Kako izmiriti zagovornike građanske BIH i branitelje interesa konstitutivnih naroda?

U BIH postoji čitavi niz različitih interesa i želje među pripadnicima tri konstitutivna naroda, ali postoje i različiti interes i unutar svakog naroda.

Unutar najbrojnijeg bošnjačkoga naroda jedan znatan postotak vjeruje kako je moguće BIH pretvoriti u građansku državu gdje će svi građani biti formalno ravnopravni, a sve odluke će donositi najbrojniji bošnjačko muslimanski narod.

Drugi smatraju kako to nije realno, radi prevelikog broja Srba. Stoga bi po njihovim snovima bolje bilo samo federaciju pretvoriti u samostalnu državu u kojoj bi Bošnjaci bili apsolutna većina i u kojoj je moguće ekonomskim pritiscima iseliti Hrvate, te naseljavanjem Zapadne Hercegovine Bošnjacima riješiti sve probleme sa Hrvatima i dobiti izlaz na Jadran. Među ovima ima čak i onih koji vjeruju kako bi se u suradnji sa Srbima mogao proširiti njihov izlaz na more podjelom teritorija Dubrovačke županije između njih i Srba, za što je potrebno organizirati neki mali rat.

A ima nešto malo i onih koji smatraju kako bi najbolje za njih bilo odvojiti one dijelove BIH gdje su većina muslimani, te tako stvoriti samostalnu islamsku državu.

I među Srbima ima podjela na nekoliko struja.

Jedni vjeruju kako je moguće uz malu rusku pomoć odvojiti republiku Srpsku i stvoriti samostalnu državu koja bi se vremenom pripojila Srbiji. Ovakvih najviše ima u istočnom dijelu republike Srpske. Među njima ima dosta onih koji vjeruju kako bi malim ratom, uz suradnju sa Bošnjacima mogli Hrvatskoj uzeti sve od Crne Gore do Neretve.

U zapadnom dijelu republike Srpske su svjesni kako je koridor između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske uzak i kako bi u slučaju rata zapadni dio ove republike mogao biti gubitnik osuđen na ostanak u zajednici sa Bošnjacima ili Hrvatima. Stoga se oni formalno ponekad zalažu za izlazak iz BIH, ali stvarno nastoje uz suradnju sa Hrvatima ojačati svoj položaj u odnosu na Bošnjake.

Među Hrvatima također ima nekoliko različitih interesa.

Onima u Zapadnoj Hercegovini bi najviše odgovaralo priključiti se Republici Hrvatskoj, što nije moguće bez rata i uz odobrenje međunarodne zajednice, a što nije realno. Zbog toga se zalažu barem dobiti treći entitet.

Hrvatima iz Srednje Bosne najviše bi odgovaralo formirati nekakav diskontiuirani hrvatski entitet, te ojačati položaj lokalnih zajednica kako im Sarajevo ne bi o svemu odlučivalo.

A Hrvatima u Republici Srpskoj najviše bi odgovaralo formirati građansku državu u kojoj bi bili ravnopravni na cijeloj teritoriji BIH. Svjesni su kako formirati nekakvu Posavsku regiju unutar BIH više nije realno, ponajviše stoga što se izbjegli Posavljaci kući ne vraćaju.

Sve ove sukobljene interes bi bilo moguće izmiriti djelomičnim kopiranjem konfederativnog Švicarskog rješenja, te radikalnom izmjenom izbornoga zakona.

Izborni zakon bi morao potpuno odustati od manjiskog izbornog modela po kojem se glasuje za stranačke liste, te prijeći na većinski izborni sustav u kojem se glasuje za jednu osobu u svakoj izbornoj jedinici.

Čitavu BIH bi trebalo podijeliti na 120 do 150 izbornih jedinica u kojima bi se birao po jedan zastupnik u trodomni parlament BIH.

Sve izborne jedinice bi morale biti teritorijalno jedinstvene, te što više etnički homogene.

Svi zastupnici koji su izabrani u većinski Bošnjačkim izbornim jedinicama bi postajali zastupnici u bošnjačkom domu parlamenta, bez obzira na osobnu nacionalnu pripadnost.

Svi zastupnici koji su izabrani u većinski srpskim izbornim jedinicama bi postajali zastupnici u srpskom domu parlamenta, bez obzira na osobnu nacionalnu pripadnost.

Svi zastupnici koji su izabrani u većinski hrvatskim izbornim jedinicama bi postajali zastupnici u hrvatskom domu parlamenta, bez obzira na osobnu nacionalnu pripadnost.

Zakoni bi postajali pravovaljani tek kada se potvrde u sva tri doma parlamenta.

Predsjedništvo bi se trebalo birati na sličan način.

Trebalo bi formirati tri izborne jedinice.

Bošnjačku izbornu jedinicu bi činile sve općine u kojima su Bošnjaci većina.

Srpsku izbornu jedinicu bi činile sve općine gdje su Srbi većina.

Hrvatsku izbornu jedinicu bi činili sve općine gdje su Hrvati većina.

A pobijedili bi oni koji su u svojoj izbornoj jedinici pobijedili, bez obzira na osobnu nacionalnu pripadnost.

Unutar Federacije bi se sva tijela trebala birati po istom principu.

Teritorij Federacije bi trebalo podijeliti na 50 do 100 izbornih jedinica i u svakoj bi se birao jedan zastupnik u dvodomni parlament Federacije. Svi koji su izabrani iz većinski bošnjačkih jedinica postajali bi članovi bošnjačkog doma Federacije BIH, dok bi oni izabrani u većinski hrvatskim izbornim jedinicama postajali bi članovi hrvatskog doma parlamenta Federacije BIH.

A za donošenje zakona Federacije bilo bi potrebno usvajanje u oba doma parlamenta.

Na nivou Kantona, Županija, gradova i općina mogao bi se uvođenjem većinskog izbornog sustava formirati lokalne skupštine po principu građanske države gdje ne bi postojalo više domova, te bi se sve odluke donosile većinom svih članova skupština.

Ovakvim rješenjem bi većina ljudi bila zadovoljna, ali to ne odgovara međunarodnim interesima. Rješenjem političkih problema u BiH ova država bi mogla početi i sa rješavanjem svojih ekonomskih problema, a to mnogima ne odgovara. Tada bi se iseljavanje iz BIH znatno smanjilo a to ne odgovara zapadnim europskim državama koji u BIH vidi izvor jeftine kvalitetne radne snage i kvalitetnog drveta. Zbog toga im najviše odgovara dugoročno održavane nereda kako bi oni mogli biti stali čuvari reda.