Mnoge od nas koji javno djelujemo i pišemo zatekla je vijest o smrti Zvonimira Remeta- Zvonka, kako mi se predstavio.” G. Liljana ja sam Zvonko i to je dovoljno” Pisao je blog kao i ja i to nas je povezalo. Povezala nas je privrženost hrvatskim vrijednostima koje živimo i nepravda koju doživljavamo. U obavijesti da nas je Zvonko napustio stajalo je da je umro od srčanog udara, međutim okolnosti njegove smrti australske vlasti nisu do danas razjasnile.
Obratio mi se Zvonkov brat sa otvorenim pismom u kojem traži odgovore, koje u cijelosti objavljujem, sa poslanim dokumentima.
Prime Minister of Australia
Governor of Australia
Canberra, Australia
Subject: Death of Zvonimir Remeta — Family Seeks Answers from Australian Authorities
Dear Sir/Madam,
Obraćam vam se kao brat Zvonimira Remete, hrvatskog ratnog vojnog invalida, koji je tragično preminuo 6. svibnja 2025. godine, a okolnosti njegove smrti do danas nisu razjašnjene. Unatoč brojnim upitima, nadležne vlasti nisu dale jasne odgovore, a obitelj nije dobila nikakvo objašnjenje za ovu strašnu tragediju.
Smrt mog brata Zvonimira ostala je obavijena tajnom, dok se nadležne vlasti čine više usmjerene na birokratske prepreke nego na pružanje potrebnih informacija obitelji. Neslužbeno je rečeno da bi uzrok njegove smrti mogao biti srčani udar. Ako je to zaista očigledno, zašto to nije službeno potvrđeno niti dokumentirano? Nedostatak službenih informacija samo produbljuje nesigurnost oko njegove smrti.
U svjetlu ovih okolnosti, postavljam nekoliko ključnih pitanja koja obitelj traži da se razjasne:
Dosadašnji tijek istrage ostavlja dojam nemara, a možda čak i opstrukcije od strane odgovornih tijela. Posebno zabrinjavajuća i kontradiktorna izjava koju sam primio glasi:
„Obdukcije koje naređuje Državni mrtvozornik provodi Forenzička znanost Južne Australije, neovisna agencija pod nadležnošću Državnog odvjetništva. Stoga, rokovi za obdukcijske izvještaje nisu u nadležnosti Ureda mrtvorođaka.”
Ako nijedna strana ne preuzima odgovornost, tko je zapravo odgovoran za razotkrivanje istine?
Iako je Zvonimir Remeta možda samo još jedan broj u sustavu, za mene je on bio brat—nezamjenjiv dio mog života, koji zaslužuje poštovanje i istinu.
Izvjestio sam Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Melbourneu (i želim se javno zahvaliti na njihovoj pomoći. Mala, ali vrijedna podrška koju su mi pružili nije prošla nezamijećeno. Za razliku od drugih, oni su pokazali profesionalnost i angažman. Hvala još jednom.) i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Sada se obraćamo i medijima kako bismo osigurali javnu pozornost u ovoj tragediji.
Naša majka, Vanja, svakodnevno moli Krunicu Božjeg milosrđa, u nadi da će istina—ma koliko bolna bila—na kraju izaći na vidjelo.
P.S.
Najcitiraniji australski autor, Patrick White, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1973. godine, rekao je:
„Jedino vrijeme kada možemo biti sigurni da smo živi je kada doživljavamo strah ili bol.”
Ovaj citat duboko rezonira s našom boli i neizvjesnošću. Strah i bol nisu samo znakovi života, već i poticaj za traženje pravde i istine — bez obzira koliko teške te istine bile.
S poštovanjem,
Ivan Remeta
Croatian War Veteran, Disabled, Intellectual, and Writer
Split, July 13, 2025.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Željka Žeki
Tihomir Čuljak
