Zašto je Kina prouzročila nestašicu željeza, aluminija, bakra, kablova i čipova na svjetskom tržištu?

Zašto je Kina prouzročila nestašicu željeza, aluminija, bakra, kablova i čipova na svjetskom tržištu?
141
0
0

Posljednjih mjeseci na svim burzama metala došlo je do velikog poskupljenja cijena nekih sirovina koji se najviše koriste u proizvodnji električnih generatora.

Zanimljivo je to što je do toga došlo tako naglo i snažno, te istovremeno na čitavome svijetu?

Objašnjenje je u suštini vrlo jednostavno.

Prošle i početkom ove godine Europa i SAD su odlučile uložiti veliku količinu novca za prijelaz na obnovljive izvore energije, a Kina je u tome vidjela svoju novu priliku. Ako zapad izdvaja velike novce za nabavku nečega onda to nešto treba početi proizvoditi u masovnim količinama. A prvi korak u proizvodnji je nabavka osnovnih sirovina.

Za proizvodnju jeftinih fotoćelija najviše se koristi staklo, ali sirovine za staklo, niti samo staklo nisu osobito poskupili.

Međutim, za proizvodnju vjetroturbina treba puno željeza, aluminija, bakra, a i čipova. Željezo se koristi za feromagnete u generatorima, od aluminija ili željeza se prave kućišta generatora, a od aluminija ili bakra se prave zavojnice generatora. Proizvedenu energiju potrebno je regulirati i pretvoriti u potreban napon, a to rade pretvarači - konverteri za koje su potrebni čipovi i drugi elektronički elementi. I upravo ovo je poskupilo na svjetskom tržištu u zadnjih nekoliko mjeseci.

Zapadne države imaju svoju proizvodnju velikih vjetroturbina, a te tvornice nemaju planove za naglu proizvodnju, niti gomilaju sirovine. U proizvodnji malih vjetroturbina koje se mogu instalirati na svaku kuću najjača je upravo Kina. Jedan ovakav tip male vjetroturbine je 2000.-te testiran na Tehnološkom institutu u Curihu, institutu koji radi strateška tehnološka ispitavanja za potrebe NATO saveza. Zaključili su kako je previše opasna za naftnu industriju. Stoga su zemlje NATO saveza odlučle pomagati obnovljive izvore, ali samo one koji ekonomski nisu konkurencija naftnoj industriji. Zato od tada zapadne države pomažu nove tehnologije, ali čim postanu isplative tu tehnologiju stavljaju u medijsku blokadu. Do tada su propagirali i sunčane kolektore za zagrijavanje vode, ali čim su postali ekonomični prestali su ih i spominjati.

Kina nema naftnu industriju te nema razloga štititi naftne interese. Iz svega ovoga je logično zaključiti kako Kina namjerava na tržište staviti milijarde malih kućnih vjetrenjača kako bi svako domaćinstvo opskrbila takvim uređajima. A sve to bit će plaćeno iz ekoloških fondova EU i SAD-a.

Za milijardu kućnih vjetrenjača potrebno je milijardu malih generatora snage od 0,5 Kw do 10 Kw.

Na lokacijama gdje najčešće pušu slabi vjetrovi bolje je na vjetroturbinu staviti manji generator kako bi se ostvario što veći broj radnji sata, dok je na lokacijama sa čestim jačim vjetrovima bolje staviti vjetroturbinu sa jačim generatorom.

Ne bi me iznenadilo da trenutno Kinezi masovno proizvode dijelove za ovakve vjetroturbine, te ih stavljaju na skladišta. A kada skladišta popune naglo će na svjetsko tržište staviti nekoliko vrsta i veličina ovakvih vrlo jeftinih vjetroturbina koje svaki vlasnik kuće ili vikendice može staviti na krov kuće ili u dvorište.

Zapadne države i njihova proizvodna poduzeća neće imati ni vremena ni sirovina da na brzinu kupcima ponude svoje proizvode. Europi i SAD-u ni visoka zaštitna carina neće moći pomoći, a svi takvi pokušaji bit će sabotirani od strane domaćih velikih ulagača koji imaju svoje dionice u kineskim korporacijama. Dodatnu pomoć Kinezi će imati i od zapadnih zeleno-crvenih stranaka koje će novcem svojih poreznih obveznika financirati uvoz obnovljivih energetskih uređaja iz Kine, a sve u cilju preseljenja kineskoga jednopartijskog kapitalizma kao novog društvenog uređenja na cijeli svijet. Uređenja sa jednom vladom, jednom partijom i jednom kulturom.

Kinezi će sa zarađenim novcem vrlo lako pokupovati sve svjetske konkurente koji će se radi nedostatka sirovina naći pred bankrotom. Bankrotirati će i većina proizvođača nafte, plina, električne mreže, ali i vlasnici ovih velikih sustava, a to su zdravstveni i mirovinski fondovi, te milioni sitnih dioničara. Sve od toga što nešto vrijedi također će pokupovati Kinezi i tako preuzeti vodeću ulogu u svim međunarodnim svjetskim organizacijama.

Izvan kontrole će im ostati samo oni koji budu kupili kućnu vjetroturbinu, te više ne moraju kupovati naftu, plin i struju. Od njih će zapadne države teško naplatiti porez za energiju koju proizvode za svoje potreba, a slabljenje država širom svijeta najviše odgovara baš Kini koja nema nikakvih problema sa kontrolom svoga stanovništva i naplati poreza po bilo kojoj osnovi.