Kako stvoriti Veliku koaliciju, spremnu za južnoslavensku obnovu?

Pisano je; "Drvo se poznaje po plodovima!"

Kod ovoga je najveći problem što su pri berbi plodovi već zreli. A često mogu biti i nejestivi, pa i otrovni. Takvi loši plodovi mogu napraviti puno štete.

A malo je onih koji mogu drvo prepoznati i prije nego plodovi dozriju, osobito u politici.

Jedno zanimljivo "drvo" u hrvatskoj politici zove se Krešo Beljak.

Taj hrvatski političar je 1999. uhićen zbog zbog 4 provale u automobile kojima je ostvario materijalnu korist oko 1750 kuna zbog čega je osuđen na osam mjeseci zatvora uz uvjetnu osudu na tri godine. Kako ga slučajno društvo ne bi "ponijelo" otišao je na rad u Njemačku dok mu nije istekla uvjetna kazna.

Nakon povratka 2003. godine odlučio se na učlanjenje u HSS. Shvatio je kako je ipak bolje baviti se politikom nego raditi na baušteli kod nekih nijemaca.

Članstvo u HSS-u mu je dobro došlo za brzi pronalazak zaposlenja (unatoč evidentiranoj kriminalnoj prošlosti) na mjestu profesora zemljopisa u Srednjoj strukovnoj školi Samobor gdje postaje "stručnjak", te 2008. postaje stručni savjetnik u JU za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Zagrebačke županije.

Na tim mjestima je uspio prikriti mladenačke sklonosti, te se ideološki prilagoditi većini članova HSS-a.

A onda su ga članovi HSS-a, koji nisu znali prepoznati "drvo" iako su znali njegove mladenačke "plodove", u ožujku 2016. godine izabrali za predsjednika HSS-a. I tek tada, za vrijeme vladavine premijera Milanovića počeo je pokazivati u kojoj vrsti "drveća" pripada. Počeo je izbacivati sve one kojima Hrvatska nešto znači, ali "prepametnoj" većini u HSS-u to nije bilo dovoljno, pa su zašutjeli, plašeći se kako bi i njih mogao izbaciti ako se budu bunili. Većini su se oči otvorili tek kada je 13.1.20120. komentirao tweet neke Katie Pavlich, konzervativne komentatorice hrvatsko-njemačkih korijena. Ona je u svom tvitu napisala kako jugonostalgičari ne shvaćaju da je bilo preko 100 političkih atentata izvan Jugoslavije u razdoblju od 1945. do 1990. godine koje je organizirala UDBA. Beljak je odgovorio kako UDBA "očito nije pobila dovoljno emigranata jer znamo tko je radio s... i tko je potencirao ratove od 1991. do 1999. godine". Time je pokazao kojoj političkoj sorti voća pripada, pa su se mnogim članovima HSS-a otvorile oči, ali ne svima. Kako bi pojačao dojam nakon nekoliko dana je utvrdio kako su Bleibug i Oluja jedno te isto.

Mnogim poštenim, ali slabo mislećim članovima HSS-a nije bilo jasno što je svime ovime mislio postići.

A slijedeći logiku kako se drvo poznaje po plodovima lako je prepoznati što su Krešini pravi zadatci koje je dobio i prije 2016. kada je preuzeo uzde HSS-a

Prvi zadatak je nekad veliku političku stranku hrvatskog seljaštva marinalizirati.

Drugi zadatak je ostatke ove stranke smjestiti na krajnju političku ljevicu kako bi se stranka njegovog prijatelja Milanovića mogla pomaknuti prema političkom centru.

Istovremeno sa pripremama za Krešino preuzimanje HSS-a i na desnici se se prije 2016., za vrijeme Milanovićeve vlade pripremali slični postupci. Pojavio se pokret nezavisnih lista koje su se pretvorile u stranku MOST.

Ova nova stranka je od svog osnutka javno objavila svoj pravi cilj; "prisiliti HDZ i SDP na veliku koaliciju."

Za postizanje ovog cilja bilo je nužno iz HDZ-a odstraniti desnu frakciju. Zbog toga su ušli u Karamarkovu vladu kako bi spriječili njegovo zauzimanje mjesta predsjednika Vlade. I uskoro su uspjeli. Provokacijama, te uz pomoć igrača iz drugih stranaka uspjeli su srušiti Karamarkovu vladu i započeti proces odvlačenja HDZ-a u politički centar.

I tako se istovremenim guranjem HDZ-a i SDP-a u centar stvorila mogućnost buduće koalicije između ove dvije najveće stranke koje imaju dovoljno kadrova za formiranje stabilnih vlada.

I jedino što je još potrebno je glasače te dvije stranke privoljeti na ovakvu koaliciju.

U tom cilju je potrebno najdesnije i najlijevije birače demoralizirati, te navesti na bojkotiranje izbora.

Za demoraliziranje desnice organizirana je kampanja pljuvanja po Predsjednici države odmah nakon što je uklonila Titovu bistu sa Pantovčaka, a tome su se pridružili i vanjske službe čim je pokrenula Inicijativu Tri mora, da bi sve eskaliralo od trenutka kada je legalno i demokratski izabranoga Predsjednika Srbije pozvala u Zagreb kako bi ga privoljela na zajednički susret u Mostaru i dobivanje podrške za zaštitu prava Hrvata u BIH.

A nakon toga se pojavljuje jedan lažni prorok, pjevač koji ima ulogu dodatno demoralizirati desnicu. On je uskoro uspio uvjeriti mnoge "desničare" kako bi se aktualna Predsjednica trebala povući iz kampanje u njegovu korist.

Demoralizacija i podjela desnice je dovela Milanovića na Pantovčak.

Dobio je puno manje glasova nego Josipović prije 5 godina, ali je zahvaljujući demoraliziranoj desnici koja nije izašla na izbore ipak pobijedio.

Istovremeno sa kampanjom rušenja najprije Karamarka, a onda i Kolinde, mediji su pljuvali i po predsjedniku SDP-a Bernardiću, kako bi on najjače ljevičare otjerao, ne bi li tako ojačali oni koji su spremni na veliku koaliciju.

Ovakvi usklađeni događaji nikada se ne zbivaju sami od sebe.

Svakom tko nešto zna o planiranju jasno je kako se radi o dugoročnom političkom strateškom planu kakve znaju kreirati samo najbolji politički strateški planeri iz obavještajno sigurnosnih službi.

Tko su ti planeri može se doznati samo po tome ako otkrijemo kome je u interesu stvoriti veliku lijevo nagnutu projugoslavensku koaliciju, te tko je sve to financirao.

Financijeri MOST-a su poznati.

Glavni financijer bio im je Branko Roglić, vlasnik Orbica koji to nije ni skrivao. Ovaj, po vlastitom priznanju ljevičar u duši i desničar u poslu uspio je uz pomoć svoga strica, pukovnika KOS-a Marka Roglića, stvoriti ovo veliko jugoslavensko poduzeće sa sjedištem u Sloveniji koje u svim bivšim jugoslavenskim republikama financira političke opcije sklone obnovi Jugoslavije. Ovo poduzeće je stvoreno slično kao i hrvatski Agrokor, sa istim zadatkom povezivanja Jugoslavenskog gospodarskog prostora. Kada je MOST uspio srušiti Tomislava Karamarka prestalo je njihovo financiranje od strane Roglića, a druga poduzeća su počela financirati drugog igrača istog projekta.

A taj drugi igrač kojeg treba financirati je "mesija" Škoro.

Najviše su utrošili na medije.

Škoru kao političara su izmislili isti ono koji su u Hrvatskoj u Kolindi vidjeli velikog neprijatelja čim je uklonila Titovu bistu sa Pantovčaka, a kada je pokrenula inicijativu Tri mora i podržala izgradnju LNG terminalu postala je smetnja i rusko-njemačkim interesima. I oni su se lako dogovorili o tome kako pod svoju kontrolu staviti dio naivne desnice, a sve u cilju obnove Jugoslavije, te zaštite rusko njemačkih interesa.

Tada su se u kampanju rušenja Predsjednice i stvaranje desnog "mesije" uključila neka poduzeća povezana sa ruskim interesima. Tu su se najčešće spominjali Prvo plinarsko društvo – PPD i Ivan Vrdoljak, Pevec d.d. (HDSSB), Dicentra d.o.o. i još neki, te Z1 televizija u vlasništvu Peveca d.d.

Nakon što je srušena Kolinda Grabar Kitarović, a na Pantovčak došao Milanović, glavni ideolog obnove Jugoslavije Vesna Pusić je odmah javno priznala kako se ovom Milanovićevom pobijedim Hrvatska vraća u svoje "prirodno okruženje", a to je Zapadni Balkan.

Pobjedom Milanovića desnica je postala dovoljno demoralizirana, te je velika vjerojatnost kako na slijedeće izbore domoljubna desnica većinom neće ni izaći.

Nakon pobjede Milanovića na red je došla politička obrada lijevoga biračkoga tijela.

Tek tada je Krešo Beljek počeo govoriti ono što najlijevi SDP-ovci misle, kako bi preuzeo taj dio biračkoga tijela, i tako SDP-u omogućio pomak prema političkom centru i stvaranje Velike koalicije, iako to za sada Bernardić i njegovi javno žestoko odbijaju. Velike koalicije se obično stvaraju oko nekih programskih točaka o kojima koalicijski partneri imaju jedinstvene poglede, ali kod nas nitko ne vidi koje su to zajedničke političke, ekonomske ili ideološke točke o kojima se glavne političke stranke slažu. Izgleda kako je bitna samo jedna točka, stabilna vlast.

A kako Predsjednik države nakon slijedećih izbora za sabor ne bi slučajno mandat za sastavljanje Vlade ponudio nekom desničaru, ili nekom tko se protivi Velikoj koaliciji morao je na izborima za Pantovčak biti izabran netko tko podupire takvu koaliciju. I zbog toga su naši zagovornici povratka Hrvatske na Balkan morali pobijediti, uz pomoć stranih službi kojima je bilo isto toliko važno srušiti predsjednicu Kolindu zbog njezinoga guranja Hrvatske u Srednju Europu.