Na svom Facebook profilu Dalija Orešković lamentira svakakve nebuloze!
Pri tome si dopušta vrijeđati i ponižavati neistomišljenike, izigravati neku samo njoj znanu moralnu vertikalu!
Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao i dokazao!
Osobe koje su sigurne u sebe, koje su zadovoljne sobom i koje imaju svoj unutrašnji mir, ne osjećaju potrebu da ponižavanjem drugih grade sebe i svoju afirmaciju u društvu.
Veliki ljudi ne podcjenjuju druge. To čine samo sitne duše …
Takve sitne duše teško prihvaćaju demokratske standarde i toleranciju kao osnovu demokratskog društva. U totalitarnim umovima tolerancija ne postoji, svako drugo i drugačije treba otkloniti, zabraniti i ukinuti, kao da je svijet stvoren samo za njih!
Osvrnuti ću se samo na dva njena posta. Prvi je izraziti govor mržnje, a drugi laž i manipulacija. Dalje nisam pratila, jer je po mom poimanju njeno ponašanje postalo degutantno.
1.Hipodromska kopita
Dalija je u svojoj neshvatljivoj i neprihvatljivoj mržnji, posjetitelje mega koncerta M. P. Thompsona na Hipodromu u Zagrebu nazvala HIPODROMSKIM KOPITIMA. Kako sam ja kao supruga, majka i baka bila na tom koncertu, ne dopuštam da me nitko vrijeđa, ponižava i gazi moje ljudsko dostojanstvo, a posebno ne, jedna beznačajna osoba, koja mi može biti kćer po godinama, političarka minorne stranke koja je ušla u Hrvatski Sabor sa 11.248 glasova. To što je zastupnica u Hrvatskom Saboru ne daje joj pravo da u političkoj borbi pljuje po mojim životnim vrijednostima, mojoj vjeri, mom identitetu i nazivati me kopitom!
Kopita su po Daliji nasilna, iako na 500 000 ljudi na Hipodromu u Zagrebu nikakvog nasilja nije bilo. Dapače, osobno doživljeni prekrasni primjeri brige za starije, djecu i slabije!
A woke je po njoj nenasilan!? Što naravno nije istina, nije točno! Woke je izrazito nasilan pokret.
U nasilnim prosvjedima diljem SAD, srušeni su kipovi Kristofora Kolumba, vojnog lidera Konfederacije SAD-a Roberta E. Leeja, ali i osnivača SAD-a Thomasa Jeffersona i Georga Washingtona, kao i generala i kasnijeg američkog predsjednika Ulyssesa S. Granta. Čak su srušeni kipovi Abrahama Lincolnu, npr. u Portlandu i Seattleu. Ponižen je Lincoln koji se borio u Američkom građanskom ratu protiv robovlasništva i naposljetku oslobodio robove u SAD-u! Srušeni su i kipovi britanskog ratnog vođe Winstona Churchilla i Theodorea Roosevelta, koji nemaju nikakve veze s robovlasništvom.
Woke je nasilan i prema vjeri i Crkvi. Napadaju se i ruše crkve i vjerski simboli. Tako je uništen kip Sv. Junipera Serre koji je bio katolički misionar, franjevac, a vršio je pokrštavanje domorodačkih naroda u SAD u 18. st. Pošteđeni nisu bili čak niti najsvetiji simboli kršćanstva pa su devastirani čak i kipovi Isusa Krista i Djevice Marije u New Yorku, Arizoni, Indiani i drugdje u SAD.
Woke je revolucionarni pokret koji ruši kulturno-civilizacijske temelje zapadne civilizacije, nasilnim nametanjem mnoštva liberalnih i lijevih ideja, rodne ideologije i LGBTQ agende, borbe protiv klimatskih promjena, feminizma, imigracije, zaštite manjina, koji ljevica zdušno podržava kao nešto progresivno. A progresivno za ljevicu je rušenje i razaranje postojeće kršćanske kulture i civilizacije, na što se desnica opravdano zgraža.
Ljevičarski pokreti su rušilački, nasilni i revolucionarni. Oni nikada ne stvaraju, samo razaraju svako postignuće ljudskog roda. Rodna ideologija i LGBT agenda kao važan dio woke pokreta udaraju na klasičnu obitelj koja je postojala od samih početaka civilizacije. Svugdje diljem zapadnog svijeta radi se na tome da se izbaci klasično definiranje roditelja kao „oca“ i „majke“ i da se uvedu pojmovi „roditelj 1“ i „roditelj 2“. Ako dijete ne može zvati oca i majku pravim imenima stvara se neka nova paradigma u kojem se gube obiteljske uloge i smisao obitelji.
Ne radi se samo o eliminaciji kršćanstva kao nepoželjne vjere kao nekad u komunizmu, nego se radi o tome da se promoviraju destruktivne pojave koje su protivne naravi čovjeka, kao što su uništenje klasične obitelji, transrodnost, promocija života bez djece i transhumanizam. Sigurno je kako su takvi trendovi neodrživi na dugi rok i dugoročno ne mogu uspjeti, ali mogu itekako štetno djelovati na zapadnu civilizaciju.
Pitanje protivljenja woke idejama koje to promoviraju nije zapravo sukob ljevice ili desnice, nego sukob ljudskosti protiv ideja koje dehumaniziraju čovjeka i pretvaraju ga u robota koji će služiti korporacijama.[1]
2.„Hrvatska ima antifašističke temelje, antifašistički Ustav, antifašističke granice, ali više nema antifašističku vlast“ Pogrešno!
Tzv antifašizam koji je Dalija slučajno „otkrila“ kao pogodnu temu na kojoj gradi političku karijeru, tema kojom se medijski eksponira i izigrava moralnu vertikalu i velikog borca protiv tzv. fašizma, je podmetnut pojam od strane komunista.
U Jugoslaviji su bili komunisti, a u Hrvatskoj su antifašisti!
Pa i sada kada netko kaže bilo što protiv tog u osnovi totalitarnog zločinačkog „antifašizma“, automatski je – fašist, odnosno ustaša!
Čak je i Hrvatski Sabor u Deklaraciji o antifašizmu NN 51/2005 u članku 8. izglasao povijesno neutemeljenu nebulozu, samo da zaštiti pripadnike i pristaše komunističkog totalitarnog režima;
„Poziva državna tijela i javne institucije na objektivno, cjelovito i nepristrano sagledavanje povijesnog razdoblja Drugog svjetskog rata i antifašizma u Republici Hrvatskoj, ne izjednačavajući antifašistički pokret s ideologijom komunizma“
„Pametnjakoviće“ saborske zastupnike, koji su tu Deklaraciju izglasali treba pitati kako se to može u Hrvatskoj, ne izjednačavati antifašistički pokret s ideologijom komunizma, kada je krajem 1942. Komunistička partija Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza Tita preuzela punu kontrolu nad spontanim antifašističkim ustankom! Centralni komitet KP Jugoslavije da bi ojačao svoju poziciju u hrvatskom i slovenskom narodu, osnovao je partijsku organizaciju s čisto nacionalnim predznakom KP Hrvatske i KP Slovenije, obećavajući nacionalnu ravnopravnost, kao i mogućnost političkog osamostaljenja Hrvatske i Slovenije. Ta je ideja naišla na podršku kod gradske, posebno studentske i radničke mladeži. Međutim, seosko stanovništvo je ostalo vjerno tradicionalnim vrijednostima koje su podržavali Katolička Crkva i HSS. Kroz djelovanje HSS-a, seljaštvu je bila poznata tragična sudbina seljaštva u Sovjetskom savezu. HSS je u to vrijeme bila stranka koja je imala legitimnu podršku kroz rezultate posljednjih izbora, dok takav legitimitet nisu imale ni NDH, ni Komunistička partija. Uviđajući opasnost od gubljenja nadzora nad vođenjem antifašističkog ustanka, Komunistička Partija na sve ključne pozicije postavlja odane i provjerene članove Partije.
Partijski vrh nije oprostio Katoličkoj Crkvi i HSS-u snažan utjecaj u narodu, pa je to bio glavni razlog zbog kojeg su njihovi prvaci proganjani i ubijani od strane komunističkog represivnog aparata tijekom, a posebno nakon završetka rata.
Primjena svih vrsta represivnih mjera, pa i likvidacija, smatrala se opravdanom i neophodnom metodom zaštite od osoba koje su proglašene neprijateljima Partije i Revolucije. [2]
Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa Josipom Brozom Titom, sa svojim republičkim ispostavama vodila je NOB, predvodila socijalističku revoluciju u NOB, vodila državu Jugoslaviju sve do 1990. sa apsolutnim monopolom vlasti Komunističke partije u svim segmentima upravljanja državom i stanovništvom.
Partija je iznad svega, iznad zakona, iznad morala, pravde, poštenja, prijatelja, iznad obitelji. Partiju se ne laže, u sud Partije se ne sumnja. Onaj tko u sud Partije sumnja, ne želi dobro ni Titu, ni Partiji, ni narodu. Tko u Partiju sumnja neprijatelj je naroda, jer Partija je avangarda narodnih masa, a s narodnim neprijateljima Partija se u ime naroda brzo i potpuno obračunala s narodom koji nije bio uz nju.
I kako onda razdvojiti antifašizam od Komunističke partije Jugoslavije?
Nikako! To su znali i oni koji su Deklaraciju izglasali, kojima hrvatski glasači služe samo za karijerizam i koji ne pokazuju nikakvu odgovornost prema glasačima.
Pri tome drugarica Dalija manipulira, izmišlja i podmećete teze koje u Ustavu RH, ne postoje. A ljudi kao ljudi lijeni pročitati Ustav RH, primaju njene parole kao točne.
Tko danas spominje antifašizam? Samo bivši komunisti, ili žitelji bivšeg komunističkog bloka. A zašto?
Padom Berlinskog zida izgubili su vlast, pa su svaku vlast u kojoj oni ne sudjeluju proglasili fašističkom . U zemljama stare demokracije govori se o ljudskim, socijalnim pravima i slobodama, a u ex komunističkim o antifašizmu, da bivši komunistički vladari i članstvo sa sebe skinu odgovornosti za počinjene zločine u komunizmu.
3. Hrvatska ima demokratske temelje, koji nemaju veze sa „antifašizmom“?
Jer je o samostalnosti države Hrvatske odlučivao sam narod, na najdemokratskiji način , na referendumu 19. svibnja 1991, bez obzira na svjetonazor, stranačku, vjersku i nacionalnu pripadnost. Rezultati tog referenduma trebali bi Daliji biti poznati iako na njemu nije mogli sudjelovati s obzirom da je rođena 1977. pa sa 14 godina nije imala pravo glasa. Na referendum je izašlo 3.051.881 ili 83,6 % glasača, za samostalnu državu Hrvatsku glasovalo je 2.845.521 glasača ili 93,24 %, a protiv je glasovalo 126.630 glasača ili 4,15 %. Nevažećih glasačkih listića bilo je 1,18 posto od broja izašlih glasača.
4. Ustav RH je demokratski, a ne antifašistički?
U Ustavu RH nigdje nema antifašizma, niti piše da smo kao država "antifašisti" Čudi me da kao pravnica, piše takve floskule. Spominjanje ZAVNOHA, nasuprot NDH, nije antifašizam, jer NOB je bila prije svega socijalistička revolucija, koju je predvodila Komunistička partija Jugoslavije. Pazite, tako su nas učili u školi 60-tih godina prošlog stoljeća. U Ustav RH ugrađen je otklon od komunizma, citiram; "na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi,.." Hrvatska je definirana ;" kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina:"
Temelj sadašnje države Hrvatske je Domovinski rat u kojem su hrvatski branitelji pobijedili JNA i srpske nacionaliste četnike. Hrvatska je Ustavom definirana kao demokratska država ;" Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje." I još su u članku 3 točno definirane vrijednosti za tumačenje ustava, nema antifašizma;
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava."
To njeno tumačenje Ustava je ustavni revizionizam. A to je moralno i politički neodgovorno.
Dakle Dalija jasno u Ustavu piše što je temelj za tumačenje Ustava „vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.“
Znači nisu ZAVNOH i NOB-a temelj za tumačenja Ustava RH. Prošla sam jugo-obrazovanje, koje nas je kljukalo sa svakom ofenzivom u NOB-u, temelju Jugoslavije. U Izvorišnim osnovama nabrojana je cijela povijest Hrvata, pa nitko ne kaže da je Hrvatska kneževina iz 7.stoljeća, ni kraljevina iz 10.stoljeća, (piše u Preambuli, kao i ZAVNOH) Temelj Hrvatske definitivno nigdje ne piše da je antifašizam, nego piše da je DEMOKRACIJA. Antifašizam nitko ne spominje osim jugo-nostalgičara i neprijatelja Hrvatske, koji u svakoj Hrvatskoj vidi NDH. Ta antifašistička naklapanja imaju svrhu i cilj, proglasiti Hrvatsku fašističkom. U temeljima Hrvatske je DEMOKRACIJA, nikakav fašizam , ni antifašizam! To što Dalija radi je zlonamjerno manipuliranje u svrhu osobne javne promocije, napuhavanja vlastitog značaja u političkom životu!
Hrvatski branitelji su 1991. pobijedili JNA „antifašističku“ komunističku vojsku totalitarne Titove SFRJ i najurili je iz Hrvatske, i u Oluji su pobijedili naoružanu srpsku etničku manjinu i razbili njenu para-državu „ Republiku Srpsku Krajinu“
5.Hrvatska ima demokratske granice. Granice utvrđene po etničkom kriteriju, na Mirovnoj konferenciji u Parizu, [3]a ne na osnovi ZAVNOHA i partizanske „antifašističke borbe“. ZAVNOH i Pazinske odluke nisu međunarodno priznati dokumenti.
Najvažniji dokument je Pariški mirovni ugovor s Italijom potpisan 10.veljače 1947., ratificiran i deponiran u UN 15.rujna 1947. godine.
Winston Churchill je u svom brzojavu generalu Haroldu Alexanderu, povodom Titova zauzimanja Trsta u svibnju 1945. posebno naglasio;
„Ne dolazi u obzir da pravite s njime ikakav sporazum o prisajedinjenju Istre ili bilo kojega dijela predratne Italije njegovoj ‘Novoj Jugoslaviji’. O sudbini toga dijela svijeta rješavat će se za mirovnim stolom, i Vi svakako treba da mu to stavite do znanja.“ Identično gledište imao je i američki predsjednik Harry Truman.
Etnički sastav stanovništva bio je kriterij za određivanje granice.
Još na Konferenciji u Londonu, u rujnu 1945., bilo je dogovoreno da se granica između Jugoslavije i Italije povuče na osnovi etničkoga načela, pa je imenovana komisija stručnjaka iz SAD-a, Sovjetskoga Saveza, Velike Britanije i Francuske sa zadatkom da obiđe Istru i Julijsku Krajinu.
Crkveni statistički podatci, iz matičnih knjiga, bili su dokaz da je hrvatsko i slovensko pučanstva većinsko u Istri. Božo Milanović se kao neprijeporni autoritet među istarskim svećenstvom, osjetio pozvanim da još 1938. uputi istarskom svećenstvu na prikupljanje podataka iz matičnih knjiga, jer je pretpostavljao da će pitanje opstanka hrvatskoga naroda u Istri, rješavati diplomacija, a ne ratna osvajanja. Za Parišku mirovnu konferenciju pripremljena je Spomenica- Memorandum [4] o kojoj je važnu ulogu igrala hrvatska glagoljica (matice krštenih, fotografije glagoljičkih knjiga, spomenka itd.) i "Zbor svećenika sv. Pavla za Istru" s potpisima 55 istarskih svećenika, a među njima predsjednik Tomo Banko, tajnik Miro Bulešić, odbornici Božo Milanović, Leopold Jurca, Josip Pavlišić, Antun Cukarić i Srećko Štifanić, Na temelju postojećih biskupijskih popisa župa, svećenika, bogoslova itd. , mons. Milanović je dokazao da Istra ima 75% hrvatskih i slovenskih župa, 12% talijanskih i 13% mješovitih. U Pariz je 1946. Milanović išao u svećeničkom odijelu. Jedan ga je katolički novinar za neke francuske novine pitao, kako to da se bori za ulazak Istre u komunističku zemlju, a ne u katoličku Italiju.? [5]Njegov znameniti odgovor je glasio:
„Države i granice se određuju za stoljeća. Režimi prolaze, a narod ostaje.“
Iz popratne dokumentacije koja je pripremljena za Međunarodnu konferenciju vidljivo je da je hrvatska glagoljička baština imala ogromnu ulogu (a po dr. Mariji s. Agneziji Pantelić, akademicima Branku Fučiću i Luji Margetiću i presudnu) u odluci međunarodnih snaga o političkoj sudbini Istre.[6]
Hrvatska glagoljaška baština je imala čak presudnu ulogu u određivanju granice, Dalija Orešković, a ne antifašizam!
Pored svećenika za Parišku mirovnu konferenciju zbirku dokumenata priredila je i skupina hrvatskih intelektualaca na francuskome jeziku. Cadastre National de l’Istrie (d’après le Recensement du 1er Octobre 1945), prema kojima je u Istri (osim u gradu Puli) živjelo 62,22% obitelji hrvatskoga i slovenskog podrijetla (26,28% talijanskog podrijetla). Zbirku su priredili hrvatski intelektualci u Jadranskome institutu u Sušaku Josip Roglić (koordinator), R. Maixner, L. Čermelja, M. Gržetić, I. Pucić, P. Skok i M. Deanović. [7]
6. Hrvatska ima demokratski izabranu vlast
Članak 1.Ustava RH
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Prvi demokratski višestranački izbori u Hrvatskoj održani su 22. travnja 1990., nakon toga demokratski referendum o samostalnosti! Redovno se održavaju Predsjednički izbori svakih 5 godina. Parlamentarni i lokalni izbori svakih 4 godine.
Nema nigdje antifašističke vlasti! Dalija Orešković se kao pravnica i saborska zastupnica samo sramoti takvim lamentiranjem!
Lili Benčik/hrvatskepravice
[1] https://www.geopolitika.news/analize/m-seric-woke-kultura-skrivena-opasnost-koja-potkopava-temelje-zapadne-civilizacije/
[2] https://www.nsf-journal.hr/nsf-volumes/case-studies/id/1196
[3] https://files01.core.ac.uk/download/pdf/33255888.pdf
[4] https://www.croatianhistory.net/etf/memorandum_istra.html
[5] https://www.croatianhistory.net/etf/milanovic.html
[6] https://www.croatianhistory.net/etf/istria_milanovic.html
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Željka Žeki
Tihomir Čuljak
