Kakve nam to čipove "Veliki brat" želi ugraditi pod kožu uz pomoć cijepljenja?

Kakve nam to čipove "Veliki brat" želi ugraditi pod kožu uz pomoć cijepljenja?
272
1
2

Sve češće nailazim na tekstove u kojima se tvrdi kako će nam svima tajno ugraditi nekakve čipove pod kožu uz pomoć kojih će neke tajne sile u svakom trenutku znati gdje se nalazimo. A te čipove će nam ugrađivati injekcijama kada nas budu cijepili protiv korona virusa.

Neki čak vjeruju kako su ti čipovi "Žig zvijeri" koji se spominje u Ivanovom Otkrivenju. I kako će nam ih staviti pod kožu na čelu ili na desnicu.

Da bi čipovi mogli slati nekakve podatke moraju imati izvor električne energije.

Osnovni izvori energije u čipovima su baterije. Čipovi koji stalno šalju nekakve podatke uz sebe obično moraju imati bateriju. Ta baterija se povremeno mora zamijeniti. Što se signali šalju na veću udaljenost to i baterija mora biti jača i veća.

Umjesto baterije čipovi mogu imati i druge izvore energije.

Električnu energiju čipovi mogu dobivati i pomoću male fotoćelije koja svjetlosnu energiju pretvara u električnu. Ovakvi čipovi mogu emitirati signale dok su izloženi svjetlosti. Električnu energiju mogu proizvesti i mali kristali izloženi pritisku koristeći piezo efekt. Kada ih se izloži pritisku oni mogu dati mali električni napon i čip sa ovakvim kristalom može slati slabi signal u trenutku dok je izložen pritisku. Ovakav čip bi se mogao ugraditi u zub, te služiti kao buba za prisluškivanje ili lociranje u trenutku dok čovjek nešto jede.

Čipovi koji se ugrađuju u bankovne kartice i u sebi imaju malu antenu zavojnicu koja inicira mali napon kada se nađe u izmjeničnom elektro-magnetskom polju. I taj napon je dovoljan da čip pošalje neki signal. Uređaji koji emitiraju takvo izmjenično elektro-magnetsko polje te primaju signale sa čipa zovu se RFID-čitači i oni služe za komunikaciju sa RFID čipovima. Ovi čipovi imaju veličinu zrna riže, a mogu se ugraditi pod kožu uz pomoć injekcija širokih nekoliko milimetara. Uz pomoć injekcija za cijepljenje koje su tanje od milimetra takav čip se nikada neće moći stavljati pod kožu. Kada se ovakav čip stavi pod kožu on može služiti za identifikaciju, ili za plaćanje na blagajni, kad čovjek prođe pokraj čitača. Najveća udaljenost na koju se može poslati signal je manja od jednog metra, ali je to najčešće puno manje.

Ovakvi RFID čitači se nalaze na svim blagajnama u trgovinama gdje se plaća karticama, a RFID čipovi se nalaze u bankarskim karticama, osobnim karticama i drugim karticama za identifikaciju. Čim se ovakav čip odmakne izvan dometa čitača on ne može slati nikakve signale i ne može služiti za stalno praćenje nečijeg kretanja. Ovakvi uređaji se ponekad ugrađuju u zubne ili druge medicinske inplantate kao sredstva za vanjsko očitanje serijskog broja tog inplantata. Time je moguće provjeriti tko je proizveo i ugradio taj inplantat, te radi li se o originalu ili falsifikatu.

Da bi se ovakav čip koristio za trajno praćenje uz njega bi morala postojati i jaka baterija koju povremeno treba zamijeniti. Tek tada bi postojala mogućnost za daljinsko identificiranje i korištenja GPS za lociranje osobe. Da bi se signal mogao slati preko mreže repetitora za mobitele i baterija bi morala biti kao za najmanje mobitele.

Postoje i tehnologija Near Field Communication (NFC).

Ova tehnologija omogućuje komunikaciju između dva uređaja sa NFC ako su blizu jedan drugoga. Pri tome nije potrebno uparivanje uređaja kao kod blututha. Ovakvi čipovi se mogu ugraditi u kartice, razne jednokratne kupone, ključeve, mobitele i slično. NFC čipovi mogu komunicirati na udaljenostima od samo nekoliko centimetara. Uz pomoć ovakvih čipova ugrađenih u mobitel kod kupovine je dovoljno na blagajni dotaknuti poseban uređaj mobitelom, upisati PIN i plaćanje je obavljeno. Upis PIN-a je osiguranje od krađe.

Takav mobitel bi se mogao koristiti i za otključavanje automobila, ili kuće. Rad ovakvih čipova se temelji na principu magnetske indukcije koja se stvara među dvije antene uređaja. Između te dvije antene se stvara inducirano elektromagnetsko polje koje daje energiju i za slanje podataka. Za to su potrebna dva tipa ovakvih čipova, prijamnik i predajnik. Prijamnik je pasivni i ne treba napajanje, dok predajnik mora imati napajanje energijom.

NFC prijamnici mogu biti izvedeni kao naljepnice ili tanki sloj plastike, te su vrlo fleksibilni i jeftini za ugradnju u razne uređaje.

Ovi prijemnici mogu biti izrađeni kao read-only tip, što znači kako su sve informacije u njih ugrađene prilikom proizvodnje. Te informacije mogu biti razne cijene, popusti, podaci o određenim događajima i slično. Prijamnici mogu koristiti i dodatni sklop koji može biti spojen na Internet preko kojeg je moguće i dinamički upravljati podacima u čipu.

I predajnici mogu raditi u prijamnom modu, te je time omogućena komunikacija na primjer između dva pametna telefona. Time je omogućeno korištenje na mjestima gdje postoji puno uređaja jer ne može doći do miješanja signala. Sigurnost NFC tehnologije se zasniva na činjenici da ovi čipovi rade na vrlo maloj udaljenosti. U slučaju krađe smartphone uređaja, kradljivac bi također trebao znati i PIN kod bez kojeg ne može koristiti plaćanja putem NFC-a. Kod plaćanja ovim čipovima moguće je poništavanja plaćanja, pa je u slučaju gubitka ili krađe uređaja uvijek moguće onemogućiti sva daljnja plaćanja.

Svi oni koji nas plaše tajnom ugradnjom čipova pod kožu morali bi znati kako RFID čipovi sa ugrađenom baterijom mogu služiti kao sredstvo za daljinsku identifikaciju i lociranje, što može biti korisno za praćenje dementnih osoba, djece ili životinja, ali je za praćenje svih drugih osoba potpuno nepotrebno.

Ne u bliskoj budućnosti već i danas "Veliki brat" ima sve mogućnosti našeg praćenja.

Preko kartičnog plaćanja moguće je otkriti što sve kupujemo, kada smo to radili i gdje.

Preko mobitele sa GPS-om telekomunikacijske kuće i razne aplikacije točno znaju gdje smo bili u nekom trenutku. Moguće je čak i tajno uključiti mikrofon na mobitelima te tako prisluškivati zvukove oko nas.

Postoje i softveri koji nas mogu prepoznati po glasu, a prepoznavanjem ključnih riječi mogu se aktivirati sigurnosni alarmi ako prilikom razgovora upotrijebimo neku ključnu riječ. Može nas se prepoznati po načinu na koji tipkamo na tipkovnici kompjutora ili na mobitelu.

Komunikacijske kuće mogu otkriti lokaciju mobitela čak i kada on nema GPS uređaj u sebi, a to se radi triangulacijom signala sa tri repetitora najbliža mobitelu.

Moguće je locirati i automobile, te ručne satove sa ugrađenim GPS-om.

Po potrošnji vode, struje, ili plina obavještajne službe mogu doznati dali u nekom stanu netko živi, te razne aplikacije mogu same otkriti promjenu kad se nekom stanu pojavi više osoba, ili se bitno smanji potrošnja.

Preko televizije priključene na nekog internet operatera moguće je doznati kada smo i što gledali, a također mogu znati kada smo koristili internet i što smo pretraživali. Google zna sve što smo bilo kada pretraživali preko svoga kompjutora, loptapa, tableta, ili mobitela. Na osnovu svega toga moguće je izraditi precizan psihoprofil svakoga od nas.

Pametni sat nam mjeri korake, srčani ritam, a mogao bi nam mjeriti tlak, otkriti lokaciju gdje se nalazimo i gdje smo sve bili. Ako nam se poremeti srčani ritam ili znatno skoči tlak mogao bi to odmah dojaviti najbližoj prvoj pomoći. Ako se zbog neke zarazne bolesti ne smijemo kretati izvan kuće i o tome bi mogao alarmirati ovlaštene državne institucije. Sa dodatnim senzorima uskoro bi mogao mjeriti šećer u krvi, ili vršiti druge labaratorijske pretrage krvi, te to dojavljivati našem liječniku. Uskoro će moći identificirati vlasnika po srčanom ritmu, a i po moždanim valovima. A sve to moglo bi se i zloupotrijebiti dojavom informacija raznim reklamnim agencijama, ili obavještajnim službama.

Nove kamere sa ugrađenim softverom već nas sada mogu prepoznati prema izgledu lica na desetak metara udaljenosti, a uskoro će to moći i preko šarenice oka, preko linija na usnama, preko otisaka prstiju kada okrenemo dlan prema kameri, prema krvnim žilama na dlanu, ili prema hodu i pokreta ruku. Mogu nam čak otkriti i temperaturu, te nas na osnovu toga pustiti ili ne pustiti u neku trgovinu, ustanovu, ili bolnicu. Ovo naravno može biti vrlo korisno prilikom ulaska u ambulantu, ili bolnicu kako bi se upalio alarm koji nas odmah preko reda pušta liječniku kako ne bi u čekaonici širili neku zaraznu bolest.

I svi ti podaci bi se mogli uparivati kako bi se osobe identificirali na osnovu više biometrijskih podataka, čime se povećava sigurnost. Uparivanjem podataka o temperaturi tijela sa otiscima prstiju moguće je isključiti provalnike koji koriste voštane kopije otiska prstiju, maske tuđeg lica, ili lažnim lećama sa slikom tuđe šarenice oka.

Prema tome, "Veliki brat" nas neće uskoro pratiti zahvaljujući cijepljenju.

"Veliki brat" nas već prati.

I to radi već 100 godina.

O svima nama vodi dosijee, evidencije, baze podataka. Bez obzira jesmo li neki zakon prekršili ili nismo. Dovoljno je da smo sumnjivi.

Sumnjivi smo ako nešto znamo!

Sumnjivi smo ako nešto imamo!

Sumnjivi smo ako su nam roditelji ili rodbina sumnjivi!

Sumnjivi smo ako smo se pozdravili sa nekim sumnjivim!

Sumnjivi smo ako smo rođeni u sumnjivom mjestu!

Sumnjivi smo ako imamo stolnjak na stolu!

Kulaci!

Neprijatelji!

Ako se želimo osloboditi praćenja od strane "Velikog brata" nešto se može učiniti, ali potpuno praćenje se ne može isključiti.

Kako bi naši biometrijski podaci bili sigurniji potrebno ih je čuvati kodirano na samim našim uređajima, a ne na udaljenim "oblacima" odakle ih je puno lakše ukrasti.

Možemo izvaditi baterije iz nekih mobitela i tada nas više preko njega ne mogu ni locirati ni prikriveno prisluškivati. Ali kod većine novijih mobitela nije moguće izvaditi bateriju. Zbog toga bi svatko tko želi zaštititi svoju privatnost morao bi imati u ormariću pokraj kreveta jednu dobro uzemljenu metalnu kutiju u koju bi mogao, kada mu ne treba staviti svoj mobitel i sve druge uređaje koji imaju čipove sa baterijom. Ako netko sumnja kako mu je tajno ugrađen neki čip u zub, ili inplantat dovoljno je da se prošeta vrlo blizu visokonaponskog transformatora i svi takvi čipovi bit će sprženi.

Umjesto vožnje automobilma koji također imaju čipove sa GPS-om na manje udaljenosti se može ići pješke, ili biciklom.

Od kamera se djelomično možemo zaštititi vlasuljama, brkovima i bradama, šeširima, kapama, šalovima, većim naočalama, šminkom i neprimjetnim maskama koje prekrivaju dijelove lica. Od prepoznavanja po hodu možemo se zaštiti umetanjem malog uloška u jednu cipelu kako bi izgledalo kao da lagano šepamo. Od prepoznavanje po otiscima prstiju, ili skeniranja žila u dlanu možemo se zaštititi nošenjem tankih rukavica.

U korona krizi smo naučili kako je u iznenadnim situacijama najvažnije imati zalihu hrane i drugih osnovnih potrepština za više dana.

Kupovina se može vršiti i gotovinom, a dobro je u kući uvijek imati manju zalihu novca kako bi mogli kupiti hrane za nekoliko mjeseci u slučaju raspada električne mreže izazvane prirodnim katastrofama, hakiranjem mreža, mogućim kriznim raspadom burzi, ili bankrotom banaka. Dok se države u velikim krizama sjete nacionalizirati propale banke potrebno je imati gotovinu za kupovinu najnužnijeg.

Onima koji brinu za svoju sigurnost i privatnost dobro bi bilo u dvorištu dio travnjaka pretvoriti u mali vrt za najosnovnije povrće. A isto to je dobro napraviti i uz vikendice. Imati vikendicu sa okućnicom, ili kuću na selu puno je bolje za sigurnost nego imati veliki iznos u nekoj banci. To je vrlo korisno kao hobi i za održanje fizičke aktivnosti, kao sredstvo za odgoj djece, a i kao zadnja rezerva u slučaju neželjenih katastrofa.