Lokalni izbori prošli

Lokalni izbori prošli
94
1
0

Svi zadovoljni javno, ali mnogi plaču tajno.

Zagrebčanci umjesto za Živi zid glasali za Možemo. Isto, samo u drugom pakovanju sa dodatkom seksualnih nastranosti. Puno obećavaju malo mogu napraviti. Obećavaju nemoguće. Ukinut će korupciju. Mnoge civilizacije su propale zbog korupcije kada više nikom nije stalo za opstanak takvog društva. Korupcija nije stvar nečije političke volje. Korupcija je stvar prilike. Barem 90 posto ljudi će uzeti ono što mu ne pripada ako uoči priliku uzeti bez kazne.

Korupcije nema kada privatni poduzetnik posluje sa drugim poduzetnikom. Tu postoji mogućnost da jedan prevari drugoga, ili mu otme, ali to nije korupcija. To je krađa ili pljačka.

Korupcija se događa kada privatnik posluje sa državom, pri čemu su moguća dva slučaja. Jedan je kada privatnik od državnog dužnosnika traži privilegiju za sebe na štetu poreznih obveznika. Drugi slučaj je kada dužnosnik kaže privatniku; „A gdje sam ja u toj priči”.

Međutim, korupcija je najjača tamo gdje je sve u rukama države.

Tada se u poslovanju između različitih poduzeća ili organizacija ne razmjenjuje novac. Razmjenjuju se robe i usluge direktno trampom, bez posredstva novca. Razmjenjuje se sve od zapošljavanja rodbine i prijatelja do napredovanja u karijeri. Sustav je jednostavan i u poduzećima i na fakultetima, i u sudstvu, i svim državnim organizacijama. Zaposli ti moga sina zaposlit ću ja tvoju kćer. Zahvaljujući ovakvoj vrsti korupcije najbrže napredovanje je rezervirano za one sa najjačim vezama, a rezultat je kadrovska selekcija po nesposobnosti. Oni sa dobrim vezama napreduju dok ne dođu na položaj za koji su totalno nesposobni. Rezultat je propast i ekonomije i društva i države. To je osnovni razlog zašto su se komunističke države raspale. A Možemo upravo to obećava, vraćanje svega u ruke grada i gradskog holdinga, a na štetu privatnih poduzetnika koji su poslovali sa gradom. Ono što ne mogu vratiti u ruke grada dodjeljivati će na javnim natječajima, što znači kao više o svemu neće odlučivati gradonačelnik već oni koji sastavljaju tendere za javne natječaje po narudžbi pojedinaca.

U Istri IDS doživio katastrofu. Ostale mu samo mrvice. Razlog isti kao u Zgrebu , korupcija.

Most preživio samo u Sinju. Što i nije čudno. Kao projekt zamišljen za rušenje Karamarka ispunili su svoju svrhu i Rogliću više ne trebaju. Pa sad ne znaju što bi radili, što je za njih veliki psihološki problem. Treba naći cilj u životu.

I Mate Radeljić sa suradnicima je imao svoj projekt rušenja Kolinde na što je uspio nagovoriti Škoru. Škoro Matin projekt ostvario i politika mu se svidjela pa odlučio ostati u njoj. Uočio priliku u skretanju HDZ-a u lijevo čime je desni dio političkog spektra ostao slobodan. Osnovao stranku, ušao u sabor, a sada osvojio i mnoga bivša manja uporišta HDZ-a. Ovaj politički prostor su pokušali osvojiti i neki drugi puno bolji govornici i političari, ali nisu uspjeli ponajviše radi toga što nisu shvatili važnost organizacije. To je česta pojava kod naših najboljih desnih intelektualaca koji organizaciju promatraju kao neku marginalnu djelatnost koju oni prirodno imaju u malom prstu, ali se sa stvarnošću suoče na prvim slijedećim izborima.

Za razliku od njih Škoro je kao uspješan poduzetnih naučio za svaki posao angažirati vrhunske profesionalce, te je za svoj politički projekt angažirao vrhunskog organizatora Marija Radića.

Ako HDZ ostane na kursu Pupovca, Islamske deklaracije, gender ideologije, nastranih seksualnih prava i sličnoga Škori se smiješi lijepa politička budućnost. Ako se HDZ vrati na put Franje Tuđmana Škoro i dobar dio njegovih bi se mogli vratiti u HDZ, najprije u saboru, a kasnije i na terenu.

Ali, teško je promijeniti sadašnji put HDZ-a. Ako Glavaš bude ustrajan na odlasku Pupovca i otkaže koaliciju HDZ bi mogao ostati bez većine. I Čačić je upitan. Može se vratiti u sabor, ali teško da to može zadovoljiti njegove ambicije. Mogao bi zatražiti neko ministarstvo. Ako ga ne dobije i on bi mogao otkazati koalicijsku suradnju. U tom slučaju HDZ može sklopiti koaliciju sa Domovinskim pokretom, ali tek ako se dogode unutarstranačke promjene. Sadašnje vodstvo bi radije koaliralo i sa crnim vragom nego sa mrskim im desničarima.

Sve će se možda vidjeti vrlo brzo kada bude drugo čitanje zakona o pravima civilnih žrtava rata. Ako oni koji su kao „civili” stradali na okupiranom područjima dobiju što im je obećano možda se u saboru dogode i neka preslagivanja stavova u glavama pojedinih zastupnika.

Ako se to ne dogodi Škori i Boži Petrovu preostaje udruživanje kao priprema za iduće izbore. Škori bi ujedinjenje bilo korisno ako jednog dana misli postati premijer, ali za goli opstanak bez Petrova, Bulja i Grmoje može, dok Mostovci bez Škore nestaju. Ujedinjenje je moguće gašenjem taština. A to se može postići jedino uvođenjem unutarstranačkih predizbora za sve kandidature za sabor, županije, gradove i općine. Tko na predizborima dobije najviše glasova prvi je na listi, tko dobije malo manje drugi je i tako dalje. Ako funkcionira u SAD-u moglo bi kod nas, ali unutarstranačka demokracija je riba koja slabo pliva u balkanskim vodama. Tu je svaki vođa najpametniji, najljepši i najjači, ali to ni jedan nije spreman testirati u svom krugu suradnika. Protivnici iz drugih stranaka su politički protivnici, ali protivnici iz vlastite stranke su najopasniji neprijatelji. Njima se nikada ne može vjerovati.