Kako bankarima oduzeti moć?

Banke su poduzeća kojima je novac osnovna sirovina za rad.

Nastale su sa samim nastankom novca i postojat će dok postoji novac. Osnovni posao im je zaraditi kamatu na posuđivanju novca, a vremenom su na sebe preuzele i pojedine funkcije novca.

Osnovana funkcija novca je omogućiti lakšu razmjenu kako ljudi ne bi morali trampiti robu za robu. Novac je i sredstvo za mjerenje cijena i vrijednosti, sredstvo štednje, a ima i puno manje važnih funkcija.

Za obične ljude novac je sredstvo za trošenje.

Ponekad i štede kako bi mogli nešto kupiti kada im to zatreba, ali i kako bi nešto zaradili na kamatama bez rada.

Za one koji imaju puno novca novac je prije svega izvor moći.

Kako novac pretvoriti u moć to znaju samo neki. Većina nema te sposobnosti.

Najpoznatiji ljudi koji imaju puno novca su pjevači, pisci, glumci, umjetnici i sportaši. To su oni koji ne znaju kako novac pretvoriti u moć. Zaradu umjetnicima omogućuju zakonu o autorskim pravima koji traju dok je autor nekog dijela živ, te slijedećih 50 godina. Zakonodavci su to omogućili pošto im bogati umjetnici novcem ne znaju oduzeti moć.

Zakoni o patentnim pravima su puno drugačiji. Patent traje između 13 i 20 godina, kako u kojoj državi od trenutka prijave, i to pod uvjetom da ga autori patenta prijave u svakoj pojedinoj zemlji gdje ga žele štititi. I svakoj pojedinoj državi potrebno je plaćati održavanje patenta. Zbog toga kvalitetnu patentnu zaštitu mogu osigurati samo multinacionalne korporacije.

Kada bi se patentno pravo zaštitilo sa autorskim pravima to bi bilo opasno za one koji imaju moć.

A moć imaju političari, korporacije i bankari.

Kada bi inovatori mogli lako doći do novca i zarade mogli bi napraviti tvornice za svoje bolje proizvode, pa bi stare tvornice lako i često propadale. Sa njima bi propadali i dioničari starih tvornica.

Propadale bi i banke koje su posudile novac propalim tvornicama.

Propali bi i političari kojima su stari tvorničari bili glavni sponzori u predizbornim kampanjama.

Kako se to ne bi dogodilo patentni zakoni su napravljeni tako da stare tvornice mogu lako sitnim inovatorima ukrasti patente. Dovoljno je pričekati 10-20 godina dok patentna prava isteknu. Za to vrijeme velike korporacije mogu slobodno razvijati i testirati tuđe inovacije. A za te projekte koji su tek u razvoju mogu i od banaka lako uzimati kredite.

Tako se održava postojeći sustav raspodjele moći!

Kroz povijest najveća moć je bila koncentrirana u rukama kraljeva, veleposjednika, vojskovođa, trgovaca, kočijaša, lađara i bankara.

Kada su engleske banke u velikoj ekonomskoj krizi 1847. otkrile kako mogu izdavanjem kreditnih pisama višestruko povećati količinu novca u svojim rukama njihova moć je vrlo brzo nadmašila sve ostale posjednike moći.

U toj krizi izmislili su način za povećanje svoje moći.

Svaki puta kada nekom daju kreditno pismo umjesto samog novca povećava se količina novca u upotrebi. Onaj tko je uzeo kreditno pismo može za njega otići i kupiti bilo što. Trgovac to pismo odnese u banku koja ga priznaje kao novac. I tako su bankari naučili kako od 1 novčića na štednji napraviti deset novčića na kojima zarađuju kamate.

Nakon ovog uspjeha moć bankara je udesetorostručena, te su vrlo brzo počeli preuzimati i druge funkcije novca. Počele su kontrolirati čitav platni promet pošto više tvornice nisu plaćale naručeno direktno svojim dobavljačima. To su za njih radili bankari. Tvornica pošalje banki pismo kojim nalaže banci da novac sa njihovog računa prebaci na račun njihovog dobavljača i plaćanje je obavljeno. Time je moć bankara dodatno povećana, a i državama je olakšano kontrolirati čitavi promet kako bi se lakše naplatio porez.

Zahvaljujući ogromnoj moći bankari odlučuju ne samo koje će projekte i inovacije dobiti novac za razvoj, već i koje će države dobiti novac za razvoj i za ratove, a koje će novac dobiti samo za potrošnju, infrastrukturu, muzeje, sportske objekte i kulturu kako bi ih se pretvorilo u dužničko roblje. Kako bi sve funkcije novca preuzele u svoje ruke bankari nastoje potpuno izbaciti fizički novac iz upotrebe. Sve bi se trebalo plaćati karticama koje banke izdaju. I u tome imaju obilatu pomoć političara.

Političari vole pomagati bankama, ponekad iz neznanja, ali puno više iz interesa!

Političari u državnim poduzećima vole raspisivati javne natječaje na kojima se od ponuđača traži dostavljanje ponudbenih bankarskih garancija prije otvaranja ponuda kako bi bankari zaradili od svih koji se natječu, a ne samo od onih koji dobiju posao.

Političari za svašta rado traže prvoklasne bankarske garancije iako bi mogli tražiti i ono čime se bankari osiguravaju, a to su hipoteke i zadužnice.

A ponekad političari znaju i oročavati novac za neke projekte, dok istovremeno isti taj novac uzimaju od banaka kao kredit za neke druge projekte. Dvostruka zarada na istom novcu. Što je niža kamata na oročenim novcima, i što je veća kamata na kredit viša je i provizija takvim političarima.

Obični građani tu ne mogu puno učiniti na drugačiju raspodjelu moći, ali ipak mogu učiniti puno malih poteza.

Kada razmjenu između sebe plaćaju gotovinom bankari na tome ništa ne zarađuju.

Kada novac čuvaju u svojim dobro ukopanim sefovima bankari ništa ne zarađuju.

Kada netko novac za gradnju kuće posudi od rodbine bankari na tome ništa ne zarađuju.

Kada poduzeća robu prodaju na rate, ili na poček bankari na tome ništa ne zarađuju, osim ako poduzeća za to traže kredite za sebe.

Kada poduzeća svoja potraživanja međusobno kompenziraju bankari na tome ništa ne zarađuju.

Kada poduzeća zaposlenicima daju bonove kako bi ih mogli potrošiti kod trgovaca koji im duguju bankari na tome ništa ne zarađuju.

Kada bi se u kompenzacije između poduzeća uključili i zaposlenici koji bi mogli kompenzirati dio plaće unaprijed kompenzacija bi bilo puno više pa bi moć bankara bila manja.

Kada bi se na elektroničkim blagajnama roba mogla plaćati kompenzacijom sa potraživanjima koje prema toj trgovini ima kupac, ili poduzeće u kojoj radi kupac platni promet preko banaka bi bio puno manju. A moć bankara još manja.

Kako se ovakve, za bankare štetne pojave smanjile na minimum bankari će puno uložiti u političare koji to zakonski trebaju spriječavati, ali ni kreatori raznih aplikacija ne miruju.

Svaki dan se pojavljuju nove aplikacije koje omogućuju razmjenu bez posredstva bankara.

Bitka za moć se nastavlja!