Izrael dobio međunarodno odobrenje za ono što će se dogoditi idućih dana i mjeseci?

Drugo pitanje je kako su tolike količine raketa i dronova dopremljene u Gazu, vlastita proizvodnja ili preko teritorija Egipta? Za tu logističku operaciju je potrebno više mjeseci, a možda i godina.

Treće pitanje je kako i gdje su hamasovci naučili bacati bombe iz dronova na Izraelske tenkove? Ovo su mogli naučiti samo u Ukrajini, ako su sudjelovali u ruskim okupacijskim trupama koje se bore protiv Ukrajinaca. A odatle su se mogli vratiti kući samo putem Rusija, Egipat pa u Gazu.

Bez obzira kakvi su odgovori na ova pitanja slijed budućih događaja je jasan. Slijedi ono što su Kosovski Albanci okusili od 1945. do 1947. bombardiranje zapovjednih centara i skladišta Hamasa;, te izgladnjivanje palestinskog stanovništva kojima je obustavljene struja, hrana i voda.

Nakon toga slijedi okruživanje pojedinih sela i naselja te sistematsko rušenje svih zgrada, uz detaljno pretraživanje terena. Pri takvom čišćenju se nikada puno ne pazi skrivaju li se u podrumima civili ili protivnički borci. Hamasovcima i civilima preostaje samo polagano prebacivanje prema Egiptu i potpuno napuštanje Gaze. Ako pri tome Izraelci najprije okruže Gazu i uz Egipatsku granicu izbiju na more to će značiti kao im je cilj uništiti sve članove Hamasa, a ako ostave slobodan prolaz prema Egiptu to će značiti kako im je cilj potpuno protjerati većinu Palestinaca iz Gaze.

I sve to će nastojati provesti prije nego međunarodna zajednica angažira sve svoje snage za zaustavljanje sukoba.

Hoće li do takvog pritiska na Izrael doći ovisi i o svima ostalima kojima ovaj rat odgovara.

Iranu odgovara produljenje rata kako bi spriječio približavanje između Izraela i Saudijske Arabije.

Rusiji odgovara što veći rat u Izraelu kako bi se smanjilo naoružavanje Ukrajine i kako bi se pažnja svjetske javnosti prebacila sa Ukrajine na ovo područje.

Kini odgovara što više sukoba širom svijeta kako bi se njima olakšalo djelovanje u vodama oko Tajvana.

Svi oni će nastojati što duže produžiti sukobe u Izraelu i Gazi, a na štetu Palestinaca koji ne žele postati "mučenici". Ali pitanje je koliko takvih ima? Među njima barem 70 posto podržava "mučenike", ali je pitanje koliko ih je spremno postati "mučenicima".

Za ostatak svijeta je najvažnije pitanje hoće li se sukobi proširiti i na druge države što bi moglo u Europi cijene goriva preko nadolazeće zime dići u nebo, što znači novu inflaciju, pad BDP-a, hladnu zimu i veliku krizu.

Ali Europu ne treba žaliti.

Nakon raspada Sovjetskog carstva Europa je zaspala, uljuljkana bajkama o svojoj demokratskoj superiornosti, naivnom pacifizmu, neograničenoj socijalnoj državi, nekim novim pravima i ekonomskim vezanjem Rusije za sebe.