Zašto Trump želi smijeniti direktora FED-a

Kada je 2008. u SAD-u došlo do krize na tržištu nekretnina amerikanci su se vrlo brzo izvukli iz krize, ponajviše zahvaljujući potezima FED-a. Do krize je došlo primarno zbog poskupljenja cijena nafte.

Sve veća cijena nafte dovela je do krize u prodaju velikih američkih automobila koji koriste puno goriva, pošto su amerikanci počeli kupovati malolitražne uvozne automobile. Zaposlenici iz autoindustrije nisu više mogli otplaćivati kredite za stanove, te se kriza počela prenositi u druge sektore. U jednom trenutku došlo je do nelikvidnosti banaka i fondova koji su uložili veliki postotak svoga kapitala u izgradnju stanova, te njihove prodaje na kredit. Kako bi spasili banke i fondove intervenirao je FED sa desetcima tisuća milijardi dolara beskamatnih kredita iz primarne emisije. To je dovelo do brzog izlaska SAD-a iz krize, a kako bi smanjili ovisnost o uvoznoj nafti FED je počeo izravno beskamatno kreditirati investicije u proizvodnju nafte iz naftnih škriljaca.

Čim je kriza prevladana beskamatno kreditiranje je nastavljeno kako bi se oporavila industrija. Međutim, većina beskamatnog novca uglavnom odlazi u kredite za kupovinu dionica i obveznica, pa burzovni indeksi najčešće rastu, uz male povremene korekcijske padove, nakon čega opet još više rastu. Neki američki analitičari tvrde kako bi te jeftine kredite trebalo usmjeriti u realni sektor kako bi poraslo realno američko gospodarstvo.

A dali je to doista tako?

Kada bi banke jeftinim novcem kreditirali kupovinu automobila rasla bi njihova cijena, te investicije u automobilsku industriju i zapošljavanje u toj industriji. Problem je što bi porasla potražnja za američkim autima jednako kao i za uvoznim automobilima.

Od tog uvoza SAD nema koristi.

Kada bi banke jeftinim novcem kreditirali kupovinu stanova rasla bi njihova cijena, te investicije u stanove i zapošljavanje u građevinskoj industriji. Problem je što bi za porast potražnje za stanovima trebalo kreditirati i one kojima stanovi trebaju. Većina zaposlenih stanove već imaju, u vlasništvu ili najmu, a većom ponudom stanova cijena najma bi pala što najmodavcima ne odgovara. Neki koji su skupo kupili stanove da ih rentaju mogli bi i bankrotirati. Oni koji nemaju stanove, nemaju ih zato što ne rade pa ih ne mogu ni platiti. Kada bi se njima odobrili krediti oni ih najčešće ne bi vraćali pa bi banke, nakon stvaranja novog nekretninskog balona i njegovog pucanja, mogle i same propasti.

Od toga SAD nema koristi, a ni štediše koje drže novac u bankama.

Kada bi banke jeftinim novcem kreditirali kupovinu fotonaponskih ćelija za ugradnju na kuće milijuni američkih kućanstava bi mogli postati energetski neovisni. Time bi se smanjila potražnja za američkom energijom, naftom i plinom, pa i ugljenom. To su rijetke sirovine koje amerikanci više ne uvoze, a pad te proizvodnje bi mogao dovesti do porasta nezaposlenih u energetskom sektoru. Beskamatnim kreditima FED-a u investicije za vađenje nafte iz škriljaca SAD je od uvoznika nafte postao izvoznik. Iz tog sektora ubire se puno poreza, a kada bi svako domaćinstvo imalo svoju energiju problem bi bio kako im naplatiti porez? Nešto poreza bi se moglo ubrati od onih koji ugrađuju fotonaponske panele, dok bi se od proizvođača takvih panela najviše poreza ubralo u Kini gdje je njihova proizvodnja najjeftinija.

Od tog uvoza SAD nema koristi.

Kada bi banke jeftinim novcem kreditirali poljoprivrednike oni time ne bi kupovali nove traktore, kombajne, silose, skladišta, hladnjače i prerađivačke kapacitete. To već imaju. Kredite bi mogli koristiti samo za kupovinu zemlje od manjih poljoprivrednika čime bi se veličina poljoprivrednih gospodarstava povećala, a broj stanovnika na selima i farmama smanjio. To baš i nije dobro za dugoročnu demografiju i održanje ruralnih krajeva.

Od ovakvog kreditiranja SAD nema koristi.

SAD bi mogle pojačati moć malih poljoprivrednika i oporavak ruralnih krajeva, ali ne monetarnim već samo fiskalnim mehanizmima. Mogli bi, na primjer osloboditi od plaćanja PDV-a male proizvođače i trgovce koji imaju godišnji promet manji od 500.000 dolara. To se ne bi dopalo velikim kompanijama koje vole kupovati manje, a ni bankarskim menadžerima koji najviše vole davati kredite velikima sa kojima se najbrže dogovore oko provizija.

Kada bi banke jeftine kredite davale lokalnim vlastima za izgradnju infrastrukture građevinske kompanije bi naglo porasle, ali lokalne vlasti od novih cesta, vodovoda i odvoda ne bi ostvarili nikakvu dodatnu zaradu. A kredite, čak i beskamatne od nekuda treba vratiti. Zbog toga bi lokalni političari morali povećati lokalne poreze pa bi mogli izgubiti i lokalne izbore.

Zbog svega navedenog beskamatni novac odlazi u kredite za kupovinu dionica. Rezultat je takav da veliki kupuju male masovno, a ponekad i mali agresivni špekulanti kupuju čak i veće od sebe. Rezultat je sve veći rast kompanija koje imaju dobar kreditnih rejting u američkim bankama i koje žele kupovati druge kompanije. Kupuju oni kompanije širom svijeta, a dividenda od tih kupljenih kompanija se slijeva u SAD, ili u nove kupovine dionica širom svijeta.

Raj za špekulante dionica, a i za američke poreznike.

Iako bi velika količina dolara teoretski trebala rezultirati padom tečaja dolara na svjetskom tržištu to se ne događa zašto što širom svijeta banke dolare drže u sefovima kao siguran depozit. U zadnjih 200 godina kad god neke države zarate valute gubitničkih država propadaju pa i vlasnici tih valuta propadaju. Jedino SAD nikad nisu izgubile rat, pa ni oni koji su svoju ušteđevinu čuvali u dolaru nikad nisu propali.

Osim toga, skuplji novac bi mogao dići tečaj dolara, a to bi moglo povećati uvoz i smanjiti izvoz.

Jako loše za američku proizvodnju i zaposlenost.

Neki bankari bi željeli povećanje kamata kako bi izazvali propast nekih špekulanata koji su previše riskirali, ne bi li se dokopali onoga što su oni kreditima jeftino pokupovali, ali to ne odgovara Trumpovoj gospodarskoj politici.

Trumpa ipak više zanima širi američki interes i američka snaga, i zbog toga će sve učiniti kako bi smijenio guvernera FED-a. Do sada su o tome uvijek odlučivali bankari u svom interesu, a predsjednici su samo potvrđivali prijedloge bankara.

I tako bi Trump mogao postati i prvi predsjednik SAD-a koji je samo formalnu ovlast nad FED-om pretvorio u stvarnu ovlast.