Na današnji dan prije 32 godine, Hrvatska je međunarodno priznata kao samostalna i demokratska država.
Za slobodnu i samostalnu Hrvatsku život je dalo 15.840 poginulih branitelja, čija su imena uklesana u Kenotaf crkve Sveta Mati Slobode u Zagrebu. Svaki je branitelj predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i pogibije. Tako kenotaf čuva od povijesnog zaborava spomen na svakog branitelja poginulog u obrambenom Domovinskom ratu.
Današnji dan je spomendan kojim se obilježava i odaje počast međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
To su bili dani Ponosa i slave, koje zahvaljujući hrvatskim braniteljima, čuvamo u srcu i sjećanju.
Dr. Franjo Tuđman tada je rekao „ Imamo Hrvatsku“
Imamo ali kakvu? Ne onakvu za koju su živote dali branitelji sa popisa na kenotafu. Ne onakvu kakvu su željeli graditi preživjeli hrvatski branitelji.
Ne onakvu kakvu su željeli prognanici koji su ostali bez domova i kompletne imovine. Ne onakvu kakva je po Ustavu trebala biti: „suverena i demokratska u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.“
Dok su branitelji krvarili na ratištu, jugo-komunisti su preuzeli sve državne i društvene institucije. Hrvatski branitelji su marginalizirani, neutralizirani raznim udrugama i mrvicama koje su im vladajući bacali sa svojih bogatih stolova pozicija moći, a kojeg li apsurda, koje su im upravo oni omogućili.
Smrću prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, izbornim smicalicama i lošem izbornom zakonodavstvu, ponovno su se na vlast vratile stare jugo-udbaške strukture i počele razgradnju mlade demokracije, gradeći hibrid Jugoslavije.
Stjepan Mesić kao novoizabrani predsjednik države i Ivica Račan kao predsjednik Vlade, žustro su počeli sa detuđmanizacijom, odnosno rušenjem svih hrvatskih vrednota i vraćanjem jugo-komunističkog vrijednosnog sustava.
Usprkos Odluke o razdruživanju od Jugoslavije i nepriznavanju jugoslavenskih pravnih akata, od 8.listopada 1991. kršeći Ustav, registrirana je
Tako su te političke „elite“ počele progoniti hrvatske generale i slati na haški sud, šikanirati hrvatske branitelje, uništavati pobjedničku Hrvatsku vojsku, klevetati i omalovažavati Domovinski rat, pa skoro da agresije nije ni bilo, već „tamo neki sukobi“
Dopustile su te vladajuće elite osnivanje raznih protuhrvatskih udruga, dali manjinama veća prava nego što po svim demokratskim zemljama imaju, naravno na štetu hrvatskog naroda, što je sve izazvalo 3 500 samoubojstava hrvatskih branitelja!?
Korupcijom, kriminalom i grabeži uništava se materijalna snaga države, a da nitko za ta nedjela ne snosi odgovornost i ne bude kažnjen. Političke elite zaštićene su od progona,. Pravna država ne funkcionira ili sudi po jugo-zakonima. Školski sustav ne spominje Domovinski rat, već se i dalje uči jugo-povijest, mladi zbog besperspektivnosti iseljavaju iz Hrvatske.
U tih 32 godine smanjen je broj stanovnika u Hrvatskoj za skoro milijun. Od 4.784.265 stanovnika 1991. na 3 871 833 , 2021. godine, što je manje za 912 432 stanovnika.
A tek antihrvatski mediji: kojima su sve hrvatske vrijednosti predmet sprdnje, ponižavanja i omalovažavanja.
To je tek skraćeni površni osvrt na minulo razdoblje, pa se opravdano pitam u kojoj i čijoj državi živimo, nakon samo 32 godine od međunarodnog priznanja?
Kako sam započela tekst sa hrvatskim braniteljima, koji su u temeljima Lijepe naše domovine Hrvatske, tako ću i završiti sa njihovom porukom ovim, oholim, pokvarenim, korumpiranim i izdajničkim vladajućim „elitama“ svih profila:
Na južnoj stijeni kenotafa uklesan je tekst Božidara Prosenjaka:
„Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati“ Vaši branitelji.
Time poginuli branitelji ostaju našim budućim pokoljenjima trajan poticaj i putokaz u čestitosti življenja.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Željka Žeki
Tihomir Čuljak
