Rješenje za Uljanik i Treći Maj u cjeniku, gašenje kancelarijskih stručnjaka na vidiku

U Upravi Uljanika sretni.

Stiglo nekoliko ponuda potencijalnih investitora koji su od 27. prosinca 2018. do 24. siječnja 2019. dubinski analizirali poslovanje. Dok su oni analizirali naručitelj jednog ro-ro broda, poduzeće CLdN ro-ro S.A. Iz Luxembourga, otkazalo izgradnju broda kapaciteta 5.500 Lm, za prijevoz kamiona, automobila i kontejnera na prikolicama.

Ne znam jesu li potencijalni strateški investitori dubinski analizirali samo tehnologiju, dugovanja potraživanja, organizaciju rada i kvalitetu radnika, ili su u analizu uključili i razloge zašto je država u ove bivšu komunističku stratešku gospodarsku granu ulupali preko 33 milijarde kuna, do sada. Samo prošle godine smo na to potrošili više od 1 posto državnog proračuna za jamstva.

Neki kažu, morali smo pošto je to strateška industrijska grana gdje još uvijek imamo doticaj sa visokom tehnologijom.

U Slavoniji su propale stotine poduzeća sa više tisuća radnika svako, ali to nije problem. Prerada slavonskog žita i hrane u domaćoj prerađivačkoj industriji i proizvodnja strojeva za poljopreivredu nije strateški interes. Strateški interes je praviti brodove od uvoznih čeličnih ploča i opreme.

Na uvozu se najbolje zaradi.

Poljoprivreda nema ništa ni sa novim tehnologija, kao što to imaju brodovi. Špricanje pesticidima i herbicida sa dronovima nije nova tehnologija, a ni oranje po kordinatama traktorima bez vozača nije nova tehnologija, barem u glavama naših stratega.

Osim toga u Slavoniji nema onih koji prijete autonomijom ako im se ne pomogne.

I čini mi se kako je tu ključ strateškoh interesa za dugogodišnje održanje Uljanika i Trećeg Maja. Stotine i stotine zaposlenika po kancelarijama tih "tehnoloških bisera" sa početka prošlog stoljeća godinama je glasalo za SDP, IDS, PGS-a, zelenih i nacionalnih manjina. Kako bi oni njima osigurali lovu, a dio je uvijek znao put prema stranačkim blagajnama.

Glasači strankama glas, a stranke biračima osigurano mjesto na kojem treba samo doći u kancelariju, i otići iz nje.

Svi ti po kancelarijam uskoro će ostati bez radnog mjesta, dok će varilaca vjerojatno i nedostajati. Oni koji vrijede već su otišli trbuhom za kruhom, a beskorisni čekaju spasitelje koji će im osigurat sve što su do sada imali.

Ali takav ne postoji.

Svaki provatni investitor proizvodi profit, a ne brodove. Brodovi, jahte, vjetroturbine i slično su samo sredstvo za ostvarenje profita. Ako ga ne bude neće biti ni gradnje.

Na veliku žalost željezara u Zenici i Smederevu.

Da smo proteklih desetljeća imali stabilnu vladu bez lijevo socijalnih, kvazi-liberalo desničarskih, autonomaških i ljudsko pravaških manjinskih stranaka i zastupnika mogli smo milijarde utrošiti u neke nove tehnologije.

Najnovija kineska tehnologija fotoćelija je poprilično pojeftinila. Njihovi solarni paneli za struju snage 5 KW mogu se nabaviti za 30.000 kuna, a garancija 35 godina. U Hrvatskoj ima barem 100.000 kuća na koje bi se ti paneli mogli instalirat. Sve bi koštalo 3.000.000.000, manje nego smo samo prošle godine platili jamastava za brodogradnju. Ugradnjom ovakvih solarnih panela mogli smo poprilično smanjiti uvoz energije, a i globalno zagađenje.

Stabilnost električne mreže na periferiji bi se poboljšala.

Seljaci bi osim mrkve, luka, krompira i žita prodavali i struju, pa im djeca ne bi bježala u Irsku.

Jedini je problem kako uvoznike opreme za brodove naučiti da uvoze i ugrađuju solarne panele. Prelazak na nove tehnologije zna biti mučan, pa će i to ipak morat učiniti neki strani "strateški partneri", umjesto domaćih komercijalista koji znaju samo koga treba znati i gdje treba gurnuti.