Kako presjeći bosanski gordijski čvor?

Kako presjeći bosanski gordijski čvor?
93
0
0

Prije potpisivanja Deytonskog sporazuma u BIH su postojala tri entiteta, svako sa svojom vojskom, policijom i svojom Vladom. U Deytonu Hrvatima je oduzet entitet, što je hrvatska Vlada prihvatila u prvom redu kako bi se zaustavio rat i u BIH i u Hrvatskoj.

Zapad je ovo rješenje vidio kao dobro za zaustavljanje rata, ali i kao ostavljeno sjeme razdora preko kojeg se u svakom trenutku, kada Americi i zapadnim državama to zatreba, mogu pokrenuti novi val sukoba.

U tom prvom trenutku Hrvati su imali instrumente koji im osiguravaju opstanak i bez samostalne etničke i teritorijalne jedinice, ali Visoki predstavnici su to vrlo brzo, svojim odlukama poništili. Zasluge za ovo pripadaju u prvom redu Njemačkoj i Austrijskoj politici.

Takvo njihovo ponašanje ne proizlazi iz toga što oni mrze Hrvate, ili vole Bošnjake. Toga u politici nema, postoji samo interes.

Jedan mogući interes je dobava nafte i plina iz Arapskih država po povoljnijim uvjetima. Ali ako pogledamo jesu li oni dobivali energiju po povoljnijim uvjetima vidljivo je kako nisu, odnosno većinu toga njemačka je nabavljala iz Rusije dok je Austrija malo trgovala sa Arapima, a malo sa Rusima.

Drugo moguće objašnjenje Njemačkog i Austrijskog ponašanja je osobni interes pojedinih njihovih političara. Iran i arapske države imaju ogromne fondove za podmićivanje i njima nije nikakav problem platiti zapadne političare i novinare da vode probošnjačku politiku u BIH. I upravo to je najrealnije objašnjenje njihovog dugogodišnjeg ponašanja. U korona krizi smo vidjeli koliko daleko su političari spremni ići kako bi se izborili za nekakvu svoju proviziju. Iako su u samom početku krize ozbiljni stručnjaci govorili kako je cilj svih mjera usporiti krizu, i kako će virus vremenom doći do većine ljudi velika većina političari i plaćenih lobista farmaceutske industrije su insistirali na cijepljenju svih pa i onih koji su preboljeli Kovid, iako imaju vrlo visoku razinu antitjela, daleko veću nego oni koji se cijepe. A osobito snažno su propagirali cijepljenje djece, iako su priznavali kako je kovid za djecu bezopasan, što su objašnjavali kako djeca prenose bolest na starce. Od toga nisu odustajali ni nakon što je dokazano kako bolest mogu prenositi i cijepljeni.

A kada shvatimo kako je velikoj većini europskih, a i svjetskih političara provizija najvažniji motiv za bavljenje politikom puno je lakše shvatiti poteze međunarodnih političara u BIH.

U takvoj situaciju položaj Hrvata u BIH je vrlo teško poboljšati.

Zahvaljujući dugogodišnjoj politici pogodovanja Bošnjacima u BIH oni su počeli vjerovati kako su dovoljno jaki pretvoriti BIH u bošnjačku državu, najprije marginalizacijom Hrvata, a nakon toga i Srba. U tom cilju su 2016. dogovorili koaliciju sa Srbima kako bi zajedno marginalizirali Hrvate, što su osobito podržavali Karađićevi Srbi iz istočne Bosne, vjerujući kako bi se tada lakše odvojili od BIH. Međutim, Srbi iz zapadne Bosne su shvatili kako bi i oni mogli doći na red nakon marginalizacije Hrvata, te su raskinuli koaliciju sa Bošnjacima i sklopili je sa Čovićem. Zahvaljujući tome Hrvati su uspjeli na međunarodnu razinu dići raspravu o izbornom zakonu koji bi im omogućio da sami biraju svoje predstavnike u institucijama BIH i Federacije. Unatoč tome, Bošnjaci ne žele popustiti, svjesni kako bi time izgubili bilo kakvu šansu da cijelu BIH pretvore u bošnjačku državu.

Danas su Hrvati, zahvaljujući Bošnjačkoj nepopustljivosti postali svjesni kako moraju, ili obnoviti Herceg Bosnu, ili maksimalno decentralizirati BIH kako bi se većina državnih institucija spustila na razinu kantona, po uzoru na Švicarsku.

Proglašenje ponovne uspostave Herceg Bosne međunarodna zajednica bi proglasila za razbijanje BIH, te bi se tome snažno suprotstavila. Da bi to uspjelo Hrvati bi morali zajedno sa proglašenjem Herceg Bosne obnoviti i svoju vojnu komponentu HVO koja bi se mogla suprotstaviti i međunarodnim snagama i Bošnjacima. Ovakvo riješenje bi najviše odgovaralo Srbima koji bi sukob između Bošnjaka i Hrvata mogli iskoristiti za proglašenje odvajanja od BIH, a kao krivce za to proglasiti Bošnjake i Hrvate. Puno bolja situacija za Hrvate bi bila kada bi najprije Srbi proglasili svoje odvajanje od BIH, te da oni tek tada proglase obnovu Herceg Bosne, te to međunarodnoj zajednici prikažu kao reakciju na evidentan raspad BIH.

Druga mogućnost kojom se Hrvati mogu suprotstaviti Bošnjačkim težnjama za centralizaciju države je da uz pomoć Srba u državnom parlamentu postepeno većinu državnih ovlasti spuste na razinu kantona, po uzoru na Švicarsku. Međunarodna zajednica je i sama mogla uspostaviti ovakvu konfederativnu državu, ali im to nije odgovaralo. Ako bi BIH postala stabilna država tada međunarodna zajednica ne bi imala na Balkanu nestabilno područje koje se može lako destabilizirati u slučaju njihove potrebe, a to ne odgovara ni mnogobrojnim međunarodnim "stručnjacima" koji u BIH rade izuzetno dobro preplaćen lagani posao bez ikakve odgovornosti za učinak.

Pretvoriti BIH u Švicarsku moguće je dogovorom Srba i Hrvata koji bi mogli zakonski odgovornost za red i mir prenijeti na kantonalnu policiju, te skupljanje poreza na kantonalne porezne institucije, tako da većina novca ostaje u kantonima, a samo manji dio odlazi na državni i federalni nivo. Decentralizirati bi se moglo i obrazovanje, socijalna politika, te državno gospodarstvo, dok bi na državnom nivou mogla ostati samo monetarna politika i vanjska politika.

Sa ovakvom decentralizacijom ni jedan narod ne bi mogao za svoje probleme optuživati druge narode, te bi nacionalno nepovjerenje vremenom postalo bitno manje.

Ovakvo riješenje ne bi odgovaralo strancima koji rade u institucijama BIH, zato što bi došao kraj njihovom poslu, ali ni međunarodnoj zajednici, te bi se se oni tome mogli suprotstavljati. Ali to ne bi mogli vršiti otvoreno, zato što zapadna javnost to ne bi vidjela kao razbijanje države.

Koje riješenje će izabrati BIH Hrvati vidjet ćemo možda vrlo brzo. Rusima i njihovim igračima bi više odgovaralo prvo riješenje, to jest razbijanje BIH kako bi Bosna postala nova zona sukoba koja bi trebala bar malo smanjiti pažnju međunarodne javnosti sa sukoba u Ukrajini, dok bi svima koji nešto stvaraju u BiH više odgovarala mirna decentralizacija državnih institucija na kantonalni novo. A sadašnje riješenje odgovara samo državnim službenicima i funkcionarima u Sarajevu koji žive od poreza koji se skuplja širom BiH.