Zločin predstečajne nagodbe i doživotne blokade

Gledajući sučeljavanje vidim kako Milanović ni nakon pet godina od gubitka vlasti ne razumije svoje greške, a najgore je što ne vidi u čemu je problem sa njegovom predstečajnom nagodbom.

Kao i svi komunisti ni on ne razumije u čemu je razlika između tržišne privrede i planske dirigirane privrede.

U tržišnoj privredi najbolji napreduju, rastu i razvijaju se. Oni manje sposobni propadaju. Država pri tome služi kao uspješan komunalac koji brzo i efikasno nesposobne uklanja sa tržišta. Nesposobni mogu raditi kao radnici, ali ne može svatko biti poduzetnik.

U planskoj privredi rastu i napreduju oni kojima država pomaže, a oni najsposobniji plaćaju porez. U planskoj privredi, kao i u monopolskim poduzećima i mentalno ograničeni mogu biti uspješni direktori, dok država ima čime pokrivati gubitke.

A predstečajni zakon je u svojoj suštini imao namjeru pomoći nesposobnima zadržati vlasništvo na teret svojih dobavljača.

Stečaj bi morao biti kazna, ne za radnike i ne za dobavljače, već isključivo za vlasnike i menadžere.

Vlasnici i menadžeri su ti koji su donosili loše odluke i oni moraju biti kažnjeni za loše poslovanje. Za vlasnika kazna mora biti gubitak vlasništva, a za menadžere kazna bi morala biti gubitak posla.

I upravo tu je predstečajni zakon pogriješio.

Omogućio je vlasnicima da izmišljenim potraživanjima zadrže vlasništvo, a dugovanja otpišu. I zbog toga je 50.000 sitnih obrtnika moralo otpisati potraživanja na koja su čak platili i PDV, te zatvoriti svoja poduzeća i obrte.

A tada su propali sitni poduzetnici počeli masovno bježati van.

Nakon što su otišli počeli su slati novac svojim obiteljima.

I time je BDP počeo rasti.

A kako bi broj doznaka što više rastao trebalo je što više ljudi potjerati van. Zbog toga je Milanović promijenio i zakon o ovrhama.

Po zakonu o ovrhama iz 2012. godine nakon tri mjeseca blokade račun ovršenika se morao odblokirati. Kako bi se spriječile deblokade sve većeg broja blokiranih Milanovićeva vlada je u rujnu 2014. ukinula odredbu po kojoj se račun mora deblokirati ako se nakon nekog vremena ovrha ne može naplatiti.

Ovime je broj građana pod blokadom počeo naglo rasti, te su zahvaljujući ulasku u EU mnogi počeli masovno odlaziti na rad u Njemačku i Irsku, a njihove novčane donacije u Hrvatsku su također počele naglo rasti.

Time su počeli rasti i gospodarski makroekonomski pokazatelji, kao i pokazatelji o smanjenju broja nezaposlenih.