Zašto su SAD najinovativnija država na svijetu ?

Zašto su SAD najinovativnija država na svijetu ?
32
0
0

Svaka inovacija se temelji na nekoj ideji. Kako bi se ideja pretvorila u koristan proizvod, ili postupak potreban je kapital. Kapitalom se kupuje materijal, sirovine, objekt u kojem se ideja ostvaruje, rad radnika i stručnjaka koji rade na realizaciji ideje, kao i rad znanstvenika koji testiraju gotove modele, prototipove, ili pilot projekte.

Ideja uvijek nastaje u glavi pojedinca koji najčešće nema dovoljno kapitala. On može sam raditi na izradi prototipa, može sam i testirati prototip, ali najčešće ne može nabaviti potreban materijal za izradu. Ako i ima dovoljno kapitala za izradu prototipa, onda ne može prikupiti dovoljno kapitala za pokretanje serijske proizvodnje i za promidžbenu prodajnu kampanju novog inovativnoga proizvoda.

Inovatora ima svugdje, bez obzira na prosječno obrazovanje. Posao inovatora je riješiti neki najčešće tehnički problem na novi bolji način. Na oko 10.000 ljudi u prosjeku se pojavljuje jedan inovator koji je sposoban smisliti neku inovativnu ideju koja nigdje ne postoji na svjetskom nivou. Obrazovanje pomaže inovatorima kako ne bi izmišljali nešto što već negdje u svijetu postoji, a također pomaže i u razvoju inovacije. Obrazovanje inovatoru također pomaže u prepoznavanju i definiranju problema koji treba riješiti. Obrazovanjem inovatori postaju puno bolji rješavatelji problema.

Hoće li inovatori uspjeti svoju ideju dovesti do serijske proizvodnje novog proizvoda najviše ovisi o okruženju u kojem žive. U malim seoskim zajednicama uspješno realiziranje novih ideja je vrlo rijetko. Nastankom velikih gradova vjerojatnost susreta inovatora sa onima koji žele svoj kapital uložiti u neku potencijalno profitabilnu ideju je postala puno veća. Zahvaljujući tome početkom dvadesetog stoljeća, kada su počeli nastajati veliki gradovi došlo do naglog tehnološkoga razvoja.

Tome su pridonijeli i zakoni koji su jednako štitili interese inovatora, a i interese svih koji su spremni uložiti svoj kapital u razvoj neke ideje.

Najvažniji je kvalitetan zakon o dioničkim društvima koji je omogućio običnim ljudima ulaganje u ovakva društva, bez straha kako će ih većinski vlasnici prevariti, prebacivanjem imovine društva u druga poduzeća. Tamo gdje država po službenoj dužnosti ne štiti male dioničare većinski vlasnici mogu vrlo lako imovinu društva prebaciti na druga poduzeća, bilo kupovinom nečega preko drugog poduzeća po prevelikoj cijeni, bilo prodajom proizvoda preko drugog poduzeća po preniskoj cijeni.

Također je vrlo važan i antimonopolski zakon koji je onemogućio stvaranje velikih monopola koji su imali mogućnost veličinom kapitala spriječiti razvoj konkurentskih ideja koji bi mogli smanjiti prodaju njihovih proizvoda. Gušenje konkurencije je moguće na više načina, a najjednostavniji je od inovatora kupiti patent ili poduzeće, te obustaviti daljnji razvoj. Ako inovatora ne mogu nagovoriti na prodaju veliki monopolisti svojim utjecajem mogu potencijalne investitore, dobavljače i kupce novog proizvoda navesti na odustajanje od ulaganja, ili suradnje sa inovatorom. A to je vrlo jednostavno, dovoljno je potiho na nekom društvenom događaju zaprijetiti prekidom suradnje sa svima koji surađuju sa nekim malim beznačajnim inovatorom.

Također je važan i stečajni zakon koji uklanja nesposobne poduzetnike sa tržišta i tako oslobađa tržišni prostor sposobnijima. Da bi se to čišćenje tržišta od nesposobnih odvijalo efikasno stečajni zakon mora brzo oduzeti imovinu nesposobnim vlasnicima, te pronaći nove vlasnike. Za brzinu je najvažnije najprije poduzeće kao cjelinu pokušati nekome prodati na licitaciji, a ako nitko nije zainteresiran tada poduzeće treba ugasiti, te imovinu u kratkom vremenu na licitaciji po principu jeftinbe prodati. Od dugih stečajeva najviše koristi imaju samo stečajni upravitelji.

Prvi zakoni o stečaju i antimonopolski zakon su se pojavili u SAD-u i sa njihovim usvajanjem tehnološki razvoj SAD-a je naglo ubrzao. Vrlo brzo nakon toga SAD su postale ekonomski, politički i vojno najjača država svijeta. Naglo su se počela pojavljivati nova poduzeća koja su nastala na osnovu neke poduzetničke, često i inovativne ideje. Nastajala su mnoga dionička društva prikupljanjem početnog kapitala prodajom dionica novog poduzeća. Pošto većina novih ideja propadne ulaganje u ovakva poduzeća su vrlo rizična. Zbog toga u početku razvoja dionice najčešće kupuju prijatelji i rodbina inovatora kako bi mu pomogli. Kako se rad na ideji razvija tako je sve lakše procijeniti rizik, pa se vremenom javlja sve više drugih ulagača koji su spremni riskirati manji dio svoga kapitala. Ovaj postupak se postepeno proširio iz SAD-a na čitavi svijet i danas se zove "ulaganje u Start Apove".

I upravo ti Startapovi su najčešći oblik razvoja novih ideja. Na ovaj način se razvija najviše malih ideja za koje nije potreban veliki kapital i koje obećavaju brz povrat uloženog kapitala.

Osim dobrih zakona koji potiču inovativnost SAD ima i institucije koje pomažu inovatorima i štite ih od prevaranata. U SAD-u, u okviru ministarstva gospodarstva djeluje Ured za industriju i sigurnosti (BIS Bureau of Industry and Security) koja je u stvari gospodarska policija. To je agencija koja se brine za napredak nacionalne sigurnosti, vanjsku politiku i ekonomske ciljeve osiguravajući učinkovitu kontrolu izvoza i američke strateške tehnologije. BIS upravlja i izvršava propise koji reguliraju izvoz i ponovni izvoz komercijalnih roba i tehnologije, kao i manje osjetljivih vojnih stavki. BIS se brine za provođenje propisa koji reguliraju konkurentnost, izvoz i zaštitu manjinskih investitora, a ima ovlasti veće nego naš Uskok. Kazna za prevare manjinskih dioničara je 15 do 20 godina zatvora, i to je jedini način na koji se može očuvati industrija.

Osim BIS-a koji štiti inovatore država američkim inovatorima pomaže i informacijama. Kako bi se smanjila mogućnost ponovnog razvoja nečega što je već netko drugi razvio. U okviru ministarstva gospodarstva djeluje posebna obavještajna agencija, nacionalna agencija za usluge tehničkih informacija (NTIS national tehnical Information Service). Ova agencija služi kao najveći središnji resurs znanstvenih, tehničkih, inženjerskih i poslovnih informacije koji su im dostupni iz javnih i obavještajnih izvora.  NTIS osigurava tvrtkama, sveučilištima i javnosti pravovremeni pristup preko 3 milijuna publikacija koje pokrivaju više od 350 tematskih područja. Informacije o svim novim inovacijama i otkrićima besplatno dostavljaju na adrese preko 500 tvrtki kojima bi pojedina informacija mogla biti zanimljiva. Njihova misija je promicanja nacionalnog gospodarskog rasta pružajući pristup informacijama koje potiče inovacije i otkrića, te prenose informacije i na druge savezne agencije.

Međutim, postoje ideje za čiji razvoj je potreban vrlo veliki kapital i koje tek nakon puno vremena može donijeti nekakav uspjeh i profit. I za razvoj ovakvih ideja SAD je razvila institucije koje se bave ulaganjem u takve inovacije.

Dvije najveće ovakve inovacijske agencije su DARPA koja razvoja ideje za vojnu primjenu, te NASA koja razvija ideje potrebne za osvajanje svemira.

DARPA je razvila mnoge tehnologije koje sa danas najviše koriste i za civilnu upotrebu kao što je; ARPANET kao prethodnica Interneta, te kompjutorsko prepoznavanje govora, umjetnu inteligenciju, globalni pozicijski sustav – GPS, analiziranje signala, sustav virtualne stvarnosti, taktički oklopi, IC senzore za potrebe svemirskog programa, krstareće rakete, snažne energetske lasere za protuzračnu obranu, submikronsku elektroniku (VLSI), automatsko prepoznavanje ciljeva, mrežne tehnologije, mikrosatelite i drugo. Kada uoče neki problem koji treba riješiti raspišu natječaj za one koji imaju ideju kako riješiti neki problem.

Postupak nabave ideja za rješavanje javno objavljenih problema DARPA, NASA i druge agencije su prepustile posebnoj instituciji HeroX. Ova institucija preko interneta redovito objavljuje natječaje za rješavanje definiranih problema.

Natječaji su organizirani najčešće u više faza.

Prvo se biraju dobre ideje, a najbolje se nagrađuju.

Nakon toga se od natjecatelja traže dokazi o konceptu razvoja prototipa i pronalaženju partnera za provođenje pilot testa ili prototipa.

Nakon toga se provodi natjecanje na kojem se ocjenjuju i demonstriraju dokazi o konceptima i prototipovima ocjenjivačkoj komisiji i publici na dva, osobna Demo Day događaja. Na ovim Demo danima natjecatelji prvi puta upoznaju svoje konkurente. U svakoj fazi natjecanja najbolji natjecatelji se nagrađuju.

Natjecatelji su poduzetnički pojedinci ili timovi, koji legalno borave ili imaju sjedište u SAD-u, mogu se natjecati uključujući članove jedne ili više organizacija, studenti, članovi sveučilišnih timova, vlasnici malih poduzeća, istraživači ili bilo koji američki državljanin koji želi pretvoriti ideju u stvarnost.

Postupak natjecanja je jednostavan. Natjecatelji prvo trebaju prepoznati problem koji žele riješiti. Nakon toga oni šalju videozapis u trajanju od 90 sekundi koji opisuje predloženo rješenje, tim i plan. Nakon toga moraju odgovoriti na nekoliko kratkih pitanja, te napraviti slajd o ovom problemu ili izazovu. Nakon toga natjecatelji imaju pravo poslati zahtjev za tehničku pomoć na najviše dvije stranice teksta. Daljim tijekom natjecanja natjecatelji trebaju stalno ažurirati svoje videozapise i izjave, ovisno o razvoju ideje.

Agencija HeroX stalno provodi natječaje za razvoj ideja, a najčešći naručitelji ove njihove usluge su DARPA, NASA, Inženjerskim korpusom američke vojske (USACE), Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST), Služba poljoprivrednih istraživanja Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Država (USDA-ARS), američko Ministarstvo energetike (DOE), Američki ured za energetiku (DOE). Osim vladinih agencija usluge HeroX-a koriste i velike zajednice poput nevladine organizacije kao Zajednice za Ocean, velike privatne korporacije kao što su Rio Tinto Iron and Titanium (RTIT), Severstal PAO Severstal , a i globalni fondovi rizičnog kapitala poput Chrysalix Venture Capital, Chrysalix RoboValley Fond i slični. Osim za američke agencije i poduzeća Herox često provodi natječaje i za Kanadske i Britanske subjekte.

Zahvaljujući kvalitetnim zakonima koji osiguravaju djelovanje tržišne konkurencije, te kvalitetnom i transparentnom postupku nabave dobrih ideja za rješavanje definiranih problema kroz više faza SAD već čitavo stoljeće uspijeva održati status najjače i najinovativnije ekonomske sile. Sve ostale države mogu samo krasti njihove ideje, ili ih pokušavati kopirati u postupku razvoja vlastitih inovacijskih potencijala i vlastite konkurentnosti.