Medijska banalizacija političke odgovornosti

Medijska banalizacija političke odgovornosti
58
1
0

Već danima mediji me teroriziraju svojim raspravama jeli ministrica Žalac treba dati ostavku!

Nije imala važeću vozačku dozvolu.

Ja u džepu imam dozvolu koja je izdana na 30 godina i vrijedit će još nekoliko godina.

Pitam se jesam li ja dobivanjem te dozvola dobio pravo da vozim, ili sam to pravo stekao onog trenutka kada sam položio vozački ispit?

Da izgubim tu dozvolu dobio bih u policiji neki papir koji bi mi poslužio kao potvrda da imam položeni ispit i taj papir bi mi vrijedio dok se ne izradi nova dozvola. Prema tome, vozačka dozvola ili papir koju je mijenja ima samo jednu svrhu, dati prometnoj policiji informaciju kako je netko položio ispit, te je time dobio pravo upravljanja vozilima. Policija vozačku dozvolu može i oduzeti na neko vrijeme ili trajno, zbog kršenja prometnih propisa, i to je ozbiljan prekršaj, ali ne zbog toga što kažnjenik nema dozvolu uz sebe već zbog toga što je napravio prekršaj koji je doveo do te kazne.

A najzanimljivije pitanje mi je zašto ja imam dozvolu kojoj je rok trajanja 30 godina, dok nove dozvole imaju rok trajanja od samo 10 godina?

Ako je policajac prije 30 godina mogao po slici prepoznati jesam li to ja i kada malo ostarim, to mogu i današnji policajci. Pravilnici koji su odredili kako se vozačke moraju izdavati svakih deset godina netko je predložio, a taj netko je onaj kome to odgovara. Ovo radikalno smanjenje roka trajanja dozvole odgovara samo onome tko tiska te dozvole i od toga dobro žive, kao što dobro žive svi koji imaju neki monopol.

A kada vozačke dozvole prodaješ po cijeni koja je barem 10 puta skuplja od troška proizvodnje onda je zarada dovoljna da se nešto podijeli i sa novinskim čoporom, kako nebi počeli nešto propitkivati i o tome.

Sa današnjom tehnologijom papirnati dokazi nekih prava postali su potpuno nepotrebni. Svaki policajac sa pametnim mobitelom mogao bi provjeriti ima li netko pravo na vožnju daljinskom provjerom u bazi podataka, i time bi se isključila i mogućnost korištenja falsificiranih vozačkih dozvola. Falsificiranje dokumenata nije rijedak fenomen, osobito kada se radi o putovnicama, ili kada je dozvola nekome oduzeta. I upravo zbog falsificiranja se putovnice provjeravaju na državnim granicama, dok se to sa vozačkim dozvolama rijetko radi. Pošto se provjera prava na vožnju danas tehnički može vrlo lako provjeriti njihovo korištenje ima smisla samo u inozemstvu čija policija ne može ući u naše baze podataka. Obaveza nošenja dozvole u zemlji je znak tehnološke nepismenosti onih koji donose zakone, te mentalne ograničenosti novinarskog vučjeg čopora kojemu su zaostale birokratske procedure važnije i suštine.

A suština je jeli ministica položila vozački ispit, i jeli joj pravo na vožnju oduzeto zbog nekog prekršaja?

Pošto je odgovor na oba pitanja negativan očito je kako bi mediji htjeli borbom za formalnost sakriti svoju nesposobnost za napade na ministre zbog suštinskih političkih grešaka.

A greške su ono što ministri loše rade u svojoj zoni odgovornosti, ili zbog osobne koristi.

Nisam primijetio ni jedan tekst u medijima koji bi analizirali zakone koje je ministrica predložila na Vladi i što je upućeno prema saboru.

Za tako nešto treba imati i stručnog znanja i pameti i inteligencije.