Jačanje nacionalne obrane i sigurnosti, bez troška za državni proračun

Hrvatska posljednjih godina ulaže znatan dio proračuna u jačanje obrane. Kupljeni su avioni, helikopter, borbena vozila, haubice, ali ono što je najvažnije za spašavanje života civila i vojnika je ostalo izvan pogleda. Za vrijeme hladnog rata puno se ulagalo u skloništa, a danas o tome razmišlja jednino Švicarska. To je država koja u obranu ulaže daleko više od svih europskih država, te radi toga nije osiromašila i ostala bez škola, dječjih vrtića i bolnica, kako to sve mnogi ljevičari i anarhisti vide kao alternativu ulaganju u obranu. Naprotiv, Švicarska je baš zahvaljujući velikim ulaganjima u obranu jedna od najrazvijenijih država svijeta.

Švicarska obrana se sastoji iz tri dijela;

Vojna obrana, civilna obrana, te privredna obrana koja osigurava proizvodnju opreme i materijalnih dobara neophodnih za vođenje rata i koja povezuje vojnu i civilnu obranu.

Poduzeća koja su osobito značajna za obranu i u miru funkcioniraju koristeći se isključivo domaćim resursima bez obzira na ekonomsku opravdanost. Kod nabave vojne opreme domaća poduzeća dobivaju posao bez obzira jesu li nekoliko puta skuplji od stranih konkurenata. Kad se nešto kupi iz inozemstva taj novac je otišao, a kada se nešto nabavi od domaćih proizvođača to je zapošljavanje domaćeg radnika.

Vojska i civilna zaštita su ustrojene na teritorijalnom principu. Zahvaljujući tome što osobno naoružanje drže kod kuće i što često vježbaju, mobilizacija pričuvnih brigada traje od nekoliko sati do naviše 48 sati.

Osim vojske, sve općine veće od 1.000 stanovnika, dužne su nabaviti opremu i obučiti terenske odrede civilne obrane, te izgraditi građevinske objekte neophodne za zaštitu stanovništva. Iako imaju puno više općina po glavi stanovnika nego Hrvatska to za njih nije problem zato što su načelnici malih općina često volonteri, a umjesto gomile općinskih administratora imaju svoje profesionalne vatrogasce i druge postrojbe za zaštitu.

Poduzeća koja zapošljavaju više od 100 radnika, te bolnice i zdravstvene ustanove, koje imaju više od 50 kreveta, obavezne su organizirati i opremiti svoje odrede civilne obrane.

Svi vlasnici zgrada također moraju izraditi skloništa, a postoje i javna skloništa u velikim gradovima i na svim mjestima gdje je velika koncentracija stanovništva. Ova skloništa moraju imati mjesta za najmanje 100 ljudi. Sve to puno košta pa Švicarci po glavi stanovništva za vojnu obranu i civilnu zaštitu izdvajaju oko 7% svoga BDP-a. Budući da gotovo sav novac izdvojen za obranu i zaštitu završava na računima švicarskih poduzeća upravo su ulaganja u obranu veliki izvor radnih mjesta i visokog standarda.

Ulaganja u skloništa Hrvatska je potpuno zanemarila. Taj propust država bi mogla ispraviti samo malom promjenom nekih zakona, bez ikakvog troška za državu.

Zakon o građenju bi trebalo promijeniti na način da svatko tko želi graditi obiteljsku kuću to slobodno može raditi bez traženja nikakvih dozvola, pod slijedećim uvjetima;

1. da je vlasnik zemljišta na kojem gradi kuću,

2. da kuća ispod čitave površine ima podrum,

3. da je kuća najmanje 5 metara udaljena od ruba susjedne međe,

4. da je kuća najmanje 15 metara udaljena od susjedne kuće ili zgrade,

5. da je kuća najmanje 5 metara udaljena od trase dalekovoda, vodovoda, kanalizacije i telefonskih linija,

6. da je kuća najmanje 50 metara udaljena od autoputa, brze ceste, cesta državnoga značenja, te od obale mora, jezera, rijeka i potoka,

Ukupna površina kuće bi mogla biti najviše 450 metara kvadratnih u nadzemnim etažama. U to se ne bi ubrajali podrumski prostori zato što oni u slučaju potrebe mogu biti mobilizirani za potrebe obrane i zbrinjavanja ljudi. Radi toga je za državu korisno da površina podruma bude što veća, a ako netko želi izgraditi podrum na više etaža to bi i korist za državu bila veća.

Ovakvom izmjenom zakona o građenju vrlo bi se okolo svih gradova i sela pojavila zona samostojećih obiteljskih kuća sa dubokim podrumima. Ti podrumi bi se vrlo lako mogli pretvoriti u skloništa za obližnje stanovnike, a ako do kuća dođe prva borbena linija tada ona može biti i vrlo čvrst borbeni punkt za smještaj vojnika, borbenih oruđa i streljiva.

Radi izostanka troškova za građevinske dozvole cijena izgradnje bi bila manja, pa bi i interes za izgradnju bio veći. I sve to bi financirali građani iz svojih sredstava. Pri tome bi plaćali porez na građevinski materijal, te porez na plaće radnika koji bi gradili kuće. Na gubitku bi mogli biti samo urbanisti i inspektori koji kreiraju urbanističke planove, određuju gdje se što može graditi, te to sve kontrolirati. Gubitkom svojih diskrecijskih prava mogli bi ostati bez velikih iznosa mita za izmjene njihovih građevinskih planova.