U Puli je 28. studenog 2025.otvoren Sa(n)jam knjiga i kao specijalni gost pozvan je kolumnist SNV-a Boris Dežulović poznat po svojim otvorenim protuhrvatskim stavovima.
O Borisu Dežuloviću javnost zna najviše po tekstu „Jebo vas Vukovar“ za koji je DORH odbacio optužbe da vrijeđa osjećaje Hrvata, jer u Hrvatskoj vlada sloboda mišljenja.
„Jebo vas Vukovar.
Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. Jebo vas Vukovar"
Ista ta sloboda mišljenja ne vrijedi za Petra Gojuna, hrvatskog branitelja i logoraša srpskih koncentracijskih logora, čovjeka čiji brat je ubijen u Vukovaru i još nije pronađen. On je završio u zatvoru zbog svoje slobode mišljenja, neslaganja s održavanjem manifestacija na kojima se pjeva o hrvatskim gradovima kao srpskima i promovira takozvana kultura države koja je na našu Domovinu izvela agresiju, čija je vojska palila naše gradove i sela, ubijala i mučila Hrvate i u crno zavila mnoge obitelji od kojih više od 1700 njih i dan danas traga za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.
Dežulović piše za SNV Novosti Novosti i u svojim se kolumnama uglavnom obračunava sa Hrvatskom i Hrvatima, Ponašanje Novosti prešlo je u hajku, otvorenu, besramnu, neljudsku hajku na Hrvate u njihovoj vlastitoj domovini, sve sa ciljem uništenja hrvatskog naroda i njegove države, apsurdno financiranu iz Hrvatskog državnog Proračuna.
Evo slobode mišljenja tog „ genijalnog pisca“ Borisa Dežulovića koji Hrvatsku primitivno i prostački naziva uvredljivim i ponižavajućim pogrdnim imenima;
„Nesretna se, frustrirana Nezavisna Država Hrvatska zarobljena u tijelu Republike Hrvatske muči evo već gotovo trideset godina. Nitko u toj paradržavici nema ozbiljnijih privatnih problema s NDH i ustašama….i da Nezavisna Republika Hrvatska ima imalo integriteta i samopoštovanja, da je dakle riječ o ozbiljnoj državi, a ne o maloj, pizdunskoj zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša …“ ( dalje neću to kočijaško prostačenje citirati)
Dakle definicija hrvatske države po novinaru SNV-ovih Novosti Borisu Dežuloviću je “mala paradržavica, odnosno pizdunska zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša”
Pitam se što taj „genijalni“ Boris Dežulović radi u tjednoj takvoj „pizdunskoj paradržavici“?
Živi u njoj, ta ga državica plaća iz svog proračuna i to ga dobro plaća! E pa onda je Boris Dežulović isto toliko pizdunski ustaša koliko ustaških eura uzme od te pizdunske zajednice općina, jer da nije pizdunski ustaša ne bi ustaške eure ni uzeo, nego bi ih iz principa odbio kao veliki i principijelan pizdunski Jugoslaven!
https://youtu.be/lV55_bGiFJs?si=VbrNlbdPVnNzD7vc
Perfidna i pokvarena manipulacija Krležom. Poznato je da su mnogi hrvatski pisci u početku Kraljevine Jugoslavije pisali srpski. Nova država, nova vlast i naravno politička podobnost. Boris Dežulović i direktorica Sajma Magdalena Vodopija iskoristili su tu činjenicu za provokaciju da se Sajam otvori na srpskom jeziku. Ne može im se prigovoriti da nije Krleža napisao, a postigli su svoj cilj-provokacija!
„Mogu što hoću“ na djelu!
Dežulović zlonamjerno i naglašeno citira Miroslava Krležu na srpskom jeziku, iako je poznato da je Krleža podupro Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967.)
Iz Saveza komunista tada su isključeni Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Jakša Ravlić, Slavko Mihalić, Duško Car, Vojislav Kuzmanović, Branko Hećimović i Zvonimir Komarica. Miroslav Krleža podnio je ostavku na članstvo u CK SKH.
U publici su bili predstavnici vladajućih struktura i nitko od nazočnih nije reagirao. Pulskom gradonačelniku Pedji Grbinu i županu Borisu Miletiću kao pokroviteljima to je normalno u „multikulturalnoj“ Puli!?
Pokrovitelji Sajma Knjiga su:
Ministarstvo kulture i medija,
Zagrebačka banka,
Napominjem da je direktorica Sajma kćerka poznatog pulskog JNA zubara Boška Obradovića! Kao rođena Puljanka pratim Sajam knjige od samog početka 1995.godine. Za pokretanje Sajma zaslužan je Boško Obradović, (1938- 1997 ) kojeg se stariji Puljani sjećaju kao zubara u pulskoj Vojnoj bolnici .Krajem 70- tih godina prošlog stoljeća okrenuo se umjetnosti i kulturi (kazalište, film, radio, novinarstvo, sport organiziranje raznih spektakala…)
Boško Obradović je idejni vođa i tekstopisac poznate pulske rock-skupine Atomsko sklonište, osnovane 1976. godine, ali je od 1981. vodstvo, te pisanje stihova i glazbe preuzeo Bruno Langer.
Obradović je otvorio knjižaru Castropola u kojoj se okupljala tadašnja jugoslavenska društvena ” krema” Pule. Njegova kćerka Magdalena ponašala se boemski, odrasla je u društvo raznih “umitnika” jugoslavenske i globalističke orijentacije sa kojima se i otac družio. Iz Castropole se 1995 .godine, razvio Sajam knjiga. 1997. godine umire Boško Obradović i ostavlja knjižaru- antikvarijat jedinoj kćerki Magdaleni udatoj Vodopija. Knjižaru Castropola je zatvorila i posvetila se Sajmu koji se redovno do pandemije, održavao u bivšem Domu JNA u Puli, a sada Domu Hrvatskih branitelja uz punu potporu IDS-a, Grada Pule i Istarske županije.
IDS im je baš po mjeri, a oni IDS-u odlična manifestacija koja je stvarala privid multikulturalnosti i slobode mišljenja. Zašto privid, jer sve to vrijedi za svih osim za Hrvate. Hrvatski autori mogu stvarno samo sanjati svoje predstavljanje na Sajmu.
Miljenko Jergović je redovan gost, pored njega. Borivoj Radaković, Predrag Matvejević, Viktor Ivančić, Boris Rašeta, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Dragan Markovina, sve antihrvatski likovi koji su u Hrvatskoj jako dobro plaćeni i to novcima hrvatskih poreznih obveznika iz Proračuna Republike Hrvatske.
Hrvatski domaći pulski autor Ivan Pletikos sa knjigama iz pulske povijesti „Catastropola“ i „Pula na Pola“ nema pristupa Sajmu knjiga! U svom je gradu kao istarski Hrvat, nepodoban jugoslavenskoj „multikulturalnoj eliti“
Lili Benčik/hrvatskepravice
Oznake
Izdvojeni tekstovi
Željka Žeki
Tihomir Čuljak
