HSP upozorava na sustavnu nebrigu za vode u Splitsko dalmatinskoj županiji.

VODA = ŽIVOT
JADRO – rijeka koju se zbog njenog životnog značaja i događaja iz starohrvatske povijesti naziva i hrvatskim Jordanom. Izvire u podnožju planine Mosor i teče solinskim poljem. Duljine je 4,5 km, no iznimno je bogata vodom, pa tako između ostalog napaja vodom Split, Kaštela i Trogir.
Danas kada vidimo da se nakon svake malo veće pa čak i manje kiše, javlja redovito zamućenje vode, moramo se upitati što nam to govori jer priroda nam očito šalje poruku. Međutim, pitamo se vidi li to netko i je li na to uopće dužno reagira? Hoćemo li zapravo sve češće tj. redovito slušati ovakve obavijesti: „Zamutio se izvor Jadra, na snazi preporuka o prokuhavanju vode“?
HSP pita p(r)oziva sve odgovorne institucije, kao i svu zainteresiranu javnost, na alarmantno stanje i svjesnost uzročno posljedičnih efekata ugroze koja nam već kuca na vrata. Postavljamo i pitanje odgovornosti svim čimbenicima ovog nadasve žalosnog odnosa prema vodi kao nositeljici života općenito,a posebno u našem Splitsko-dalmatinskom bazenu. Dapače, s jedne strane gledamo kako se planiraju pročistači te financiraju projekti aglomeracije i to u milijunskim iznosima, a s druge strane vidimo tešku institucionalnu neodgovornost, ljudsku nebrigu i sinergijski odnos „pijanih bogataša“.

Naime, Splitski “Vodovod” je s drugim institucijama zaduženim za vode sondirao i označio vode cijeloga Cetinskog sliva,i gdje u Vodoopskrbnom planu Splitsko-dalmatinske županije (stranice 158. i 159.) još iz prosinca 2008.g. stoji da je izvor rijeke Jadro pete klase, a Cetina pri brani Peruća u djevičanskoj prvoj klasi.
Dodatni problem po pitanju Jadra su recimo i neke općine poput Muća i Dugopolja, odakle crne jame i oborinske vode, te bazeni (laguna Kožnjak), dakle onečišćena i toksična voda dolazi na izvorišta rijeka Jadro i Žrnovnica. Tu je posebni problem planiranog CGO LEĆEVICA koji se nalazi na 470 metara nadmorske visine, a čija je lokacija povezana sa svim izvorima pitke vode. Radi se o kraškom terenu s ogromnim brojem speleoloških objekata, od kojih su neki na samoj lokaciji. Oko same mikro lokacije nalazi se 24 speološka objekta (špilje i jame), a čije je podzemlje vodnim tokovima povezano sa svim izvorima pitke vode Šibensko kninske i Splitsko dalmatinske županije, a direktno i s tim izvorom.

Dokazano je naime da podzemne vode iz užeg područja planiranog centra dolaze na izvor rijeke Jadro i da bi sa sobom donosilo i procjedne vode s navedene lokacije. Dodatno što planirani centar nema kanalizacijski sustav a niti se ne namjerava izgraditi, te bi se veći dio tih otpadnih voda izlijevao u upojne bunare tj. direktno u krš, nakon čega bi svakodnevo dolazio na izvor rijeke Jadro. Bazen iz kojega se sada crpi pitka voda za 300.000 stanovnika (u sezoni 500 000). Glede samoga Jadra kazati još i to da je dnevni protok te relativno male rijeke 10 kubika u sekundi, a iskorištava se oko 2,5 -3 kubika ili ako preračunamo da npr. u bazenu SDŽ sa pola milijuna ljudi svaka osoba popije dvije litre onda je komercijalna vrijednost milijun eura dnevno što znači 100 milijardi eura godišnje!
Osim žalosnih činjenica da se u samoj blizini izvora Jadra odlaže divlje smeće, i to na jedno od desetak ilegalnih odlagališta Solina i Klisa, tu je još i kamenolom koji čije učestale detonacije u konačnici mogu dovesti i do unutarnjih tektonskih poremećaja, a time i ugroziti prirodan tok rijeke.
Dapače, ta ilegalna odlagališta od kojih se neka nalaze uz samu ogradu izvora rijeke Jadro, neka na samo par sto metara iznad samog izvora, svakodnevno nekontrolirano rastu,a na njima se baca sve i sva počevši od klaoničkog, građevnog, biološkog, azbestong i drugog smeća.
Dakle, umjesto zaštićenog parka prirode i tretiranja vode (izvora života) kao našeg nacionalnog blaga, nadasve vrijednog i Bogom datog resursa mi mrtvo hladno gledamo kako se taj život rastače. Javnost ne reagira ili u najvećoj mjeri okreće glavu, a institucije šute ne poduzimajući doslovno ništa.
HSP i na ovaj način skreće pozornost na znakove koje očito mnogi ne vide, a na žalost nogi i ne žele vidjeti. I da sve na kraju zaključimo riječima našeg pravaša A. G. Matoša: “Priroda je najbolji učitelj slobode, jer je sve slobodno što u njoj diše i ide, sve osim čovjeka.”

Željen Jurlin,
Predsjednik Povjerenstva za ekologiju HSP-a