Hoćemo li svi jesti kukce?

U većini svjetskih kultura kukci nisu hrana za ljude, ali negdje su delikatesa. Danas postoje interesne skupine koje nastoje ljude širom svijeta uvjeriti kako će nam kukci pomoći u zaštiti okoline i rješavanju prehrambenih problema. Većom konzumacijom kukaca koji imaju puno bjelančevina smanjili bi broj krava i ovaca koje proizvode puno ugljičnog monoksida i dioksida. A koliko ugljičnog monoksida i dioksida proizvode kukci dok jedu i prerađuju svoju hranu nitko ne govori, niti to istražuje.

Kukci i gliste se širom svijeta već odavno koriste za ishranu životinja, najčešće u obliku stočnog brašna. Perad i ribe rado jedu gliste i crve, a za hranu stoci obilno se koristi brašno proizvedeno od raznih vrsta kukaca, glista i crva.

Mnoge farme stočni svoj gnoj koriste kao hranu za gliste. Gliste suše, mrve i dodaju u hranu za stoku kao proteinski dodatak. Razne druge vrste kukaca hrane se najčešće otpadnim drvetom. Proizvođači ovakvih kukaca sve proizvedene kukce prodaju tvornicama stočne hrane koje od njih prave proteinsko brašno za stoku, ili sami prave mješavine namijenjene za ishranu određenih vrsta životinja.

Problem za trgovce je u tome što postoji puno velikih kupaca koji vrlo dobro znaju procijeniti kvalitetu onoga što kupuju, prema podacima o suhoj tvari, postotku bjelančevina, masti, ugljikohidrata i vitamina, te kupuju najjeftiniji proizvod koji zadovoljava određenu kvalitetu. A i proizvođača ima puno pa nitko ne može ostvarit monopol na tržištu.

Kada na tržištu neke robe postoji puno proizvođača i kupaca tada se ostvaruju male profitne stope.

Ako se u proizvodnji koristi puno jednostavne radne snage tada se, u prosjeku, profitne stope kreću između 2 i 5 posto, a ako se koristi puno tehnologije tada se profitne stope kreću između 5 i 10 posto. Da bi se ostvarile veće profitne stope potreban je nekakav monopol, a jedini legalni monopol je patent na neku inovaciju. Sve druge vrste monopola su društveno štetne i najčešće protuzakonite, ali velike korporacije zakone znaju vrlo lako zaobići. Od dvije do desetak velikih kompanija se mogu lako dogovoriti o svemu kada im to odgovara, te tako stvoriti prikriveni oligopol.

U proizvodnji stočne hrane postoji puno kupaca koji hranu kupuju direktno od proizvođača komponenti koje sami miješaju, te tu nitko ne može stvoriti oligopol, ali u proizvodnji hrane za ljude u većini država postoje veliki robni lanci koji vrlo lako stvaraju prikrivene oligopole. Obični ljudi ne znaju procijeniti kvalitetu hrane na osnovu podataka o sastavu hrane, te najčešće hranu, kako i sve ostalo kupuju na osnovu "brenda". A marketinški stručnjaci koji rade za velike robne lance vrlo dobro znaju kako se stvara "brend".

Za izgradnju "brenda" najvažnije je dobro prodati "priču". U toj priči najvažnije je kupce uvjeriti kako je proizvod jako zdrav, dobar za djecu, kako se u proizvodnji ne zagađuje okolina, kako je proizveden na prirodan način i slično. I kada neki proizvod u javnosti postane brend onda je moderno kupovati baš taj proizvod. A kada je nešto moderno onda se to može prodavati po puno većoj cijeni koja omogućuje profitne stope i preko 100%.

U proizvodnji glista, crva i kukaca sve što se proizvede može se prodati, te nema viška proizvodnje, ali veliki robni lanci su i u tome namirisali veliki biznis. Samo treba ljude nagovoriti na jedenje kukaca. Za ostvarenje toga cilja angažirane su velike lobističke i marketinške agencije koje vrlo dobro znaju stvoriti potražnju, te u tom cilju stvoriti marketinški strateški plan.

Plan je vrlo jednostavan.

Prva faza plana je navići kupce na to kako su kukci normalna i kvalitetna hrana, i kako se time može smanjiti zagađenje okoline. Za to je već počela medijska i lobistička kampanja prema političarima i medijima.

Kada se obični ljudi naviknu na tvrdnju kako su kukci jako zdravi zato što se u njihovoj proizvodnji ne koriste pesticidi i herbicidi, počinje druga faza. Tada se u medijsku kampanju uključuju poznati izvikani stručnjaci za zdravlje i prehranu, te popularni glumci pjevači i sportaši koji svojim tvrdnjama stvaraju brend, ali ništa ne govore o tome dali u otpadu koji kukci jedu ima pesticida, ili herbicida. I tada kupovina prehrambenih proizvoda od kukaca postaje moda. I svi na policama robnih lanaca počinju kupovati brašno, kolače, kekse, slastice, majoneze, sireve i slično u kojima ima kukaca.

I eto velikim robnim lancima velike zarade, na radost menadžera kojima se povećavaju bonusi, i na radost dioničara kojima godišnja dividenda postaje sve veća.