Tko nam to želi rušit ministra Tolušića

Tko nam to želi rušit ministra Tolušića
70
0
0

Kad je Krleža svoju ženu Belu upoznao u nekom zagrebačkom bordelu to su bila mjesta okupljanja pripadnika alternativne lijeve kulture. Tko je želio pokazati svoju mušku moć i prijezir prema ustajaloj malograđanskoj kulturi morao se tamo pojavljivat među kurvama, bludnicama, noćnim damama i uglednom gospodom, pa makar samo kao voajer.

Za razliku od današnjih javnih kuća gdje se troši kokain tada je opijum i alkohol bio šik, ili hit kako bi to danas rekli.

Prije nekih 40 godina pojavila se "gospođica Sida" pa nam javne kuće više nisu popularne, čak ni kod lijeve intelektualne elite. Slike sa takvih mjesta mogu dovesti i do pada ministara.

I hakeri sa takvim snimkama prijete već godinama. Kao, uz pomoć virusa snimili što gledate i radite ispred svojih laptopa pa traže bitcoine ako želite obrisati snimke.

Sad se netko dosjetio kako bi se time moglo srušit čak i ministra Tolušića.

Kažu neki portali, možda sama Vlada kao bi uzbunili javnost i lakše progurali novi zakon o cenzuri, popularno nazvan zakon o sprječavanju lažnih vijesti.

Neki tvrde kako je to obračun u HDZ-u. Tolušić je malo desno pa to našim naci.antfa.hr grupici ne odgovara. Pokušali su srušit Krstičevića koji je vratio ponos hrvatskim vojnicima, ali odustaše kada im je došlo do svijesti kako bi to moglo dovesti do prijevremenih izbora. Tolušić na unutarstranačkoj desnici baš i nema toliki uticaj pa bi mogli barem njega srušit, kao utješnu nagradu.

Neke novine kalkuliraju, Tolušić se zamjerio nekima zbog smanjivanja poticaja, dodijeljenih zemljišnih parcela ili kontrole fakturiranja prodanoga drveta.

A sam Tolušić kaže; " Dvije godine uvodim red u svoj sektor, čistim kriminal, dirnuo sam u niz osinjih gnijezda, drago mi je zbog toga, bit ću još žešći u budućnosti, svi koji misle da će to moći riješiti prijetnjama, podmetanjima i medijskim pritiscima, to mogu zaboraviti – rekao je ministar Tolušić i očekuje da će policija i DORH vrlo brzo obaviti svoj posao, a “bandi koja se malo zaigrala” poručuje da su se namjerili na krivog i da počnu pakirati kovčege."
 

Ako policija brzo nađe počinitelje znat ćemo kako i gubitak poticaja može biti razlog za plasiranje Fake-news, a ne samo politika preko svojih spin doktora.

Ako pak policija ne uspije naći počinitelje znati ćemo kako je stvar mnogo ozbiljnija.

Sanader je pao kada su se pojavile vijesti kako Rusi kupuju dionice MOL-a, čime bi se pod ruskom upravom ujedinile sve naftne kompanije na prostoru bivše Jugoslavije i Mađarske. Amerika i Njemačka odlučuju reagirati, te je u srpnju 2009. Sanader prisiljen dati ostavku, a i na Mađare se vrši pritisak kako ne bi slučajno MOL prodali Rusima.

I do Karamarkova pada je došlo zato što je kao bivši obavještajac imao kontakte sa nekim poduzetnicima koji su poslovali sa Rusijom. Postojala je mogućnost da on preostale dionice INA-e koje su još uvijek u rukama države proda na burzi, gdje bi ih mogli kupiti Mađari. Nakon toga bi Rusi mogli kupiti MOL, čime bi preuzeli cijelu naftnu industriju na Zapadnom Balkanu.

To se Amerima baš i nije sviđalo.

Istovremeno su i Rusi nastojali srušiti vladu premijera Oreškovića koji je počeo pripreme za izgradnju LNG terminala za pretovar ukapljenog plina na Jadranu. Hrvatska većinu plina kupuje od Rusa, a izgradnjom LNG terminala postojala bi mogućnost kupovine plina i od drugih dobavljača. Samom izgradnjom terminala Rusi izgubili monopol, pa bi morali prodavati plin po nižoj cijeni.

Protiv LNG terminala bili su i Nijemci koji su izgradili svoj plinovod preko Baltika, te im je interes što više plina transportirati tim putem.

Kako bi maknuli Oreškovića Rusi su, uz Njemačku pomoć, počeli preko svojih starih veza uvjerili Karamarka kako su Bandićevi zastupnici i zastupnici HNS-a spremni za koaliciju sa HDZ-om. Na to su reagirale i američke službe koje su preko svojih starih veza počeli tražiti način za skidanje samog Karamarka.

Karamarko je povjerovao Bandiću i Vrdoljaku, a oni su preko noći povukli svoje obećanje o preslagivanju vlade, te je Vlada pala. Jesu li tu Ameri imali svoje prste možemo nagađati.

I tako je pao Orešković kao jedini poslijeratni premijer koji se doista razumio u tržišno gospodarstvo.

Pao je i Karamarko kao jedini poslijeratni premijer koji je imao namjeru spriječit odlijevanje novca poreznih obveznika prema jugonostalgičnim udrugama i medijima.

Padom Karamarka Rusi obustavljaju daljnje kredite Agrokoru. Pokušavaju naši, uz pomoć američkih lešinarskih fondova prevariti Ruse, ali neuspješno. Rusi postaju najveći vlasnici novog Agrokora, a Tolušić vrši pritisak na lokalne seoske načelnike da pod istim starim privilegiranim uvjetima zemlju iznajme i novom Agrokoru.

Teško ćemo ikad doznat jesu li se možda Rusi na njeg naljutili što ne stiska seoske glavare snažnije, ili su se možda Ameri naljutili što se uopće miješa u odluke lokalnih vlasti.