Kako zabraniti rad nedjeljom?

Usred kampanje za EU izbore Marijana Petir potegnula pitanje rada nedjeljom. Iako to nema baš nikakve veze sa europskim parlamentom pitanje je važno za hrvatsku državu, a i za hrvatske radnike.

Sabor je već jedanput donio zakon o zabrani rada nedjeljom, ali je to napravio tako traljavao da ga je ustavni sud morao poništiti zbog suprotnosti sa ustavom. Naime, ustavno pravo svih poduzetnika je poslovati pod jednakim uvjetima. A ako nekim malim trgovinama dozvoliš rad nedjeljom, a drugima većima ne dozvoliš onda je to kršenje ustavnog prava na jednakost.

Marijana je ovo pitanje vjerojatno potegla po nagovoru Crkve kako bi dobila potporu za svoju kampanju.

Međutim ni Marijana, a ni Crkva nisu predložili kako zabraniti rad nedjeljom, a da sve bude u skladu sa ustavom. Očito je kako se ona ne razumije u ekonomiju, a ni Crkva, čini mi se baš i nema neke stručnjake koji znaju kreativno zaobići probleme na putu do cilja.

Malo je stručnjaka koji znaju problem riješiti zaobilaženjem prepreka.

Većina prepreke najradije ignorira vjerujući kako će se one same od sebe ukloniti iz nekih nepoznatih razloga.

Problem rada nedjeljom usko je vezan uz opstanak malih trgovina koje su konkurencija moćnim velikim robnim lancima. A veliki znaju štititi svoje interese. Te interese je Crkva mogla odavno savladati samo da je znala kako jednim udarcem zabraniti rad nedjeljom, zaobilazno privilegirati male trgovine, te istovremeno povećati porezne prihode države.

Prvilegiranje malih trgovina je suprotno ideologiji korporacijskog neoliberlnog društva formalnopravne jednakopravnosti.

Samim odsustvom privilegiranja malih privilegirani su veliki.

Veliki trgovački lanci robu kupuju uglavnom od većih proizvođača za sve svoje trgovine po nižim cijenama, dok male trgovine kupuju uglavnom od manjih lokalnih proizvođača, što je skuplje i samim time male trgovine nemaju istu šansu za opstanak. Ali njihovo prikriveno privilegiranje je moguće, zaobilazno preko samih kupaca.

Kupci su ti koje treba "nagovoriti" na češći odlazak u male trgovine.

A to se može napraviti i na način da formalno privilegija nema.

Kako bi se prikriveno privilegirale male trgovine, koje zapošljavaju veći broj radnika, potrebno je uvesti poseban porez za rad noću, nedjeljom i blagdanom.

Od tog poreza trebaju biti izuzeti samo sveži prehrambeni proizvodi, dnevni tisak, lijekovi, suveniri, ugostiteljske usluge, motorna goriva i slični proizvodi koji se prodaju uglavnom u malim trgovinama.

Ovime bi bili privilegirani proizvodi, a ne trgovci, te se time ne bi kršio ustav.

Nakon donošenja ovakvog novog poreza male obiteljske trgovine bi imale interes raditi i noću, pa i nedjeljom nekoliko sati, dok velike trgovine ne bi otvarale svoje objekte zbog male količine prodaje.

Upravo to je ono što Crkva i Petirka traže, a da toga nisu ni svjesni.

Zahvaljujući ovakvom dodatnom porezu male trgovine bi opstale i u manjim mjestima i kvartova, te bi usput mogle prodavati i proizvode lokalnih proizvođača koji se ne mogu probiti na police velikih robnih lanaca.

Usput bi i država zaradila na ovom novom porezu, pa ne bi imala razloga za odbijanje ovakvog dodatnog prihoda.

Protiv bi mogli biti samo oni političari i "znanstveni analitičari" koji se nalaze na platnom spisku velikih robnih lanaca. Oni bi mogli lagati kako će se ukupni mjesečni promet smanjiti, ali to bi se vrlo brzo kroz praksu pokazalo kao glupost. Radnik svoju plaću može trošiti jedanput mjesečno, ili jedanput tjedno, ili svaki dan po malo. A bez obzira koliko puta zalazio u trgovinu ne može potrošiti više nego što je dobio plaću, ili uzeo kredit.

Sa ovim poreznim rješenjem rad nedjeljom se ne bi potpuno ukinuo, ali bi se bitno smanjio.

Zbog višeg poreza rijetko bi se kupovalo nešto na što se plaća ovaj porez, pa bi se promet nedjeljom, blagdanom i noću smanjio za više od 90 posto. To znači kako bi više od 90 posto trgovaca mogli nedjeljom biti sa svojom obitelji.

Potpuna zabrana rada nedjeljom i onako nije moguća pošto uvijek moraju raditi razne dežurne službe kao što su policija, bolnice, čuvari, vatrogasci i mnogi drugi.

A problem je bolje riješiti za većinu, nego ga nikako ne rješavati.