LIBERALNI KOMUNIZAM

Liberalizam i Komunizam su dvije ideološki suprotstavljene ideologije, jedna "desna", druga "lijeva". Ali oduvijek su imali neke poveznice koje su ih povezivale u prošlosti, a osobito nakon propasti Sovjetskog saveza.

Liberalizam zastupa ideju individualizma što pripada desnici, dok komunisti zastupaju kolektivističku ideologiju što ih svrstava u lijevicu. Ali i u ovoj podijeli ima odstupanja. Frakcije socijalističke misli poput fašizma i nacionalnog socijalizma su također zastupali kolektivizam, ali ih je Staljin ipak svrstao u desnicu, u društvo "truluh" liberala koji su najžešće branili interese privatnog vlasništva.

Liberalizam ima svoju političku, moralnu i gospodarsku stranu.

U politici liberali se zalažu za slobodu u izražavanju političkih stavova svima, osim onima koji se zalažu za očuvanje zajednica kao što su obitelj, nacija i vjerska zajednica, osobiti kršćanska. Prema islamizmu propovijedaju toleranciju, rado primjenjuju istočne religijske prakse jogizma, reinkarnacije, često su odlazili vidovnjacima i vračarima, dozivanju duhova, rado prate horoskope, ali kršćanstvo mrze.

U području morala liberali se od svoje pojave zalažu za slobodu homoseksualizma, ubijanju nerođene djece, slobodnu prostituciju i slobodne seksualne odnose, te za legalizaciju droge ne samo u medicinske već i u rekreativne svrhe.

U području gospodarstva liberalizam se u svome početku zalagao za društvo jednakih šansi. U početku pojave liberalizma to je značilo ukidanje monopola raznim vlastelinima u naplati cestarina, mostarina i drugih monopolskih ekskluzivnih prava. Vremenom, ovaj liberalizam jednakih šansi pretvorio u težnju prema društvu jednakopravnosti u kojem za sve postoji jednako pravo, ali ne i jednake šanse. Više se zakonom ne propisuje kako svi poduzetnici imaju pravo na iste kamate na kredite. To određuju rejting agencije.

Više ne moraju svi plaćati iste poreze. Mali poreze plaćaju vlastitoj državi dok velike korporacije porez potpuno legalno smiju prebacivati u svoje podružnice u poreznim oazama.

Više se ne gleda koje troškovne, porezne i kreditne uvjete imaju strani konkurenti u stranoj državi. Ako oni dozvoljavaju slobodni dolazak naše robe kod njih onda i mi moramo dozvoliti dolazak njihove robe koda nas. Ako pri tome jedni uvijek ostvaruju vanjskotrgovinski suficit, a drugi deficit nije bitno. Bitno je poštivati pravila WTO-a. A kako se promjenom deviznog tečaja ne bi poništio nesrazmjer vanjskotrgovinske nepoštene razmjene WB i IMF daju kredite čak i najnesposobnijim političarima manjih država kako bi tečaj lokalnih valuta ostao visok u cilju održanja vanjskotrgovinskog seficita jačih država.

A kako se neki političari ne bi pobunili brinu se divizije raznih lobista koji naručuju zakone koji odgovaraju velikim kompanijama, i to onima iz nekoliko najjačih država. Kako bi političare doveli na svoju stranu osim potkupljivanja spremni su svoje prijedloge zakona i "znanstveno" potkrijepiti. U tom cilju rado i obilno financiraju znanstvene projekte onih znanstvenika koji rado smišljaju njima poželjne "znanstvene" teorije, pa makar morali pod tepih skriti mnoge dokazane i eksperimenatalno provjerljive činjenice.

I tako je liberalna ideologija na području gospodarstva zatvorila puni krug. Umjesto velikih feuda dobili smo velike međunarodne korporacije koje naručuju zakone koji odgovaraju samo njima. Zakone koji jednako vrijede za sve, ali ih mogu konzumirati samo oni sa gomilom novca. A ako neke velike korporacije i prekrše zakon tu su skupi odvjetnici koji znaju kako se zbog forme može poništiti sadržaj, koristeći "rupe u zakonima" koje su namjerno ugradili u zakone.

I komunizam je doživio svoje metamorfoze.

I komunizam ima svoju političku, moralnu i gospodarsku stranu.

U politici komunisti su se zalagali samo za slobodno učlanjenje ljudi u vladajuću partiju koja kao avangarda radničke klase sve zna bolje, pa pojedinci nemaju potrebe razmišljati o onom o čemu su vođe već razmislili. Svi moraju vjerovati partijskom kolektivu, a svi konkurentski kolektivi su nepoželjni, osobito obiteljski kolektivi, nacionalni kolektivi i vjerski ponajviše kršćanski kolektivi. Za sve te kolektive stvoreni su zamjenski kolektivi koji su organizirani kao ogranci ili podružnice avangardne partije kako bi svi bili na "liniji" partije. Iako su propagirali ateizam rado su vježbali jogu i transcedentalnu meditaciju, odlazili vidovnjacima i vračarima, dozivali duhove, pratili horoskope, ali kršćanstvo im je bio opijum za narod.

U području morala komunisti su bili za kažnjavanje homoseksualizma, ali samo kada je netko to javno izražavao, ili se zamjerio nekom drugu. Prvi su počeli slobodno ubijati nerođenu djece u čemu su poslužili kao primjer zapadnim liberalima. Kažnjavali su prostituciju ali su je rado i koristili kad im je zatrebala za obavještajni rad ili za zabavu važnim drugovima. Propagirali su bračnu vjernost, ali su se rado upuštali u izvanbračne seksualne odnose. Kažnjavali su i trgovinu drogom, ali su se rado uključivali u trgovinu drogom prema zapadnim državama liberalne demokracijom.

U području gospodarstva komunizam je ukidao privatno vlasništvo i slobodnu konkurenciju. Privatno vlasništvo su oteli, a slobodnu konkurenciju ukinuli stvaranjem velikih državnih monopola u svim djelatnostima. Pošto bez konkurencije nema razvoja komunističke države su dobro proizvodile samo oružje, stoga što su tu imali jaku konkurenciju zapadnih država, pa su silom prilika u posao morali uključivati one koji znaju misliti, ali su zaboravili kako proizvesti hranu stoga što tu konkurencije između više proizvođača nije bilo. Na kraju, komunizam je propao zbog gladi, ali komunisti ni na istoku ni na zapadu nisu nestali. Samo su obukli nove uniforme. Prihvatili su neoliberalnu ideju jednakopravnosti koja im omogućuje zadržavanje svega što su pokrali u vrijeme komunizma, i osobito u vremenima raspada komunizma.

Naučili su kako i oni svoju imovinu mogu prebaciti u porezne oaze gdje plaćaju puno manje poreze.

Prihvatili su i pravila WTO-a, te kredite WB-a i IMF-a kako bi što više zadužili vlastite države uz što višu kamatu koju dijele pola pola. Pola banci koja daje kredite, a pola onom tko potpisuje uzimanje stranoga kredita.

Naučili su kako se puno više može postići uz pomoć lobista nego oružjem.

I tako se i kod komunista zatvorio njihov ideološki krug.

Ukinuli su privatno vlasništvo kako bi odabrani pojedinci između njih to vlasništvo vremenom pospremili u svoj džep.

Ukinuli su slobodnu konkurenciju kako bi na koncu uveli divlju konkurenciju bez pravila dok se ne dočepaju svega što se može uzeti. A nakon toga su poput pravih liberala uveli pravila o konkurenciji u kojoj će svoje zaštititi zakonima koji jednako vrijede za sve, ali ih konzumirati mogu samo oni koji to mogu platiti.

I tako je komunistička ideologija i na području gospodarstva zatvorila svoj puni krug. Velike feude su oduzeli jednima, pretvorili ih u još veće državne sovhoze i kolhoze, da bi ih na kraju pretvorili u još veće korporacije u svome vlasništvu.

Potpuno su se približili liberalima.

Više ih ne zanimaju prava radničke klase koja je izumrla zahvaljujući robotima. Radnici ih zanimaju samo deklarativno u predizbornim kampanjama.

Više ih ne zanimaju veliki državni proizvodni kolektivi. Zadovoljni su velikim međunarodnim kompanijama u njihovom vlasništvu.

Kao i liberali najveći su im neprijatelji "desničari", ali ne oni koji propagiraju globalizam već samo oni koji se zalažu za poštene međunarodne trgovinske prakse, obitelj vjeru i naciju. Protiv svojih nevladinih udruga nemaju ništa, pa ih obilno financiraju na teret poreznih obveznika, ali su im kršćanske nevladine udruge trn u oku. Globalizam im je postao ono što su nekada propagirali kao internacionalizam, za koji se više ne bore kroz avangardu radničke klase sa monopolom na vlast, već kroz velike međunarodne globalne oligopolne kompanije.

Potpuno su se približili liberalima, najviše u svojoj prosvjetiteljskoj mržnji prema religiji, osobiti prema kršćanstvu. Druge religije im ne smetaju, kao ni liberalima i liberalnim prosvjetiteljima.