Iranska geostrategija i geopolitika

Iranska   geostrategija i geopolitika
400
0
13

Na području Irana prvo pismo se pojavilo u vrijeme Sumerana. Dinastija Ahemenida je stvorila carstvo koje se protezalo od Indije do Egipta. Za vrijeme Kira II sastavljena je prva deklaracija o ljudskim pravima koja je pronađena na dokumentu nazvanom "Kirov cilindar".

Moć ove dinastije je propala 330. godine prije Krista kada ih je pokorio Aleksandar Makedonski.

Nakon smrti Aleksandra Makedonskog osniva se Partska Dinastija koja je postala vodeća sila Bliskog istoka. Dinastija Sasanida je prvi koja je svoju državu nazvala Iransko carstvo. Radi stoljetnog ratovanja sa Rimljanima obje države su oslabile, u korist Arapa, koje je ujedinila pojava Islama u 7. stoljeću.

Arapi 637. pod Abu Bekrom osvajaju Iran te im donose Islam koji kroz 300 godina potpuno prevladava. Unatoč islamizaciji Iranci su sačuvali svoj jezik te znatno utječu na islamsku kulturu i politiku.

U 8. stoljeću, se pojavljuje šijitska sekta Islama, te se time odvajaju od arapske dominacije.

Dolaskom Mongola pod vodstvom Džingis kana 1219. Iran je doživio veliki pad, te se zemlja vraća na plemenski sustav.

U 16 stoljeću stanovništvo prihvaća imamitski šijizam koji se suprotstavlja dominaciji sunitskih Otomanskih Turaka. Preobraćenje je bilo obavezno pod smrtnom kaznom.

Nakon ratova sa Turcima i Paštuncima carstvo jača te su pokušali osvojiti čak i Indiju. Dok Europa tehnološki napreduje i osvaja kolonije morskim putem u Iranu traju razne dinastijske borbe. Zahvaljujući slaboj središnjoj vlasti Rusi i Britanci počinju dominirati iranskim gospodarstvom i posredno upravljati državom, ali Iran nikada nisu uspjeli pretvoriti u svoju koloniju.

Početkom 20.-og stoljeća reformiran je porezni sustav, ojačala je administracija, te se razvija industrija i trgovina. Smanjio se utjecaj klera i stranaca. U ustavnoj revoluciji 1906. Iran je postao prva bliskoistočna zemlja koja je revolucijom dobila ustav.

Početkom I svjetskog rata Britanci vojno jačaju u perzijskom zaljevu te zauzimaju Basru kako bi zauzeli naftna polja. Time blokiraju ruske i njemačke interese na ovom području. Irancima 1919. pokušavaju nametnuti anglo-perzijski dogovor, ali je to Iranski parlament odbio. Britanci i amerikanci potajno pomažu vojni udar u korist časnika Reza-šaha, koji četiri godine poslije postaje car Reza-šah Pahlavi. On centralizira vladanje i razvija tešku industriju, gradi velike infrastrukturne projekti, željeznice, javni obrazovni sustav, reformira pravosuđe, donosi građanski zakon i slično. Također ukida posebna prava stranaca koja su imali mnogi Rusi i Britanci.

Početkom II svjetskog rata Reza razvija dobre odnose sa Njemačkom, ali to sprječavaju Britanci koji okupiraju zemlju i prisiljavaju ga na abdikaciju u korist svoga sina Muhameda 1941. Muhamed 1943. proglašava rat Njemačkoj.

U prosincu 1945. uz potporu SSSR-a Azerbeđan i Kurdska Narodna republika proglašavaju svoju neovisnost, a sovjetske trupe okupiraju dijelove Irana. Time nastaje iransko-sovjetska kriza kao prva u hladnom ratu koja je završila 1946. nakon čega su vlasti novih separatističkih država izgubile podršku SSSR-a.

Iranski političari prepoznaju vrijednost nafte te 1953. nacionaliziraju naftu.

Kako bi zaštitili zapadne interese britanske i američke tajne službe organiziraju operaciju Ajaks sa ciljem postavljanje vlade koja bi štitila zapade interese. Nakon pada premijera Mosadeka, Muhamed Reza Pahlavi uspostavlja autokratski diktatorski režim uz pomoć SAD-a. Godine 1955. Iran pristupa Bagdadskom sporazumu čime prelazi na američki stranu u hladnom ratu. Pahlavi uklanja sve oblike političke oporbe, što izaziva nezadovoljstvo u narodu.

Kao jedina organizirana oporba pojavili su se šijitski svećenici imami koji ruše Pahlavija 1979. godine.

Novi vladar Imam Homeini proglasio je kraj monarhije. Na temelju velike i uspješne Iranske povijesti odlučio je Iranu vratiti moć koju je imao u prošlosti. Teolozi su uspostavili vlast uz pomoć lokalnih odbora nazvanih Branitelji revolucije. Pomoću revolucionarnih sudova uklonjeni su svi protivnici teokracije.

U tom neredu susjedni Irak procjenjuje kako je Iran slab i kako bi mogao uzeti Iranska naftna polja, te 1980. napada Iran. Rat traje 10 godina uz ogromne gubitke na obje strane. Teokratski vladari su uspostavili režim kontrolirane demokracije u kojoj se kandidirati mogu samo oni kojima to imami dopuste. U gospodarstvu su uveli zapadni sustav slobodnog tržišnoga poduzetništva u kojem sposobni napreduju a nesposobni propadaju, ali samo za domaće šijitsko stanovništvo. Zahvaljujući tome gospodarstvo je vrlo brzo počelo razvijati domaću proizvodnju mnogih proizvoda, uključujući i najsuvremeniju vojnu opremu.

Imami su također prepoznali i važnost njihovog geostrateškog položaja kao sjecišta putova od zapada prema Indiji i Kini.

Kako bi spriječili izgradnju putova, naftovoda i plinovoda iz i preko Irana prema Indiji i Kini Amerikanci i Britanci su nastojali izazvati stalni nered na ovom području zauzimanjem Iraka i Afgaistana. A kada bi se u tim okupiranim državama situacija stabilizirala odmah bi napuštali te države kako bi ponovno došlo do nemira. Na taj način su sprječavali i izgradnju infrastrukture prema Indiji i Kini, a istovremeno su tako slabili i Iran.

Iranski teolozi su shvatili sve te metode zapadnih djelovanja pa su počeli uzvraćali na isti način.

Kao svoj najvažniji geostrateški interes su odredili širenje šijitskog islama na teritorij drugih muslimanskim državama, te širenje bilo kakvog islama na teritorij zapadnog kršćanstva. U tom cilju podupiru i stimuliraju seljenje siromašnih muslimana iz svih muslimanskih država prema zapadu, a kako bi oni tamo postali većina podupiru što veći natalitet među muslimanskim izbjeglicama. U tom cilju teolozi propagiraju što manje školovanje muslimanki, kako bi se što ranije udale i imale što više djece. Kako muslimani ne bi prihvatili zapadne običaje preko propovjednika navode muslimane na život isključivo u muslimanskim getima, kako se ne bi miješali sa "nevjernicima".

Zapadni geostratezi koji razmišljaju samo o ekonomskim tržišnim interesima i ideologiji neoliberane globalizacije, a ne i o vjerskim idejama sve ovo nisu primijetili, te nisu poduzeli nikakve protumjere.

Kako bi se drugim muslimanskom državama nametnuli kao najveći muslimani Iranski imami odabrali su Izrael koji koriste kao crvenu krpu kojom mašu pod nosom svim muslimanima svijeta. Odbili su uspostaviti bilo kakve odnose sa Izraelom, te zauzima stav kako Izraelce treba baciti more. Na taj način je Izrael, koji su Britanci stvorili kao faktor nestabilnosti na bliskom istoku, postao crvena krpa za ujedinjenje svih muslimana svijeta oko Irana.

Ovakvom svojom geopolitikom Iran je uspio stvoriti jaka uporišta u Iraku nakon pada Sadama Huseina, u Siriji nakon propasti ISSil-a, u Jemenu gdje je šijitsku manjinu uspio naoružati i organizirati pobunu. Naoružavanjem  paravojnih skupina kao što su Hezbolah i Hamas kontrolira Libanon i palestinske teritorije u Gazu i izraelskoj Zapadnoj obali. Sve američke i britanske akcije za izazivanje nereda na ovom području Iran je uspio svojom geostrategijom i geopolitikom okrenuti u svoju korist. Napadom Hamasa na Izrael iz listopada 2023. uspio je prekinuti sve nove dogovore između Izraela i umjerenijih arapskih režima o smirivanju stanja i uspostavom normalnih političkih i gospodarskih odnosa.

U ovoj geopolitičkoj igri između Irana i zapada Iran je imao više uspjeha.

Kako bi mogao nastaviti svoju geopolitiku islamizacije svijeta potrebna su im što veća ekonomska sredstva, te nastoje razviti naftnu i plinsku infrastrukturu prema svim tržištima. Pri tome rast BDP-a ne vide kao svoj cilj, već kao sredstvo za ostvarenje cilja, a to je islamizacija svijeta. Radi toga će Iran učiniti sve kako bi napravio plinovod preko Iraka, Sirije i Sredozemlja prema Europi. Također će napraviti sve kako bi napravio autoputove, željeznicu, naftovode i plinovode preko Afganistana prema Kini i Indiji. Također će pomagati Rusiju na sve načine da bi rat u Ukrajini trajao što duže, kako bi se zapad pri tome što više iscrpio. A nastavit će pomagati i sve muslimanske migrante na putu prema Europi, kao i naivne liberalno ljevičarske pokrete koje propagiraju pomaganje migrantima.

A kako bi se sunitski Arapi okrenuli protiv svojih monarhija i dalje će nastojati izazivati nerede u Izraelu, ne zato da doista uništili Izrael, već da ga što duže koristi kao svoje sredstvo vezanja muslimana oko sebe. Pitanje je samo hoće li uspjeti držati pod kontrolom i koliko dugo sve one među svojim sljedbenicima koji politiku promatraju srcem, a ne geostrateškim interesima?