Trampova bitka za Grenland

Tramp baca dimne bombe širom svijeta, a ponegdje baci i prave. Prave baca tamo gdje ih i treba baciti, na Iranska nuklearna postrojenja, na Nigeriju gdje ubijaju kršćane, uhićuje Madura kojeg je odavno trebalo uhititi, odmah nakon lažiranih izbora. A sad prijeti Europi kako će im uzeti Grenland, navodno radi sigurnosnih razloga.

Ako se Europljani suprotstave uvest će im visoke carine.

Europski političari birokratsko diplomatskog smjera, a poneki i liberalno marksističkog smjera bez osobite sposobnosti logičnog razmišljanja se uspaničili. Prijete raspadom Nato saveza. A ako se raspadne morat će se sami braniti, pa ne znaju što je gore, da se raspadne ili da se ne raspadne.

Kada bi Europski političari imali sposobnost logičnog razmišljanja mogli bi se zapitati zašto Trump doista želi Grenland. Ima tamo puno minerala koji bi se mogli rudariti, ali Europske kompanije to ne žele radi visokih troškova, osobito troškova radne snage. Lokalnog stanovništva ima malo pa bi radnu snagu morali uvoziti, što je vrlo skupo. Taj problem bi puno lakše mogli riješiti Rusija i Kina, pa se Tramp boji kako bi one mogle uzeti koncesije od danske vlade i minerale osigurati za svoju industriju. I u Kini i u Rusiji ima puno onih koji bi mogli biti poslani u Grenland po kazni, u zamjenu za zatvor.

To je sustav koji su davno izmislili Britanci kada su Australiju i Novi Zeland osvojili masovnim slanjem kriminalaca i duševnih bolesnika na te osvojene teritorije. Pa ih je i Rusija kopirala masovnim slanjem kriminalaca na rad u Sibir.

Danas bi isti postupak u osvajanje grenlandskih minerala mogli pokrenuti Europljani, samo kada ih u tome ne bi priječili liberalno - zeleno - komunistički političari. Mogli bi na grenladskim ležištima ruda otvoriti radne logore otvorenog tipa, te svim europskim kriminalcima ponuditi da svoju kaznu odsluže tamo. Umjesto zatvorskih ćelija dobili bi male stanove, a ne bi bilo ni žice oko logora. Od ledenjaka i onako ne bi imali gdje pobjeći. Uz put bi se mogli i zaposliti u rudnicima koje bi, uz državne poticaje mogle ovdje otvoriti Europske kompanije. Sve što proizvedu bilo bi konkurencija Kineskim kompanijama za rudarenje rijetkim mineralima.

Na taj način bi se riješio jedan od Trumpovih strahova, a to je jačanje Kine.

Drugi Europski problem je Trampova prijetnja carinama.

O protuodgovoru odlučuju velike kompanije koje savjetuju europske političare, a to rade u svom interesu. Kada bi europski političari znali samostalno razmišljati o pitanjima gospodarstva mogli bi donositi protumjere koje odgovaraju i budućim europskim kompanijama, a ne samo postojećim.

Najbolja protumjera na prijetnje Američkim carinama bi bila carina na američke društvene mreže i pretraživače. Sve one žive od reklama. Carina na reklamiranje preko američkih društvenih mreža od 20 -30 posto mogla bi potaknuti vrlo brzu pojavu europskih društvenih mreža kao kopija Googla, Youtuba, Feysa, Instagrama i sličnih. Oni koji bi se oglašavali preko tih novih mreža imali bi jeftinije reklamni prostor, a jedini problem bi im bio kako potaknuti korisnike da na tim mrežama otvaraju svoje kanale i podcaste. Taj problem bi se također dao riješiti kada bi sve europske javne televizije dobile nalog da sav svoj arhivski materijal moraju staviti na te europske mreže. I sve europske državne institucije bi također mogle dobiti zadatak da na tim mrežama otvore svoje službene kanale na koje bi stavljali obavijesti za svoje korisnike.

Nakon toga bi i obični korisnici našli interes za registraciju na ovim mrežama, pa bi i interes kompanija za zakup reklamnog prostora bio znatno pojačan.