Kako civilnu zaštitu pretvoriti u učinkovitu i korisnu instituciju?

Kako civilnu zaštitu pretvoriti u učinkovitu i korisnu instituciju?
16
0
0

Većina razvijenih institucija ima neki oblik civilne zaštite. Tome pripadaju sve institucije koje imaju zadatak pomagati civilima u slučaju bilo kakvih prirodnih katastrofa, epidemija ili rata.

Civilnoj zaštiti po prirodi posla pripadaju vatrogasne službe, sanitarne službe, crveni križ, hitne službe, službe za spašavanje u planinama, šumama i močvarama, te dijelovi komunalnih poduzeća za čišćenje i održavanje infrastrukture. Tome se u kriznim trenucima pridružuju mobilizirane osobe koje čiste ruševine i vrše hitne sanacije krovova, kuća i infrastrukture.

Kako bi civilna zaštita postala učinkovita potrebno je kopirati države kod kojih je to najbolje razvijeno. Jedna od takvih država je Švicarska.

Civilna zaštita bi trebala biti ustrojena po uzoru na vojnu organizaciju. Unutar sebe bi morala imati stručne odjele za epidemije, odjele za požare, potrese, poplave, ratna razaranja, kuhanje za stradalnike, privremeni smještaj za stradalnike i slično.

Civilna zaštita bi morala imati razvijen sustav mobilizacije za svaki mogući scenarij nekog kriznog stanja. Jedan dio ljudstva bi morali biti profesionalci, dok bi se većina ljudstva morala mobilizirati u slučaju potrebe. Pojedini odjeli bi morali imati svoj sustav mobilizacije ovisno o stručnosti, dok bi najmasovniji sustav mobilizacije morali imati odjeli za čišćenje i raščišćavanje.

Masovna mobilizacija bi moral kretati od mobilizacije zapovjednog kadra, nakon čega bi se mobilizirali u prvom redu nezaposlene osobe kako bi ekonomski trošak mobilizacije bio što manji. Nakon mobilizacije nezaposlenih trebalo bi se iće na mobilizaciju preostalog stanovništva. Mobilizacija radnika u poljoprivredi i sezonskim zanimanjima bi se vršila izvan sezone, dok bi u sezoni njihovih radova trebali biti zadnji u redoslijedu mobilizacije. Preostalo stanovništvo bi se trebalo organizirati u velike satnije koje bi trebale imati do 12 satnija. Mobilizirao bi se jedan po jedan vod. Svaki vod veličine do 40 ljudi bi trebao biti mobiliziran tjedan ili dva, nakon čega bi se mobilizirao drugi vod, a nakon dužeg vremena svi vodovi bi se trebali izrotirati na raznim radnim zadacima. U slučaju potrebe istovremeno bi se moglo mobilizirati više vodova, te bi period rotacije time bio kraći. Oni koji su mobilizirani kao nezaposleni, i oni koji nakon prolaska sezone njihovih radova mogli bi duže ostati u mobilizacijskom stanju, te bi ih se moglo i izvan perioda hitnih stanja koristiti za čišćenje kanala, šumskih prosjeka, rušenje opasnih zidova, starih kuća, šikara, ograda, pošumljavanje šikara i šumskih zgarišta.

Sve ovo bi se moglo organizirati kao vježbe civilne zaštite po uzoru na vojne vježbe.

Izvan sustava mobilizacije bi trebali biti samo oni koji su bolesni, invalidi, te oni koji rade na proizvodnji bitnoj za održanje najvažnije infrastrukture i vojne proizvodnje.

Kako sustav civilne zaštite ne bi bio preveliki trošak, svu opremu bi se trebalo nabavljati isključivo od domaćih proizvođača. Na taj način, bi po uzoru na Švicarsku civilna zaštita postala sustav koji stvara radna mjesta, a ne samo sustav koji troši novac poreznih obveznika.