Europskim parlamentom zavladali novi Ludisti koji misle kako mogu zaustaviti tehnološki napredak

Europskim parlamentom zavladali novi Ludisti koji misle kako mogu zaustaviti tehnološki napredak
50
1
0

Nakon izuma parnog stroja i nastanka prve industrijske revolucije pojavio se u Engleskoj Ludistički pokret.

Pripadnici ovog pokreta su smatrali kako su strojeve krivcima za masovnu nezaposlenost koja je nastajala za vrijeme i nakon prve masovne upotrebe strojeva u proizvodnji. Borili su se protiv industrijskih poduzetnika od 1811. do 1816. uništavanjem strojeva, rušenjem tvorničkih zgrada i podmetanjem požare u skladištima. Strojevi su snažno digli produktivnost rada i povećali konkurentnost Britanske industrije koja je na svjetskom tržištu istiskivala konkurenciju, te su britanske vlasti odlučili ugušiti pokret ludista.

Nakon što je pokret ugušen masovnim smrtnim kaznama, i otpušteni radnici su vremenom shvatili kako se tehnološki napredak ne može zaustaviti zbog veće produktivnosti, te su se počeli prilagođavati učenjem novih znanja potrebnih za upravljanje strojevima.

Oni manje inteligentni koji se nasu znali prilagoditi novim okolnostima su počeli slijediti nove filozofske pravce i ideologije koje su problem vidjeli u industrijalcima i vlasništvu nad tvornicama, te su se okrenuli napadu na vlasnike i društvene odnose koji štiti vlasnike tvornica.

Pojavljuju se razni socijal-utopisti poput Clauda Henri de Saint Siona koji je smislio ideju socijalizma, Charlesa Fouriera koji se zalagao za društveno uređenje bez države, te Robert Oven kojeg slijede čartisti. Čartisti su nastojali smanjiti radno vrijeme i uvesti izborno pravo radnicima. Osnovni oblik borbe bio im je prikupljanje potpisa za peticije. Pošto je to Parlament odbijao ustanci su bili česti, a uspjeli su organizirati nekoliko generalnih štrajkova. Radikalniji se organiziraju u komunističke pokrete koje su osmislili Karl Marks i Fridrih Engels i koji žele oduzeti vlasništvo poduzetnicima koji su osmislili i izgradili tvornice.

Slične ideološke bitke trenutno se vode na svjetskom nivou, a novi ludisti su najjači u europi. Internet i društvene mreže sve brže uništavaju tiskane medije, a i internetske portale kojima su medijske kuće pokušavale tisak prebaciti na internet. Međutim, zahvaljujući društvenim mrežama obični ljudi sve više objavljuju svoje komentare, chatove, snimke, kratke filmove, pjesme, blogove i slične tekstove, te tako novinare i fotografe ostavljaju bez posla. Donedavno neki nepoznati Influenceri postaju sve popularniji, te se zarade od reklama sve brže slijevaju prema njima, a do nedavno vrhunski novinari komentatori ostaju bez zarade.

Kako bi se taj tehnološki razvoj spriječio medijski izdavači i novinari počinju kod političara lobirati za zaustavljajnje daljnjeg tehnološkog razvoja društvenih mreža.

Sve se vodi pod parolom zaštite osobnih podataka i zaštite autorskih prava koje razni nepoznati korisnici dijele po mrežama.

Međutim, kada se malo promotre njihovi zahtjevi vidljivo je kako njih ne zanima zaštita osobnih podataka već zarada od reklama koju društvene mreže ostvaruju upotrebom tih podataka. Zarada od reklama je do sada išla medijskim kućama koje se nikad nisu puno zanimale za zaštitu osobnih podataka, već su ih obilato kršili tajnim praćenjem, snimanjem i upadom u privatni prostor ljudi.

Ni zaštita autorskih prava koja bi navodno trebala zaštititi medije i novinare stvarno ne zanima, pošto oni sami najčešće po društvenim mrežama dijele linkove na svoje tekstove kako bi tako povećali gledanost svojih tekstova i privukli čitatelje na svoje portale.

Mnogi portali čak plaćaju i reklamu društvenim mrežama kako bi linkovi na njihove tekstove iskakali na ekranima svih korisnika pojedinih društvenih mreža čim se uključe na internet.

U cilju zaštite interes dosadašnjih velikih medijskih kuća EU Parlament donio je zakon GDPR o zaštiti osobnih podataka koji je svom organizacijama i poduzećima donio nove postupke koje moraju poštovati svaki puta kada redovnim poslovanjem stvaraju bilo kakve evidencije, te novi trošak, a broj evidencija sa osobnim podacima je dodatno povećan.

Neke društvene mreže i mnoge web stranice koje su smještene izvan EU i koje su prikupljale osobne podatke o svojim korisnicima radi bolje usluge, te ih ponekad prodavali raklamnim agencijama, kao i oni koji su naplaćivale članarinu svojim korisnicima reagirale su zabranom registracije i pregleda vlastitih sadržaja korisnicima iz EU.

EU parlament također želi društvene mreže natjerati na dijeljenje svoje zarade od reklama sa autorima sadržaja koje korisnici pronalaze na društvenim mrežama. Na društvenim mrežama korisnici izborom raznih kriterija za pretragu pronalaze linkove sa kratkim opisom koji im pomažu u pronalaženju sadržaje koje bi na drugi način puno teže našli. Na taj način društvene mreže pomažu novinskim portalima šireći im dostupnu publiku, a sada bi po novim EU zakonima zaradu od reklama trebali dijeliti sa onima koje u stvari reklamiraju.

Pošto to nije u interesu društvenim mrežama koje također imaju konkurenciju, pa se moraju boriti za svoju zaradu reagirati će suprotno od onoga što žele europski medijski portali.

Društvene mreže će sve više poticati svoje korisnike na stvaranje vlastitog sadržaja, te će sprječavati dijeljenje sadržaja sa drugih portala. Dozvoljavati će korisnicima samo postavljanje običnih linkova na druge sadržaje, te opis tog sadržaja riječima korisnika bez korištenja copy-paste tehnike.

Spriječiti korisnike u kopiranju slika, glazbe i filmova sa drugih medijskih portala nije moguće kvalitetno spriječiti pošto ne postoji svjetska banka slika, glazbe i filmova koji su zaštićeni autorskim pravima. Jedini način na kojem se ovo može programski riješiti je postaviti formu preko koje krađu može prijaviti svatko tko smatra kako su mu povrijeđena autorska prava, nakon čega se snimka, ili slika automatski briše, bez obzira radi li se o stvarnoj ili lažnoj krađi. Pošto vlasnici autorskih prava od takvog brisanja nemaju nikakve koristi, a mogu imati štete zbog brisanja besplatne reklame broj prijava će vremenom padati, osim u slučajevima kada autori imaju način direktne naplate gledanja, ili slušanja od krajnjih korisnika. U ovim slučajevima autorima čak i odgovara kada netko drugi kratki dio njihovih slika ili filmova postavi na svoje tekstove, slike, ili filmove.

Javnim osobama kopiranje njihovih slika čak i odgovara, osim u slučaju kada netko dijeli ružne i neprimjerene sadržaje. A mediji su to političarima i javnim osobama uvijek rado radili, bilo radi ucjene, bilo radi dizanja naklade svojim medijima.

EU parlament nastoji donijeti i zakone za sprječavanje lažnih vijesti preko društvenih mreža. Novinari su uvijek širili lažne vijesti, osobito o političkim protivnicima, ali to je oduvijek bio dio novinarskih sloboda, osim kada su oštećeni moglo dokazati lažnu vijest i tužiti autore takvih vijesti.

Zahvaljujući društvenim mrežama danas sve lakše i krajnji korisnici mogu plasirati informacije neugodne za političare. Ponekad takve vijesti plasiraju pripadnici obavještajnih službi, te su one sve točnije, osobito u razotkrivaju lažne vijesti koje sami političari plasiraju u javnost. Na ovaj način političari gube monopol na plasiranje svojih lažnih vijesti, te to nastoje spriječiti napadom na medije koji bi takve vijesti moral brisati. Pošto programski algoritmi ne mogu razlikovati istinu od laži, posao selekcije bi morali vršiti ljudi koji bi se zaposlili u društvenim mrežama, te čitanjem odlučivati što treba brisati. Društvene mreže imaju svoju konkurenciju u drugim državama, te si ne mogu dozvoliti stvaranje ovakvih novih troškova i one će reagirati povlačenjem sa tržišta gdje ih zakonodavac prisiljava na ovakve nove troškove.

Svi EU zakoni o zaštiti osobnih podataka, zaštiti autorskih prava i zaštiti od lažnih vijesti povećati će troškove društvenim mrežama, te će se one povlačiti sa europskog tržišta, a samim time će se smanjiti i vidljivost europskih poduzeća na svjetskim tržištima.

Rezultat će biti smanjenje konkurentnosti europskih kompanija i smanjenje gospodarske uloge Europe u svijetu.

U Europi su se slični civilizacijski prijelomni trenutci događali prije 500 godina.

Prije pojave Gutembergovog taskarskog stroja knjige su se ručno prepisivale. Gutenberg je 1440. godine došao na ideju kako masovno tiskati knjige izlijevanjem pojedinačna slova iz metala i slaganjem slova sastavljati redove i stranice. Konstruirao je i drvenu prešu kojom je dobivao otisak pritiskom ravne ploče preko lista papira. Tako je 1455. godine objavio prvu tiskanu Bibliju. Ova tehnologija je dovela do širenja pismenosti, kulture, duhovnosti, filozofije, znanosti, umjetnosti i raznoraznih ideja. Pojavili su se mnogobrojni pisci koji su svoje radove mogli objavljivati i učiniti ih dostupnim širokoj publici.

Istovremeno, došlo je do krize u mnogim redovničkim Benediktinskim samostanima koji su se bavili prepisivanjem knjiga i koji su u vrlo kratkom vremenu ostali bez egzistencije, kao što danas bez posla ostaju novinari.

Pojedini samostani reagirali su uvođenjem prakse prodaje relikvija, te prodaje oprosta.

I današnji novinari bi rado prodavali oproste kada bi ih netko htio platiti, a ponestaje im i mogućnost ucjenjivanja političara i poduzetnika pošto to danas može preko društvenih mreža raditi svatko to ima ucjenjivački iskoristive informacije.

Prodaja oprosta je dovela do pojave otpora i glavnih razloga za pobunu Martina Luthera i pojavu reformacije. To je dovelo do podijele Europe, a danas bi se u cilju zaštite novinara Europa mogla odijeliti od ostatka razvijenog svijeta, ili podijeliti unutar sebe.