Ideologija MOST-a

Članovi stranke MOST često ističu kako se oni bore za pravdu, te protiv korupcije, protiv dvostranačja i protiv neučinkovite uprave, i kako ih ne zanima nikakva ideologija. Ima među njima čak i onih koji su kao branitelji sudjelovali u domovinskom ratu, te se stoga moguće zaključiti i kako su to domoljubno orijentirane osobe. Ciljevi za koje se verbalno zalažu su većinom pošteni, a i osobno poštenje nije upitno, iako poslovica kaže kako prilika čini lopova.

Ali zapisano je; drvo se poznaje po plodovima.

Kada su se pojavili na političkoj pozornici istakli su se postavljanjem zahtjeva svojim koalicijskim partnerima kojima su pokušali uređivati njihove unutrašnje odnose. U prvoj vladi u kojoj su sudjelovali uspjeli su marginalizirati dva najvažnija čovjeka koji su prihvatili njihove zahtjeve kako na vlasti ne bi i nadalje ostao SDP. Predsjednika stranke Tomislava Karamarka su spriječili da postane premijer, a glavnog tajnika Milijana Brkića su spriječili da postane ministar MUP-a. Prema kasnijim izjavama Mostovog glavnog financijera Branka Roglića, vlasnika slovenske Orbico grupe koja se bavi poslovima međunarodne distribucije moguće je zaključiti kako je upravo to bio glavni razlog za njihovo financiranje.

Nakon sve većih zahtjeva prema svome koalicijskom partneru njihova Vlada sa HDZ,om se raspala, ali je uskoro nastala druga iz koje su uskoro otjerani.

Iako njihovi ministri u malo više od godine dana nisu pokazali nikakve uspjehe stalno su govorili kako oni žele nešto popraviti, te kako nemaju nikakve ideologije pa mogu sa svima surađivati.

Međutim jeli to doista tako moguće je otkriti tek analizom njihovih najupornijih zahtjeva od kojih ne odustaju ni nakon 5 godina od svoga osnutka. A te su zahtjeve istakli i u svojim programskim ciljevima.

Prošle godine MOST je izložio svoj program izmjene izbornoga zakona.

U tom prijedlogu između ostaloga piše; "...u općim izbornim jedinicama bira se 111 zastupnika, one slijede granice županija i Grada Zagreba i u svakoj se bira najmanje 15 zastupnika; izborni prag za sudjelovanje u razdiobi zastupničkih mjesta smanjuje se s 5 na 4 posto; birači imaju tri preferencijska glasa i redoslijed izabranih zastupnika utvrđuje se temeljem broja preferencijskih glasova...“

Ovdje je ključne riječi "najmanje 15 zastupnika", što znači kako se na nekim izbornim jedinicama može birati i više zastupnika. A iz toga je lako izračunati kako bi po tome modelu imali najviše 6 izbornih jedinica. Te izborne jedinice bi bile; 1. Slavonija i Baranja, 2. Dalmacija, 3. Istra i Rijeka, 4. Lika-Gorski kotar- banija- Kordun, 5. Zagreb, te 6. Zagorje sa Međimurjem.

Iz toga se vidi kako bi se izborne jedinice taman poklapale sa povijesnim regijama. Dobili bi 5 regija, s tim što bi Zagreb i Zagorje bili jedna regija.

Kao razloge za ukidanje županija najčešće navode veliku broj zaposlenih koji beskorisno troše novac, ali jeli to baš tako. Za plaće zaposlenika županije troše vrlo malo novca. Manje nego većina većih gradova.

Ali za to vrlo puno novca troše za srednje škole. Da nema županija za te škole bi se morala brinut ili država ili regije. A to onda znači kako bi se u Zagrebu ili regionalnim centrima odlučivalo koju školu treba obnoviti, a koju ne. Možda ipak u centru županije to bolje znaju nego u Zagrebu.

Županije puno novca troše i za županijske ceste. Da nema županija u Zagrebu bi se odlučivalo koje ceste lokalne i regionalne ceste treba izgraditi ili popraviti. Možda u županijama ipak bolje znaju što im je prioritet.

Županije puno novca troše i za zaštitu okoline, muzeje, kulturu i slično. A da nema županija u Zagrebu bi se odlučivalo dali je potreban neki lokalni muzej, lokalno kazalište, ili koliko je važno zaštititi neke lokalne prirodne vrijednosti.

Ima onih koji vjeruju kako su stručnjaci u metropoli, državnoj ili regionalnoj puno pametniji.

Ali i u ruralnim regijama ima i onih koji vjeruju kako oni nisu maloumniji od stanovnika raznih metropola, te su spremni sve učiniti kako bi spriječili metropolizaciju i ono malo političke moći koja im je još preostala. Ima tu dosta i osobnih interesa, nesposobnosti i prekapacitiranosti, ali u većini državnih ministarstava stanje je puno gore. A to se ne može promijeniti ukidanjem županija, već samo izmjenom izbornoga zakona koji će drugačijom selekcijom kandidata na vlast dovoditi sposobnije. Smanjenjem broja zastupnika i povećanjem izbornih jedinica tu se ne može ništa postići bez većeg utjecaja birača na izbor zastupnika po imenu, a ne po stranci. A i unutar stranački predizbori na svim razinama prije državnih izbora puno bi doprinijeli poboljšanju kvalitete saborskih zastupnika.

Ako sve izneseno usporedimo sa MOST-ovim zahtjevima i argumentima za ukidanjem Županija potaje jasna stvarna ideologija MOST-a.

Iako oni ističu kako su protivnici svake ideologije vidljivo je kako je njihova ideologija ista ona koju je svojevremeno zastupala "Dalmatinska Akcija", a to je ponovna regionalizacija Hrvatske. Tu su nam regionalističku podjelu hrvatskog identiteta stoljećima gurali svi osvajači, a sada bi je mostovci htjeli progurali na mala vrata. U tim regijama glavni slavonac bi trebao biti Škoro, glavni dalmatinci bi trebali biti Petrov, a glavni zagorac Čačić. A kada bi se oni počeli međusobno svađati, pozivajući se na svoje regionalne interese vrlo brzo bi sukobi među regijama postali gori nego odnosi između BBB i Torcide.

A nakon toga bi se vrlo brzo pojavili oni koji bi govorili kako nam je Beograd uzimao manje nego Zagreb.

I eto nam formule za osnivanje neke nove Balkanije, što je čini mi se pravi cilj onih koji su financirali MOST, iako toga nisu svjesni ni oni koji su glasovali za tu stranku, a ni većina onih koji su preko te stranke ušli u hrvatski sabor.

To je tipičan primjer onoga što se u obavještajnom radu zove; "korisne budale." Galame protiv nečega, a sve rade kako bi to pobijedilo. Često se verbalno izjašnjavaju protiv onoga što je nekada zastupala jugoslavenska tajna teroristička organizacija ORJUNA, a financiraju ih upravo ideološki nasljednici orjune kako bi politički onemogućili sve one koji najviše smetaju ciljevima nove zapadno-balkanske orjune.