Tko je najveći izborni gubitnik ?

Većina političkih komentatora razglaba o tome tko je najveći pobjednik i tko je najveće pozitivno iznenađenje. Ali malo ih je detaljnije analiziralo gubitnike i razloge njihovog gubitka.

Kao iznenađujućeg gubitnika najviše se spominje Bernardića i njegovu restart koaliciju, iako to nije osobito iznenađenje. Osobito nakon njegovog sučeljavanja sa Plenkovićem u kojem je stalno gubio papire, te plašio desne birače i branitelje. Gubljenjem papira i neuvjerljivošću razočarao je lijeve birače koji u velikom broju nisu izašli na izbore, dok je plašenjem desnice i branitelja njih mobilizirao za izlazak na izbore. Ovom plašenju desnih birača pridonio je i Milanović koji je bez ikakvoga razloga izazivao incidente svojim izjavama o HOS-u i pozdravu "Za dom spremni". Bernardić je plašio desnicu stoga što je politički nepismen, te nije shvaćao kako mu to škodi, dok je Milanović vrlo vjerojatno namjerno izazivao desnicu kako bi izazvao njihov revolt i tako naštetio Bernardiću.

U unutarstranačkim izborima Bernardić mu je oteo stranku, te je iskoristio prvu priliku za osvetu. Osim toga najavio je kako neće izaći na izbore, čime je svoje vjerne pristalice pozvao da i oni učine isto. Zahvaljujući svemu tome na birališta je izašlo svega 47% birača. Desnica je izašla u dobrom postotku, dok je ljevica u velikom broju ili otišla prema novoj ljevici iz koaliciji Možemo, ili ostala kod kuće. Ukupno je na izbore izašlo oko 107 tisuća birača manje nego 2016.

Mnogi su predviđali i konačnu propast HNS-a, stranke direktora i direktorčića javnih i komunalnih poduzeća, ali to se nije ostvarilo. Dobili su jedan mandat što je sasvim dovoljno za zaštitu mnogobrojnih stečenih direktorskih pozicija. U njihova stečena prava se zasigurno neće dirati.

Jedan od većih gubitnika je Krešo Beljek koji je svoju stranku velikih poljoprivrednih uvoznika odveo potpuno na lijevo, iako su glasači ove stranke najčešće na desnici. Ostao je jedini predstavnik svoje stranke u saboru što je veliki dobitak za njega ali gubitak za stranku i agromafijaše.

Iako mnogi u velike dobitnike ubrajaju Škoru istina je kako je on najveći gubitnik, stoga što je izgubio priliku za biranj esa kime će ući u vlast. Iako je on tu poziciju izgubio mnogi sa njegove liste njega su iskoristili za svoj dobitak. Prije 6 mjeseci u prvom krugu predsjedničkih izbora Škoro je osvojio 465 tisuća glasova, dok je njegov Domovinski pokret na izborima za sabor osvojio ukupno 181.492 glasova. U pregovorima sa drugim strankama Škoro je sa brojem birača od 465.000 glasova baratao kao sa svojim mirazom koji on nosi sa sobom, te je slagao liste po svome izboru. Međutim, ni on a ni oni koji su išli sa njime nisu shvatili kako je on više od polovine svojih glasova izgubio onog trenutka kada je u drugom krugu predsjedničkih izbora pozvao svoje pristaše da ne izađu na izbore, ili da prekriže listić. Tome je trajno izgubio naklonost onih koji su u prvom krugu glasali za Škoru, a u drugom za Kolindu Grabar Kitarović.

Škorin poziv za bojkotom Kolinde njegova je najveća strateška politička greška koja ga je spriječila da postane kreator hrvatske politike. Da je prije 6 mjeseci svoje pristalice u drugom krugu pozvao samo da glasuju po savjesti danas bi imao preko 30 mandata, te bi mogao birati sa kime će koalirati. Zahvaljujući ovoj strateškoj grešci koju vjerojatno do danas nije ni shvatio kao grešku imati će priliku beskorisno grijati saborsku stolicu, bez mogućnosti utjecaja na rješavanje problema. Najveću korist od Škore imati će oni koji su preko njegove liste ušli u sabor, te će se tu moći politički profilirati. Tu će se u prvom redu njegova sestra, te tajnik stranke Mario Radić imati priliku pokazati pred javnosti. Oboje su puno kompetentniji od Škore u pitanju gospodarstva o čemu on zna samo na području naplate autorskih prava.

Osim toga, ekipa oko Škore je već počela tržiti kvalitetne mlade poduzetnike koji su stvorili svoj život bez politike, te ih pripremaju za kandidate na lokalne izbore slijedeće godine. U mnogim općinama širom hrvatske mnogi načelnicu su kao HDZ-ovci pobjeđivali na više izbora samo zato što nikad nisu imali ozbiljnog protukandidata sa desnice. Uvijek su im protivkandidati bili ljevičari, pa im je pobjeda bila osigurana stoga što su na selima ljudi najčešće orijentirani desno.

A slijedeće godine prvi puta će se suočiti sa ozbiljnim kandidatima koji su svojim radom stekli ugled u svojoj lokalnoj sredini.

I tako bi se slijedeće godine pobjeda HDZ-a na nacionalnoj razini mogla pretvoriti u poraz dugogodišnjih hdzovih načelnika na seoskoj razini, osobito ako Plenković u koaliciju uzme Pupovca, Čačića, IDS i slične od kojih se desnim biračima kosa diže na glavi.