DNEVNIK POLITIČKE NAIVE

Izborna godina ide naprijed, polako, neumoljivo.

EU parlament mnogima je primamljiv. Puno kandidata, malo mandata.

Nakon toga stiže bitka za Pantovčak.

Lijevi mediji već su na punom gasu u bitci za nekakve Dalije, mračne sile i Beljake. Ne odgovaraju im ni lijevi živi zidovi koji nisu dio ekipe koja dijeli plijen, pa ih ismijavaju svaki puta kada kažu nešto što je dio narodne tradicije, bjelog luka, kiselog kupusa i straha od potkupljenih doktora.

HDZ-ove lijevičare štede, ali zato deru one koje cijene branitelji. Kotromanović i Medved su im najdraža meta, al sa dobrog odstojanja. Nesmiju previše kako ne bi pala Vlada, a onda bi dobili izbore i za sabor, što im baš i nebi bilo drago. Možda pobjedi desnica pa će opet ponestati love za udruge, medije i Frljićeve fantazmagorije.

Ali po desnici izvan ekipice na vlasti deru li ga deru. Najviše im odgovara kada im se priključi društvance sa mosta koji štedi Obuljenku, Božinovića, Divjakušu, ali rado bubaju po desnim hdzeovcima. Misle valjda kako će desne glasove dobiti lupajući po desnici.

"Tvrda desnica" se nastoji probiti u javne medije ne shvaćajući kako to još gledaju samo u domovima za strarije. Mlađi koji prvi puta izlaze na izbore ne prate više čak ni feys. Stalno vise na Youtubu. Feysove "Nu mene" sličice su im dosadile.

Za EU izbore Bruna i Zlatko imaju nekave šanse, ako budu znali koga treba napadati.

Ruža i Zekanović puno snuju, male su im šanse. Da su na listi HDZ-a prošli bi i sa zadnjih mjesta.

Glava, pravaši i "Desni" bi se malo umješali kako bi pripomogli glavnom gazdi da po Dontu dobije što više.

Desnica se po običajnom pravu ne može pravo dogovori o ničemu.

Svi su najjači, najbolji i najpametniji.

Samo što to nitko ne primjećuje.

Kad ih pitaš nešto o gospodarstvu svi bi najradije uveli nacionalizaciju, ko drug Tito 1945.

Da je malo manje taštine i više pameti mogli bi dobiti i 20 posto.

Problem je što se pamet ne može kupit na pijaci, a ni taština operirat u bolnici.

Mogao bih im predložiti sastavljanje zajedničke liste na predizborima koji bi im mogli poslužiti i kao vrhunska predizborna kampanja u kojoj će brusit svoje stavove pred javnošću. U svim županijama mogli bi napraviti izbornu skupštinu za zajedničku listu. Pravo biranja bi mogli imati svi članovi svih stranaka u koaliciji koji žive na području županije. Tko uspije skupi 500 potpisa članova svih stranki u koaliciji mogao bi se kandidirati za EU parlament. Svaki član skupštine bi trebao imati pravo zaokružit tri najbolja, pa tko prođe prođe. Tko osvoji najviše glasova mogao bi biti nositelj liste, onaj sa malo manje glasova na drugo mjesto i tako redom. Dok bi se kandidati borili za naklonost članova svih stranaka koalicije javnost bi imala priliku čuti koliko je koji potkovan u svarima koje nemaju veze sa ustašama, partizanima, srbima i udbašima.

I nitko se ne bi mogao ljutiti na predsjednike drugih stranaka u koaliciji zbog podcjenjivanja. Procjenili bi ih obično članstvo.

Ali to je ono čeg se oni najviše plaše, vlastitog članstva.

Manjak samopouzdanja, vjere i povjerenja!